2017-10-25 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: fact i Rossen Gargolov

Prilazak je s lijeve strane, u što većem luku, a trenutak spuštanja u desni nagib mora se izvesti što je kasnije moguće. Nije to lako, jer iz suprotnog smjera vrebaju biciklisti, motociklisti i svi mogući lokalni heroji Stelvija... No, nema druge - Kawasaki Z 1000 SX traži odlučnu ruku, tek onda će vas poslušati i provesti zavoj po idealnoj liniji. I sve bi to još bilo uredu da nije te proklete indiferentnosti na prednjem dijelu motocikla – do vozača jednostavno ne dopire dovoljno informacija!

"Slučaj Kawasaki" je zaista poseban u ovoj grupi. Kako je više turer no sportaš, vozači su se u početku otimali za njega, no entuzijazam je brzo splasnuo. Svi odreda su odmah hvalili ugodnu visinu upravljača i blagi kut svijanja koljena, kao i komforno sjedalo. No, pozitivne dojmove vrlo je brzo ugasila svojeglava upravljivost i spomenuti nedostatak povratnih informacija s prednjeg kotača. Ovo posljednje je naročito važno u trenutku spuštanja u nagib kao i tijekom njegova prolaska.


Kawasakijevog deficita postajete naročito svjesni ukoliko ste ga zajašili nakon Honde. Fireblade je za razliku od njega vrh preciznosti i upravljivosti, što smo zapravo znali i prije ovoga testa. No, ono što je malo tko pretpostavljao jest da će po tom pitanju tako dobro funkcionirati i na ovom zahtjevnom terenu. Serpentine prolazi u prvoj i drugoj brzini, one malo otvorenije čak i u trećoj, te na vozača djeluje smirujuće i opušteno. Hondin quickshifter radi besprijekorno čisto i precizno, te je od velike je pomoći u cestovnoj uporabi dok će kontrola trakcije spriječiti eventualna iznenađenja u nagibu. No, Fireblade ne mora i spustiti s vrha planine na koji se dovezao, a tu, opet iznova, postajete svjesni zašto sportaši ne funkcioniraju na ovome terenu. Opterećenje na ručne zglobove tijekom kočenja je enormno, glava je sagnuta prema dolje pa je pregled prema naprijed očajna, koljena žuljaju prilikom upiranja u spremnik goriva itd. Čak i vozači u iznimnoj kondiciji nisu imuni na ovu torturu, na svakoj slijedećoj serpentini će imati osjećaj kao da im je netko stavio dodatnih 10 kg tereta na leđa.


Sve ove "pozitivne" osjećaje možemo "jedan na jedan" prenijeti i na Suzuki GSX-R 1000, koji je u konačnom bodovnom zbroju ispao i nešto lošiji od Honde. Razlog? Nema quickshifter, ovjes nije tako precizan i osjećajan, upravljivost je na nešto nižoj razini. S druge strane, Suzuki je ipak malo ugodniji od kompaktne Honde – razmak između sjedala i upravljača je nešto veći. U cijeloj priči mu na kraju nije pomogao niti fino podešen motor čije je primanje gasa vrlo precizno. Bez dvojbe, GSX-R 1000 je best-buy među superbikeovima, no i kao takav u Alpama ne može ostvariti bolji rezultat.


Jer, za bolji rezultat je prije svega potrebna svestranost, širok spektar uporabe iliti – allround kvalitete. Njih u ovoj kategoriji - iako to naziv modela ne sugerira - ima Ducati SuperSport S! Njegov je upravljač, baš kao i Kawasakijev, podignut na ugodnu visinu a oslonci za noge su niski i pomjereni prema naprijed. V-twin preuzet iz Multistrade 950 razvija 110 KS, a zadovoljavajući potisak nudi već iz najnižih režima. Cijeli paket djeluje vrlo suvereno i smisleno, čak i na cestama s vrlo lošom kvalitetom podloge. Da, na ovom mjestu treba biti oprezan pa reći da se radi o S-verziji SuperSporta, dakle onoj skupljoj sa kvalitetnim ovjesom od Ohlinsa. Sumnjamo da bi se bazna verzija jednako uspješno nosila sa spomenutim ovjetima.

Sa masom od 217 kg, Ducati se baš kao i s konceptom, nalazi između dva svijeta – sporta i touringa. Vozna dinamika je jedina koja ne pleše po vrhu oštrice, već se vrlo nametljivo stavlja na stranu sporta. Lakoća kojom Dukac prolazi zavoje je nevjerojatna, baš kao i brzina sprinta od zavoja do zavoja, a koju uspijeva ostvariti zaslugom pozamašnog potiska i izvrsno proračunatog završnog prijenosa. Kočnice su mu na istoj razini kao i i one na superbikeovima, elektronika regulira fino i neprimjetno... Sve u svemu, Ducatijeva pobjeda na kraju je "čista kao suza", no prava borba ga očekuje tek sada – u finalu Alpenmastersa.

1. mjesto
Ducati SuperSport S


Plus:
najbolja ergonomija, udobno sjedalo
elastičan motor
udobno podešen ovjes, bez da remeti stabilnost motocikla
izvrsna upravljivost, odlične kočnice

Minus:
izražen efekt izravnavanja prilikom kočenja u nagibu
nešto grublji rad motora u nižim režimima

2. mjesto
Kawasaki Z 1000 SX


Plus:
snažan i živahan motor, s linearnim razvojem snage
komforno sjedalo, udoban smještaj suputnika
dobra opremljenost s obzirom na cijenu
smještaj prtljage

Minus:
ovjes oskudjeva s povratnim informacijama sa podloge, nestabilan na lošoj cesti
svojeglav po pitanju upravljivosti

3. mjesto
Honda Fireblade


Plus:
izvrsno podešen ovjes
iznimna upravljivost
quickshifter radi fantastično, pogotovo blipper-funkcija

Minus:
izvrsna ergonomija koja nije primjerena vožnji u Alpama
slaba zaštita od vjetra
loša ergonomija za suputnika

4. mjesto
Suzuki GSX-R 1000


Plus:
uzoran razvoj snage, fino i precizno doziranja gasa
ovjes ima ogromne rezerve na cesti, vrlo visoka stabilnost
najbolji paket među sportašima s obzirom na cijenu
u mjerilima sportaša, komforan smještaj vozača

Minus:
upravljivost nije primjerena ovim cestama
mali doseg
loša zaštita od vjetra
neudoban smještaj suputnika

• Marketing
  

• Alpenmasters 2017 - Nakedi srednje klase
  
• Alpenmasters 2017 - Power nakedi
  
• Alpenmasters 2017 - Moderni klasici