motostop
motostop
2018-06-12 , Autor: Motorevija, Slike: fact
Bookmark and Share

U premijernoj godini bila je prava senzacija, nešto sasvim novo. Za 20. rođendan upriličili smo prigodan poklon - vožnju u pratnji aktualne nasljednice



Ovdje nije bila riječ o testu ili usporedbi u kojoj smo bod po bod ocjenjivali karakteristike jednog motocikla. Zajednička vožnja 20 godina stare Yamahe R1 iz 1998. i njezine aktualne nasljednice probudila je i povezala sjećanja na slavni sportski motocikl sa sadašnjošću.

Za osjećaj gotovo novog motocikla pobrinula se tvrtka Moto Stadler iz Freilassinga. YZF-R1 koju nam je na raspolaganje ustupio Ludwig Stadler, bila je vizualno i tehnički gotovo identična novom modelu iz 1998. te mu ovom prilikom srdačno zahvaljujemo. U jednoj točki se ipak razlikuje od tadašnjeg stanja tehnike, a to su gume. S gumama Metzeler M7 RR bila je kudikamo bolje opremljena od tadašnjih ME Z3, iako su potonje razvijene upravo za nju. Pritom su razvojni timovi zaduženi za gume i motocikl možda i previše bili koncentrirani na razvoj gume za visoke brzine.



Nekoliko godina kasnije čuo sam sljedeću priču. Yamaha je od Metzelera naručila gumu, koja je morala izdržati dva kruga pri najvišoj brzini na 12,4 kilometra dugoj kružnoj pisti Nardo u južnoj Italiji. Na testnim vožnjama je R1 osim toga imala duže prijenosne omjere nego ona koja je kasnije ušla u serijsku proizvodnju. Metzelerov prototip izdržao je ne dva kruga već sedam ili osam - dokle god je bilo goriva u spremniku.

Brinući za sigurnost, japanski inženjeri bili su oduševljeni i upravo su tu gumu odabrali kao prvu ugradnju za njemačko tržište. No nisu razmišljali o sljedećem - čak i u državi teoretski neograničenih brzina na autocesti, samo mali broj vozača uživat će u satima dugoj vožnji po ravnici. Većina njih radije će jurcati po zavojitim otvorenim cestama i guštati u snažnim ispucavanjima iz zavoja, a upravo je u tim situacijama tvrda mješavina serijske gume pružala premalo gripa.



Uz to, treba dodati nagli porast okretnog momenta punašnog četverocilindraša od 1000 ccm između 3000 i 4500/min, dakle u području okretaja koji uopće nije spektakularan ili čak opasan. Kao posljedica serije ovih nesretnih okolnosti mnogi su novopečeni vozači R1 doživjeli iznenadna proklizavanja stražnjeg kraja, a nemali broj ih je zbog toga preletio preko upravljača.

Vjerojatno je R1 prvi motocikl koji je pokazao da i previše okretnog momenta na niskim okretajima nije poželjno. Tijekom obnove modela kasnijih godina, inženjeri su se pobrinuli za linearniji rast snage. Pogled na krivulje snage i okretnog momenta otkriva moć nekadašnje R1 te dočarava koliko se od 1998. karakter modela promijenio. Bez obzira na tada senzacionalnih 150 KS pramodela, veliki okretni moment na srednjim okretajima otkriva da je pri razvoju modela vožnja na otvorenim cestama imala prioritet spram čiste trkaće namjene.



A to se ne odnosi samo na motor. Osnovni motocikli za svjetsko superbike prvenstvo tada su bili Honda RVF 750 (RC45), Ducati 996 SPS, Kawasaki ZX-7RR i Yamaha YZF 750 SP, a od 1999. i YZF-R7. Ovjes na tim motociklima nudio je još više stabilnosti, povratnih informacija te preciznije upravljanje od R1, ali bez kompromisa za svakodnevnu vožnju.

Trebalo nam je neko vrijeme, nekoliko krugova na high-grip gumama te nebrojeno mnogo krugova na Nordschleifeu, sve dok nismo shvatili da ona nije bila trkaći motocikl 'par excellence'. Pri ubrzavanju u nagibu uvijek je malo bježala stražnjim krajem, na visokim brzinama nevoljko je mijenjala smjer, te je tu i tamo 'udarala' upravljačem, no sve nam je to bilo svejedno. Bili smo fascinirani i samodopadni u ideji da možemo ukrotiti ovu zvijer. Tek kasnije primijetili smo da je bilo obrnuto, da je ta zvijer nas naučila da budemo opreznijima i pažljivijima.



Prekretnica u karakteru serije R1 dogodila se 2004. s modelom RN12, posljednjim s petoventilskim motorom. U isto vrijeme Honda je izbacila CBR 1000 RR Fireblade (SC 57), a Kawasaki prvi ZX-10R. Suzuki je već tržištu predstavio GSX-R 1000 koji je u odnosu na konkurenciju dolazio godinu dana ranije. Razlog ovakve navale velikih sportaša bila je promjena uvjeta za SBK - od 2004. gornja granica za sve motore, bili oni dvo-, tro- ili četverocilindarski, podignuta je na 1000 ccm. Dvocilindraši koji su time bili oštećeni, smjeli su jedino biti temeljitije 'tjunirani'. Ostale prilagodbe tehničkih uvjeta nisu promijenile granicu obujma za četverocilindraše, ali tuning je zbog troškova sve više ograničavan, što je naposljetku dovelo do toga da danas već i osnovne verzije nose veliku količinu trkaćih gena.



Aktualna R1 (oznaka RN32) u tom pogledu pripada najnaprednijim superbikeovima jer je preuzela nekolicinu konstrukcijskih značajki prototipa M1, uspješnog u svjetskom prvenstvu Moto GP-a. Prije svega tu je crossplane radilica s nepravilnim razmakom paljenja poput onog na V4 motoru pod 90 stupnjeva, što za posljedicu ima više trakcije na stražnjem kotaču.



Na višim okretajima i ovdje dolazi do naglog porasta okretnog momenta, koji je zahvaljujući boljem mehaničkom gripu, boljim gumama te učinkovitoj kontroli proklizavanja kudikamo lakše svladati, osobito jer se skok javlja pri brzinama na kojima ste već odavno ostali bez vozačke dozvole. Na trkaćoj stazi ili pak autocesti bez ograničenja brzine nastup i zvuk ovog 200 KS snažnog četverocilindraša jednostavno elektrizira. A tko si priušti zadovoljstvo te na aktualnu R1 navuče trkaće gume te raspali stazom, ostaje oduševljen koliko oštro i pri višim brzinama mijenja smjer te s kolikom odlučnošću na sredini zavoja nabire brzinu. Pritom zadržava preciznu liniju prolaska, a stražnja guma odolijeva svim bočnim i pogonskim silama. U tom pogledu se najjasnije razlikuju RN01 i njezina šesta evolucijska izvedenica.



Unatoč nepovjerenju sličnim marketinškim sloganima, a da se ne želimo uspoređivati s najboljim svjetskim vozačima utrka, počinjemo shvaćati zašto je Yamaha M1 tijekom svoje karijere u Moto GP-u bila toliko uspješna. Izvorna R1 nije kraj sebe imala M1 s kojom bi dijelila gene - razvoj je prije išao u suprotnom smjeru.



Sa svojim potpuno novim, laganim i kompaktnim motorom te naprednim konceptom ovjesa, nakon 13 godina raznih modela FZ, FZR, Thunderace i YZF 750, započela je sasvim novu eru. R1 je pružala dotad nepoznatu kombinaciju snage i lake gradnje, otkrivala područja vozne dinamike koju prije nje ni jedan serijski motocikl nije mogao pružiti. To se i dan-danas doživljava u kombinaciji napornog, ali istodobno vrlo intenzivna zadovoljstva.











Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Honda CB 1000 R Yamaha T-max 500 Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha V-max Honda VT 750 C shadow Suzuki DL650 V-Strom Gilera GP800 Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha FZ1 Fazer BMW R 1200 R/Classic (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Kawasaki ZX-10R (2011.) Yamaha YZF-R125 Kawasaki Ninja 250 R Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Suzuki GSF1250 S ABS bandit KTM 690 Duke Aprilia Shiver 750 GT Megelli sport 125 R Yamaha XT660X Kawasaki VN 900 Classic BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS BMW G 650 GS (2011.) Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW S 1000 RR Ducati 1198 SP (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Kawasaki KLR650 / R KTM Duke 125 (2011.) Ducati Monster 1100 evo (2011.) Aprilia RSV 4 R Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) BMW K 1300 GT 2009 Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Kawasaki Z 750 R (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Honda CB600F Hornet 2007- Honda VFR 800 2003- Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) BMW R1200GS 2007 Honda CBR 250 R (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Honda CBF 600 S Honda VFR 1200 F Yamaha YZF-R6 2006-2007 Triumph Tiger 800 (2011.) Triumph Speed Triple (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Honda SW-T 600 (2011.) Ducati 848 evo (2011.)