2009-08-17 , Autor: Ozren Buriša

„Život je tako lijep, tako lijep! Volim Rumunjsku!“, okružen Red Bullovim hostesama uzviknuo je jedan od asistenata u organizaciji, poznatiji kao Škot. Jedan od natjecatelja, s druge strane, snimljen istom kamerom, poslije vožnje odgovara: „Kako se osjećam? Sada sam pomalo uništen.“ Što se to događalo u Transilvaniji neposredno prije ove izjave?

 

„Piatră!!!“ Čuje se panični uzvik na rumunjskom i nekoliko sekundi kasnije kraj nas pada odronjeni kamen! Svi još promatraju kako se kamen kotrlja i upozoravaju sve na nižem dijelu brijega, dok se odozgora čuje još glasniji uzvik, no ovaj put na engleskom – „Bike!!!“ I uistinu, po strmoj uzbrdici do nas doklizio je i motocikl! Sekundu kasnije odjeknuo je i posljednji „paf“ – pao je i vozač. Jedan od devetnaestorice iz klase pro ni iz trećeg pokušaja nije uspio proći tu strmu i sklisku uzbrdicu. Svejedno, klizeći se spušta dolje, uzima zalet i hrabro kreće još jedanom. To je jedan od prizora koji se odigrao pred našim očima posljednjeg dana ove ro-manije!

Već na prvi pogled očito je da je riječ o o žestokom reliju. Međutim, prema tvrdnjama organizatora to je najžešći hard enduro reli na svijetu! I spomenemo li uz to da je ime glavnog organizatora Martin Freinademetz, ta tvrdnja postaje vjerodostojna. Nema sumnje, Martin je jedan od onih ljudi koji bi se teško svrstali u „normalne“. Ponajprije poznat kao dvostruki svjetski prvak u snowboardingu, u posljednje vrijeme bavi se ekstremnim motokrosom i endurom, a sudjelovao je i u prestižnom Dakru. Danas je vlasnik nekoliko avanturističkih agencija i kreativac koji osmišlja rute za ovo i slična natjecanja. U neformalnom razgovoru priupitali smo ga kako priprema smjerove, a on nam je dao odgovor: „Vozim se kroz planine i vidim uzbrdicu. Zatim se zapitam – bih li se ja mogao popeti? Kad shvatim da ne bih, zapišem – ovo je za klasu pro!“ Tako se, dakle, priprema tortura koja je službeno nazvana Red Bull Romaniacs.

 

Ove godine, na šestom reliju, ukupno je sudjelovalo 119 vozača podijeljenih u kategorije hobby, expert i pro. Osjetno manje nego prošle godine kada ih je bilo više od 200 – očito je financijska kriza i ovdje uzela svoj danak. Također, opao je i broj stranih novinara. Dok je Red Bull to nadomjestio slanjem fotografija i informacija o natjecanju svima koji su ga pratili iz daljine, Motorevija je ove godine bila osobno prisutna te je pratila reli na terenu. Fino podmazana organizacija vodila nas je precizno s točke na točku. Uz iznimku prvog dana. Te nedjelje svi natjecatelji su bili - prebrzi.

 

Pogledali smo izvrsni prvi uspon kroz šumu te brzo otišli do druge točke gdje smo uskoro vidjeli manje poznate vozače. Čekali smo i dalje, ali gdje su prvaci kao što su Cyril Despres, Chris Birch ili Graham Jarvis? Kasnije je do nas pristigla vijest da su oni iznenadili i organizatore i tu točku prošli prerano. Kako se to dogodilo?

Glavna referenca bilo je vrijeme u kojem su završili tu dionicu prošle godine. No, tada je padala kiša, a ovog puta uvjeti za vožnju bili su idealni. Uz to, najbrži su bili iznimno motivirani, a posebice svojevrsna legenda endura, dvostruki pobjednik Dakra i trostruki pobjednik Romaniacsa – Cyril Despres. Nakon što je na šestom mjestu završio prolog koji se dan ranije održao na ulici grada Sibiu, taj je put snažno krenuo naprijed i završio na drugom mjestu, svega nekoliko sekundi iza Chrisa Bircha.

 

Cilj se tog dana nalazio u gradu Sibiu, na nestabilnom drvenom mostiću preko rijeke Cibin. Najbržih sedam vozača stiglo je na cilj s neznatnim razlikama u vremenu, a Nijemac Gerhard Forster, prošlogodišnji drugoplasirani, je pritom vidno iscrpljen pao na posljednjem testu te se doslovce srušio s mosta. Tako je naposljetku kroz cilj, ispod Red Bullovog luka, prošao gotovo plivajući.

 

Drugi dan, poučeni jučerašnjim iskustvom, pratimo reli ubrzanim tempom i uz puni gas između atraktivnih dionica. No, dok se mi vozimo po brzim makadamskim cestama, natjecatelji u klasi pro prolaze preko močvare koja je nekima bila vatreno krštenje. I dok je Cyril prošao bez posebnih napora, Meksikanac Jesus Zavala pamtit će Romaniacs upravo po torturi koju je iskusio u tom blatu.

Inače, poslije prvog dana vožnje 30 natjecatelja je odustalo, a među njima je i profesionalac i pravi šoumen – Jimmy Lewis. Naime, glavni urednik Dirt Rider Magazina, 41-godišnji Amerikanac iza sebe ima višegodišnje iskustvo u najtežim svjetskim utrkama off-roada. No, premda je deset puta sudjelovao na reliju Baja i austrijskom Erzberg rodeu, tvrdi da je Romaniacs nedvojbeno najteže natjecanje na kojem je ikada bio. Uz to, priznaje da se malo precijenio i odlučuje nastaviti, ali samo kao turist.

 

Osim toga, treba napomenuti da su se dosad već isprofilirali potencijalni pobjednici relija. Na cilju su gotovo istodobno Nijemac Andreas Lettenbichler i Despres, a nešto iza njih dolazi i Novozelanđanin Chris Birch. Najveće iznenađenje je pobjednik dana, Španjolac Xavier Galindo Arbonese. Naime, kao potpuni anonimac u svijetu hard endura prije natjecanja, sada je barem privremeno s prijestolja izbacio i samog prvaka.

 

Završavamo dan u rudarskom gradiću Petroşani, pravom reliktu rumunjskog komunizma, u hotelu koji podsjeća ne neko drugo stoljeće. Za razliku od razvijenog i gotovo njemačkog grada Sibiu, prije dvije godine proglašenog europskim glavnim gradom kulture, ovdje ipak osjetimo da se nalazimo u jugoistočnoj Europi. Čak i Rumunji kažu: „Ova regija je prekrasna! Šteta samo što je naseljena!“

 

Treći je dan i započinje pravi rat između prve četvorke. Vodeći Galindo komentirao je da mu je odgovarao tempo jučerašnje utrke. Za razliku od Cyrila koji je očekivao više tehničkih sekcija, Galindo je zadovoljan brzim dionicama. No, trećeg dana, poprilično rano završava utrku baš na takvoj brzoj dionici, pada s motora i tek nakon ustajanja uviđa da mu je noga slomljena. Vožnju nastavlja u helikopteru. Također, treći je dan donio nesreću i Britancu Grahamu Jarvisu, prošlogodišnjem pobjedniku Romaniacsa. Tehnički problemi s motorom i njega su izbacili iz konkurencije. Čak je i Gerhard Forster slomio rame.

 

Čini se da se jedino Jimmy Lewis, koji je trenutačno na godišnjem odmoru, izvrsno zabavljao! Nakon što je službeno odustao od utrke, bez pritiska je prošao kroz sve složene dijelove samo da vidi može li to. I, naravno, da ga fotografi snime dok uspijeva. Tako je rijeku prošao u oba smjera, i to dvaput! Prije drugog prelaska rekao je: „Sa mnom je sve lažirano. Baš kao u Hollywoodu!“ Ipak, pokazao se vrsnim vozačem koji je s lakoćom prelazio sve prepreke i još uvijek pronalazio vremena za stunt.

 

Međutim, ista rijeka pretvorila se u noćnu moru nekim vozačima iz klasa expert i hobby. Kako uspješno voziti preko rijeke? Jedni su to učinili hodajući uz motocikl, bez pretjeranog pljuskanja vode, a drugi su izabrali taktiku brzog napada, uletjeli u duboku vodu te istom brzinom izletjeli na drugoj obali van. Treći su, pak, taktički obilazili najdublji prijelaz i tražili plićake, makar to značilo projuriti kroz redove fotografa. Jedan lokalni seljak je čak prešao preko rijeke u svojoj dacii!

 

Ipak, neki su imali i problema. Primjerice, dva Rumunja iz klase hobby su doslovce zagušila svoja vozila. Nakon što razočarani nisu uspjeli pokrenuti motore, kamerman je imao dovoljno smisla za humor da im uz smijeh kaže: „Dečki, upravo ste se okupali! Sad možete sat vremena na piknik!“ Toliko im je otprilike i trebalo da upale motor.

 

No, vratimo se profesionalcima. Na dionici koju su nazvali „spust od pet sati“, Cyril je, boreći se 40 minuta na fizički napornim dionicama, konačno isplivao na vodeći položaj. Kasnije je dao izjavu da nikad nije toliko gurao svoje tijelo do najvećih granica, i to uz stalni puls iznad 175 otkucaja. Povrh toga, dodao je da je bio oduševljen i nevjerojatnom konkurencijom i izvrsnim stazama. Taj dan, uz samo 24 sekunde prednosti iznad drugoplasiranog Andreasa Lettenbichlera, završio je prvi.

Ipak, navečer je otkrio svoje drugo lice. Nakon što je na sastanku vozača – gdje su bili i novinari – saznao da je određena dionica izbačena iz kalkulacije vremena zbog pogreške organizatora, posvađao se sa svima oko sebe. Štoviše, prije izlaska iz dvorane rekao je Martinu: „Imao sam tako savršen dan. Vi ga baš znate upropastiti!“

 

I tu je njegovo iskustvo krenulo nizbrdo, a posljednjeg dana završio je na trećem mjestu, iza novajlije u sportu Nijemca Lettenbichlera i uvijek izvrsno raspoloženog Chrisa Bircha. Utrka je završila na krovu šesterokatnice Crazy bike house, ali Cyril jedini nije stao sa svojim KTM-om radi fotografija i intervjua. Navečer, na proglašenju pobjednika, samo se Cyril nije pojavio te su na podiju bila samo dvojica – Chris i Letti. Očito je ciljao na pobjedu, a svojim je protestom pokazao da ne vjeruje u dobru staru: „Važno je sudjelovati!“ Letti se preko noći pretvorio u zvijezdu, donio je pobjedu BMW-u te osvojio obožavatelje među ljudima koji prije nisu ni čuli za njega. Budući da je glavna nagrada bio upravo BMW G450, možda je njemu, više nego svima drugima, važno bilo – pobijediti.

• Freestyleri stigli u Zagreb
  
• X-Fighteri u Zagrebu