2009-07-26 , Autor: Rolf Henniges, Slike: Jörg Künstle

Slatke muke izbora

Kada bismo komponente naših motocikala mogli birati i kombinirati, kao što primjerice kombiniramo začine pri kuhanju kakve slasne delicije, to bi naprosto bilo sjajno. Zamislite – uzmete savršeno udobno sjedalo s “kawasuzuke”, moćni agregat sa ¨suzuyame”, lagane kotače s “yaonde” te vjetrobran s “WMB-a”. No, to je ipak tek puko maštanje. Ironično, u stvarnom se svijetu takvom sastavljanju motocikla najviše možete približiti – kupujete li ga primjerice u dijelovima na otpadu – što nikako nije tema ovog teksta. Stoga se moramo pomiriti s činjenicom da konstruktori te proizvođači valjda znaju čime raspolažu i što nam nude, a to je, barem u klasi “univerzalaca”, uistinu mnogo.

A koliko snage imaju? Točno koliko je potrebno – da zadovolje iskusne i ne prestraše  neiskusne vozače

Naime, vodeći su proizvođači u taj tržišni segment u posljednje vrijeme unijeli poprilično novosti. Honda je tako svom modelu CBF 600 lani dala novu aluminijsku ramu, kawasaki ER-6n je također nedavno pomlađen, a Suzuki – sa svojim gladiusom – te Yamaha s modelom XJ6 u borilište su stupili sa sasvim novim igračima.

72 ili 78 KS - kolika je stvarna razlika?

Ovo je pitanje kao stvoreno za maratonske rasprave ljubitelja motocikala, a uz to sa sobom povlači još jednu vječnu dvojbu – dva ili četiri cilindra? Kod nas su se stvari lijepo podijelile – yamahin i hondin agregat imaju četiri cilindra te razvijaju nominalnih 78 KS, a s druge strane kawasaki i suzuki s dvocilindarskim motorima razvijaju službene 72 KS. No, brojke se u stvarnosti ipak razlikuju pa tako ER-6n razvija najveće 74 KS pri 8600/min, gladius 75 pri 8300/min te su gotovo izjednačeni s modelom XJ6 koji se ponosi sa 74 KS pri 9700/min.

HONDA CBF 600 Uravnotežena gospodarica zavoja u neupadljivom, elegantnom ruhu  traži partnera za zajedničku svakodnevnu vožnju

Stoga Honda sa svojih stvarnih 80 KS pri 10.400 o/min odskače kao najsnažnija. Ovi podaci na prvi pogled govore sve, no u stvarnosti nam ne govore ništa. Jer ono što je važno jest kako se snaga manifestira u voznim osobinama te osjećaju vožnje.

Uz to, dvocilindraši su se – iako je ta prednost uistinu minimalna – pokazali boljima pri ubrzavanju. Tako sve do 9000 o/min i suzuki i kawasaki razvijaju između pet i osam KS više nego četverocilindarska konkurencija, a slično je i pri mjerenju okretnog momenta gdje je u konačnici razlika između pet i deset nm u korist dvocilindarskih agregata.

SUZUKI GLADIUS 650 Samac snažnog srca, kojim je lako upravljati, želi upoznati nježnu  osobu željnu druženja

Također, vrlo zanimljiv je podatak da, premda nominalno najsnažnija, u stvarnim uvjetima honda ne uspijeva iskoristiti tu svoju snagu. To joj, naime, ponajprije onemogućuje njezina masa od 233 kilograma zbog koje se snaga polagano i kasno razvija. Pogled na podatke mjerenja jasno pokazuje da honda u prednost dolazi tek na brzini višoj od 170 km/h. Do te je granice ona, što zvuči gotovo nevjerojatno, slabija od “slabije” konkurencije.

Dakle, to su gole činjenice – izmjerene, izračunane i objašnjene. No, što kaže “guzomjer”? Kakav je osjećaj vožnje? Suzuki je u gladius, usprkos ograničenjima koje postavlja ekološki standard Euro 3, uspio ugraditi ne samo više snage već i elana te podsjeća na prve modele SV 650. Osim toga, agregat V2 veselo se i elastično vrti te se na ovom testu pokazao najživahnijim, a odličnom dojmu dodatno doprinosi nešto krući gas.



Yamaha je pak u svakom pogledu manje upadljiva. Mekan gas, miran rad motora te suzdržan zvuk iz ispušnika taj četverocilindraš kandidiraju u kategoriju “udobnih”. Tako vozači koji vole nešto više sirovosti na izbor imaju hondu, koja je glasna, izravnija te zvuči kao motocikl iz “zlatnih vremena”, kada je grmljavina motora bila obvezan dio doživljaja vožnje.




Sjedalo - volite li mekano ili tvrdo?

Ergonomija je kod svih testiranih motocikala zadovoljavajuća, a na sitne ćete se razlike naviknuti bez problema. No, test udobnosti duge vožnje prolazi tek honda, a i ona – iako pruža najbolje tapecirano i najprostranije sjedalo – jedva. Uz to, sjedalo CBF-a može se podešavati i po visini (770 ili 800 mm).

Yamaha, koja je, kao što je već rečeno, općenito nježnija od honde, tu posustaje. Naime, njezino je sjedalo poprilično usko i stoga manje udobno. Kod ER-6n sjedi se najbliže upravljaču, ali je taj položaj podosta zgrbljen. Čini se da ste ili preblizu ili predaleko, a i noge su pritom neudobno svinute u koljenima što će posebice osjetiti dugonogi vozači.



S druge strane, najneudobniji na testu bio je gladius. Preusko te prenisko postavljeno sjedalo samo je mrvicu udobnije od obične drvene klupe. No, suzuki kao dodatnu opremu nudi znatno naprednije sjedalo koje se može podesiti na visinu između 790 i 810 milimetara. Uz to, zahvaljujući duboko postavljenom upravljaču te izrazito malom kutu u koljenima, neovisno o sjedalu, gladius vozača drži u sportskom položaju.
 


Quo vadis? Upravljivost...

Tko to ne bi poželio? Napokon pronaći nekoga tko sve radi onako kako vi to želite, i to bez pogovora. Ovu želju novi XJ6 može ispuniti djelomice. Povrh toga, ni jedan od testiranih motocikala nije toliko lagano upravljati te tako lijepo voziti. Tek neznatan trzaj i motocikl bez otpora ide u smjeru kamo ste ga usmjerili. Uz to, stekli smo dojam da je taj motocikl osjetno lakši od konkurencije. Udobno podešen okvir je tek u sportskijoj vožnji – zbog stanovite razine nestabilnosti – pokazao negativne osobine. No, na neravnim cestama još jednom, zahvaljujući sjajno podešenoj vilici te amortizeru, naprosto briljira.

Želite li ostati čvrsto na pravcu kretanja, slijedite stražnja svjetla honde i yamahe

Iako se ne mogu uspoređivati s hondinim zvijerima, yamahinim se kočnicama nema što posebno za prigovoriti. Naime, CBF-ove kočnice su uistinu sjajne te su kategorija za sebe – već lagani pritisak na ručkicu kočnice dvama prstima dovoljan je za sigurno zaustavljanje.



Uz snažne kočnice idu i kruto podešeni amortizeri koji na lošijim cestama ipak zahtijevaju psihološku pripremu vozača. Iako to nekima smeta, kao paket, honda je izvrsno podešen motocikl te u vožnji od svih testiranih modela pruža uvjerljivo najbolji odziv i – iako je po ovom pitanju Yamaha ipak nadmašuje – vrhunsku preciznost upravljanja. No, to je možda rezultat činjenice da je honda na testu bila opremljena Bridgestoneovim pneumaticima BT 57 koji nisu baš prilagođeni uvjetima testa.

Također, valja napomenuti da su se pneumatici općenito pokazali kontroverznom temom ovog testa. Tako je gladius stigao s gumama dunlop sportmax “j”, koje se nisu pokazale podobnima našim mjerenjima. Naime, suzuki u zavojima radi šire lukove, a i upravljivost motocikla nije na najvišoj razini. Pribrojimo li tome mekše podešen ovjes, postaje jasno kako nije riječ o baš sportski orijentiranom vozilu. Osim toga, na stražnjoj strani nedostaje ublažavanja, amortizer kruto pritišće na stražnji kotač, a vilica pri kočenju ima prevelik hod.

KAWASAKI ER-6n Ima li zainteresiranih? Egzotični, moćni V2 dobrih manira traži  partnera kojeg odlikuju razum i spretne ruke

Kočnice su posebna tema jer, usporedimo li ih s hondinima, se doimaju slabašnima i nedefiniranima. Stoga bi nesumnjivo od velike pomoći bio ABS kojeg na testiranom modelu – nije bilo.

I na kraju, tu je kawasaki, najneupadljiviji od svih testiranih motocikala. Podešen je kruto što mu daje popriličnu stabilnost u zavojima, ali je vilica testiranog motocikla pokazala znatnu nestabilnost već i na najmanjim neravninama što u top-testu nismo primijetili (Motorevija 03/09). No, motocikl je lako upravljiv, iako ne na yamahinoj razini. I kočnice su dobre, no još jednom se s hondinom uvjerljivošću ne mogu usporediti.

Za dvije osobe?

Za one koji se vole voziti udvoje, pravi je izbor honda koja pruža dovoljno mjesta za udoban smještaj suputnika. Uz to, ergonomija je na mjestu, a i držači su pričvršćeni ondje gdje treba. Jedina primjedba ide na račun presvlake sjedala koja bi mogla biti nešto boljom te prilagođenijom dugim vožnjama. Isto tako, okvir dobro podnosi dodatnu masu suputnika, a tik do honde po ovom kriteriju je kawasaki koji suputniku također pruža zadovoljavajuću udobnost, držače za ruke na pravom mjestu te podosta udobno sjedalo. No, zbog 177 kg, koliko teži ER-6n, i nešto lošije presvlake sjedala nije riječ o motociklu za iznimno duga putovanja udvoje. On nije neudoban, no daleko je od udobnosti koju pruža honda. S druge strane, yamaha pred nas postavlja misteriju. Naime, položaj držača za ruke toliko je neobičan da bi zaista željeli saznati što se događalo u glavama konstruktora, kada su ih tako projektirali. Uz to, oni su toliko maleni da se jedva možete pridržavati vrhovima prstiju. Situacija s udobnošću pak je slična kao i kod suzukija. Ukratko, kako biste mogli izdržati imalo dulji put kao suputnik, u osobu koja vas vozi morate biti svježe i ludo zaljubljeni.

Zaključak - Tko s kim? Raspodjela prema karakteru

Tražite sportski motocikl? U tom slučaju najprije razmislite o suzukiju. Njegov agregat V2 nas je oduševio, a u kombinaciji s tvrđim okvirom i sjajnim kočnicama te dodatnim ABS-om možda je prava cestovna jurilica za vas, a uz to je prilagođen gracioznijim vozačima.

YAMAHA XJ6 Lagana, puna stila i snage traži partnera s kojim će voziti svim  asfaltiranim cestama ovog svijeta

No, ako ste osoba koja puno sjedi na motociklu i prelazi dulje putove, tada je pravi izbor honda. Izvrstan ABS, posebice koristan u zimskim i mokrim mjesecima, CBF 600 čine najsigurnijim motociklom na testu.

Važna vam je lakoća upravljanja? Pun pogodak za vas bi, kako se čini, bio novi XJ6! Dobro usklađen, lako upravljiv motocikl s odličnim četverocilindarskim motorom koji s vremena na vrijeme iskazuje i druge apetite. I na koncu tu je ER-6n, sirovi dvocilindraš agresivnog dizajna koji će oduševiti sve koji traže snagu i muževnost. Uz to, tržište dodatne opreme toliko je golemo da ćete ga bez problema moći posve prilagoditi svojim željama i potrebama.

REZULTATI TESTA

HONDA - zaslužena pobjeda

1.    HONDA CBF 600
Potpuno zaslužena pobjeda motocikla, kojem je jedina, ali mala zamjerka nešto podugačak hod prijenosa njegovog agregata

2.    YAMAHA XJ6
Izvrsni, lako upravljiv i udoban motocikl s odličnim agregatom. No, Honda je u cjelini ipak malo bolja

3.    KAWASAKI ER-6n
Zbog ergonomije koja zahtijeva određenu prilagodbu te nešto lošijeg okvira kawasaki je završio na trećem mjestu našeg testa. Uz to, u budućnosti bi se trebalo poraditi i na pravoj univerzalnosti voznih osobina

4.    SUZUKI GLADIUS 650
Šteta. Genijalni agregat i niska cijena, a tek posljednje četvrto mjesto na testu. Razlog su loša ergonomija i loš okvir, a u današnje je vrijeme nedostatak ABS-a neoprostiv

---

Pogled iz drugog kuta – Cijene i alternative…

Raspon cijena u ovoj klasi nažalost je osjetno veći od raspona tehničkih karakteristika pojedinih modela. Tako su ukupne 12.303 kune razlike definirane najpovoljnijim kawasakijem ER-6n-om s cijenom od 48.930 kuna s jedne i kudikamo preskupim Suzukijevim gladiusom po cijeni od 61.233 kune s druge strane. Oko sredine ponude i otprilike “najpoštenije” cjenovno su se smjestile yamaha sa 52.950 te honda sa 52.990 kuna. Također, zanimljivo je da je honda CBF 600 prije nekoliko godina bila najjeftiniji allrounder na tržištu, upravo kao što je to bio i prošli model yamahe XJ6 prije petnaestak godina. Zbog neznatne razlike u cijeni samo se za ta dva modela može reći da će bitku za naklonost kupaca voditi čistim dokazivanjem svojih tehničkih mogućnosti, ili će im se – ovisno brendu kojem daju prednost – više ili manje svidjeti. Povrh toga, kawasaki i suzuki uz performanse kalkuliraju i s cijenom. Dok je prvome ona olakotna okolnost, gladiusu svakako nije. Također, uz testiranu četvorku, na našem tržištu treba spomenuti i kvalitetnu te po pitanju mehanike izuzetno sličnu “alternativu” koju nudi korejski Hyosung, a riječ je o nakedu GT 650 po osjetno nižoj cijeni od 42.550 kuna.