Ekskluzivno iz Portugala - Treća (ne)sreća
autor: Ines Brezovac
2009-11-24

U društvu tima Extreme YZF Yamaha Luke Nerva iz prve smo ruke doznali kako - radi sudjelovanja u utrci Svjetskog prvenstva - izgleda put u daleku zemlju

Postoji jedna stara iz hrvatskog brzinskog prvenstva - žena u boksu donosi probleme. Članovi tima Extreme YZF Yamaha tu su izreku odlučili zanemariti i u Portugal, na utrku Svjetskog prvenstva u superbikeu, povesti jednu novinarku. Jesam li im upravo ja donijela nesreću, nikada nećemo saznati. Moja će malenkost ipak vjerovati da je Petrucci kriv za sve…

U rane jutarnje sate 21. listopada mala ekipa u sastavu Luka Nervo (vozač), Gigi Aljinović (mehaničar) i Dragutin Pavlović (menadžer) skupila se u Zagrebu, a do Portugala je trebala stići do četvrtka poslijepodne. Do tamo nam je trebalo oko 30 sati vožnje po autocesti i ponekoj dionici magistrale, preko Slovenije, Italije, Francuske i Španjolske pa sve do juga Portugala. Također, u prvi smo mah već ustvrdili da vjerno predstavljamo svoju zemlju: imali smo Dalmaciju, Prigorje, Podravinu i Slavoniju, uz poneki lički korijen - nedostajala nam je samo Istra!



Naš vrli trkač i mlada nada prespavao je više od dvije trećine puta. Pustili smo ga jer smo bili uvjereni da mu treba sna kako bi skupio dovoljno energije za vožnju. Svi osim Gigija. - Ja san se prije treninga i utrke tušira hladnom vodom, a ne spava! - prisjećao se kraja osamdesetih i početka devedesetih, kada je osvajao naslove i također vozio utrke u Svjetskom prvenstvu u superbikeu. Kad bi se probudio, Luka je uglavnom uzvraćao na Gigijeve provokacije, a o sukobu generacija i dijalekata da ni ne govorimo! - Baci to u škovac! - kaže Gigi. - Kaj ti je to škovac? - pita Luka. - Smeće, e! - opet će Gigi. - A to! Pa pričaj hrvatski! - zafrkava Luka. Dragutin bi se tu i tamo ubacio s kojom ribičkom pričom ili nekom novom idejom o ručnoj izradi mamaca. Tako je u šali i pokojem kilometru više od planirane rute brzo prošlo i tih tridesetak sati. Nakon udara vjetra i kiše u Francuskoj i Španjolskoj, Portugal nas je dočekao okupan suncem i raširenih ruku, s ljubaznim ljudima koji su nas usmjerili na pravi put do staze Autódromo Internacional do Algarve blizu turističkog naselja Portimão.

Lukina yamaha YZF-R6 stigla je s ostalim motociklima timova pod okriljem MG Competitiona pa se Gigi odmah primio stavljanja oklopa, a mi smo upoznavali paddock.



Kakav je divan osjećaj saznati da ustvari nije 17 već 16 sati, te da se uz to kazaljka baš tog vikenda pomiče jedan sat unazad. Večera, spavanje pa buđenje prije osam za radni vikend.

PETAK

7.15 Gigi je ustao dok smo mi svi još spavali. Taj je čovjek fascinantan - najprije je prešao 400 km od Splita do Zagreba da pokupi nas ostale. Bez prethodnog popodnevnog sna. Zatim je vozio do Brescie. Zatim smo Dragutin i ja preuzeli kabinu kampera, ali samo do Genove - uspjeli smo promašiti pravi izlaz, stoga smo nakon jedva sat vremena sna morali buditi Gigija. Ništa, hajde ponovno za volan! Kroz cijelu Francusku, po nemogućim olujnim uvjetima, sve do Španjolske. Potom je uspio sastaviti dva ili tri sata sna pa je još jednom morao tražiti pravi put kroz jugoistok Španjolske. Nakon 5-6 sati sna ustao je čio i spreman za nove pobjede! Usput je odradio i tehnički pregled.

9.00 Sad smo se i mi ostali pojavili kod šatora gdje je bila kuhinja. Nigdje nikoga! Kasnije sam shvatila da mehaničari i vozači doručkuju puno ranije jer treninzi počinju već u osam sati. Sva sreća da kuhari misle i na spavalice pa smo ipak još uvijek mogli naći nešto na stolu. Budući da klasa superstock 600 najkasnije izlazi na stazu, imali smo vremena za obilazak parka vozača, dok je Luka za to vrijeme učio stazu na igrici.



12.00-14.00 Ručak. Vrhunski kuhari priredili su odličnu tjesteninu s bolonjskim umakom. Bernard je samozatajan stariji glavni kuhar, a njegov pomoćnik Jean-Marie pravi je zabavljač i voli komunicirati sa svima, bez obzira što razumije jedva desetak riječi engleskog. Kako završavaju s treninzima, tako vozači dolaze jesti - najprije David Checa, zatim Sylvain Barrier i na koncu Doni Tata Pradita, koji je, usput rečeno, ovisnik o svom blackberryju i facebooku pa je neprestano nešto tipka.

16.00 Vrijeme je da Luka obuče opremu. Odluka je pala na staro odijelo, a novo se čuvalo za utrku. Gigi još jednom provjerava motocikl i zagrijava ga. Na Lukinoj glavi osvanula je kaciga s unikatnim dizajnom majstora air-brusha Željka Đukića - krasopisom ispisano ime i prezime vozača na crveno-bijelim poljima. Isti je motiv nacrtan i na prednjoj yamahinoj maski te moramo napomenuti da su ga svi hvalili.

16.20 Luka polako odlazi u predstartni prostor s ostalim vozačima, a Gigi i Dragutin voze kolica s pokaznom tablom i grijačima do boksa.

16.30 Lukin prvi izlazak na stazu. Prije toga ju nije ni vidio te je valjalo samo isprobati asfalt te se vratiti u boks nakon dva kruga da mehaničar provjeri pritisak u gumama.

16.37 Luka ulazi u boks prema dogovoru. Pritisak je dobar, sve je u redu, stoga se ponovno vraća na stazu.



16.44 Prvi sektor odličan, među prvih deset, drugi također dobar, no Luke odjednom nema, a ukupno se vrijeme ne prikazuje. Na ekranu se uz njegovo ime pojavljuje CRASH, ali srećom, ispod piše Rider OK. Luka stiže pješice, a motocikl iza njega gura redar. Gigi je to ubrzo primijetio pa je pohitao da ga preuzme. Luka objašnjava da ga je u posljednjem zavoju ručicom svog motocikla zahvatio Danilo Petrucci pa ga je R6-ica zbacila na pod. Brzom intervencijom Gigija, Dragutina i glavnog šefa Martiala Garcije šteta na mjenjaču se u roku od sedam minuta popravlja te Luka nastavlja trening.

16.52 Ljut zbog pada tuđom krivicom sada još popravlja vrijeme te trening od pola sata završava najboljim vremenom 2'00,134, no žali se na problem s mjenjačkom kutijom - kada ubacuje iz četvrte u treću brzinu, mjenjač dođe u neutralni položaj, a kasnije se sam ubaci u brzinu. Gigi se isti tren prima šarafljenja i stavljanja novih oklopa.

Rezime prvog dana - sva sreća da je Luka odlučio za trening obući staro odijelo jer se dobrano postrugalo i na nekim mjestima poderalo, kao i rukavice. Najviše je stradalo Lukino lijevo koljeno, ali ranu je liječnik odmah previo pa nije bilo problema. Još večera, slaganje motocikla do ponoći i na spavanje u kamper, nedaleko od Spiesa, Hage, Reae i Biaggija.

SUBOTA

6.30 Neumorni Gigi ponovno ustaje prvi i prima se posla već i prije doručka.

8.00 Vozači klase superstock 1000 su već na stazi i odrađuju svoj drugi slobodni trening. Više nema spavanja, ni za one koji bi to htjeli!

10.45 Počinje drugi slobodni trening. Luka uspijeva napraviti prvi krug.

10.49 Drugi krug. Ponovno ga nakon dva sektora nema. A onda na ekranu opet vidimo CRASH. O ne, pa zar još jednom?! I opet isti zavoj?! Rider OK. Uh, dobro, sve je u redu!



10.50 Sva sreća, stiže Luka na yamahi. - Jesi ti dobro? - upitam ga. - Je, je, sve je u redu. Ostal mi je u neutralu između četvrte i treće dok sam bil u zavoju, a onda se sam ubacil u brzinu i hitil me! To je sve zbog Petruccija! - požalio se. Sada je pak bilo malo više posla - trebalo je promijeniti cijeli ispušni lonac i popraviti prednju kočnicu. U pomoć su priskočili Praditini mehaničari i nevjerojatnom brzinom sve vratili na svoje mjesto. Što je pravi tim! Srećom, bilo je još dovoljno vremena da Luka odradi i nekoliko brzih krugova.

11.03 Povratak na stazu, i to kakav! U svakom krugu gotovo sekunda dolje! Od 1'57 pa sve do 1'53,948. Da se nije dogodio pad, Luka bi sigurno skinuo još barem sekundu ili dvije i tako bi ostvario 15. vrijeme. Nažalost, sreća nije bila na njegovoj strani.

Naš se natučeni pilot nakon ručka otišao odmoriti, a mehaničar je imao pune ruke posla - budući da nije bilo vremena da se mijenja cijela mašina, trebalo je uzeti rezervni motocikl od Watermana i složiti ga za utrku. Tako u cajtnotu nije stigao podesiti stražnji amortizer za Portimão, što je pak vodilo novim problemima.

15.55 Portugalsko sunce bilo je već dobrano put zapada, a Luka je kretao na kvalifikacijski trening. Treća sreća? Da, do drugog kruga…

16.01 - Ma ljudi moji, je li to moguće?! - pitali smo se poput Mladena Delića u nevjerici. Nakon dobrog prvog kruga 1'56,288, Luka je u drugom po treći put u ta dva dana bio na podu. Ovog je puta krivio samog sebe jer je htio ostvariti bolje vrijeme, ali je zaboravio na drukčije postavke amortizera. Motocikl je u park vozača stigao na prikolici, a sad su se već i organizatori zabrinuli za Luku pa su ga odmah poslali u Clinicu Mobile. Srećom, nije doživio nikakve teže ozljede, no svi su se pitali zašto u svakom izlazu na stazu padne. Usprkos svojih 18 godina, staloženo i zrelo je objasnio da mu je to tek treći nastup na Svjetskom prvenstvu, da ne pozna stazu, da nije naviknut na gume pirelli te da osjeća i svojevrstan pritisak jer je ipak ovogodišnji državni prvak i da se od njega puno očekuje. Zakazali su mu još jedan pregled za sutradan.

NEDJELJA

Gigi je odlučio provesti svoju teoriju u djelo - danas nema spavanja tijekom dana. Budući da je Lukin i njegov odnos odličan te da se jako dobro razumiju i slažu, mladost je poslušala iskustvo. Zanimljivo je da njih dvojica komuniciraju bez ijednog povišenog tona, uvijek pomalo kroz šalu. Gigi Luku pazi kao da mu je sin i mogu služiti za primjer ostalim timovima.


10.10 Luka još jednom odlazi liječnicima koji zaključuju da je s njim sve u najboljem redu. - Ready to win! - bio je njihov zaključak. No, sad su već svi imali jednak savjet koji je pomalo bio i naredba - nemoj pasti! Valjalo je završiti utrku pa makar i na posljednjem mjestu. Luka je to nevoljko prihvatio, budući da je naviknuo na borbu i na vožnju od 100 posto. Još malo vježbanja staze na X-boxu i ručak, i već je stiglo vrijeme za utrku.

13.22 Na startu smo, na pretposljednjoj poziciji. Dragec glumi hostesu s kišobranom, Gigi se brine da su grijači na mjestu i posljednji put pregledava R6, a Luka pomalo uplašeno gleda pred sebe. - Znam da me bude povuklo - rekao mi je još prije utrke.

13.28 Odlazimo prema boksu da utrku gledamo na TV-u, a vozači kreću u krug zagrijavanja. Sada više ništa ne možemo ni napraviti ni savjetovati, sve je na Luki.

13.32 Pale se crvena svjetla, stišćemo palčeve… And go! Sretno, Luka! Već u prvom zavoju prolazi nekoliko vozača, no kad su mu oni počeli vraćati, sjetio se svih savjeta te ih je pustio da prođu. Svih je deset krugova odvezao s pola snage, s vremenom oko 1'55. Ciljem je prošao na sigurnom 25. mjestu, ispred Vrajitorua. - Vozio sam sa 70 posto - rekao je nakon utrke, a Gigi je dodao da je to možda čak i 50 posto od onog što Luka može. - Ovako sam vozio prvi i posljednji put! - kazala je naša mlada nada. Vruća krv, nema što! Ali pokazao je da glava ipak može ostati hladna.

Naravno, svi smo bili sretni što je na kraju sve završilo dobro, bez teških ozljeda. I Gigi i Dragutin i Igor iz Extreme Mota složili su se da su utrke na Imoli, Magny-Coursu i Portimãu bile samo trening te da se treba još puno raditi, trenirati i ulagati. No, jedno je sigurno - uz prave uvjete, Luka može puno postići, jer ga krase volja i borbenost kakva je svojstvena najboljim vozačima.

Zahvaljujem dečkima što su mi omogućili da okusim pravu čar priprema za utrku iz prve ruke i što su me držali kao kap vode na dlanu te brinuli da mi ništa ne nedostaje.

vezane vijesti

• Nervo 18. na startu
  
• Luka Nervo vozi na Imoli
  
• Luka Nervo na Yamahi u ST6