2010-02-01 , Autor: Rolf Henniges, Slike: fact

Misteriji vezani uz novi VT 1300 CX gomilaju se iz dana u dan. Navodno Honda zbog autorskih prava u Europi nije smjela koristiti nastavak „fury“ u imenu! Čekaj malo, pa fury je naziv koji susrećemo svakodnevno. Da, no sredinom 50-ih na malim ekranima vrtjela se serija čiji je glavni protagonist bio konj pod imenom - Fury! Bilo kako bilo, Honda svoj custom bike u Europi ne smije nazivati tim imenom, nego samo oznakom VT 1300 CX.

Nakon prvih metara vožnje uviđamo da bi takvo ime bilo i potpuno izvan stvarnosti. Naime, fury u prijevodu s engleskog znači gnjev, srdžba, bijes. Molim? Sa snagom od 58 KS pri 4250 o/min to ipak više priliči nekom lošem Škorinom vicu nego realnosti - fury nema dodira s time. Ako gledamo specifičnu snagu (snaga po litri obujma), VT 1300 čak zaostaje i za staromodnim Harleyjevim V2. Testirali smo te dobili i neke konkretne odgovore.

Studeni. Ranojutarnji sati. Hondin V2 s kutem od 52 stupnja između cilindara pali već na primisao o dodiru elektropokretača. Kod harleyja je potpuno drukčije. On pri pokretanju kao da se premišlja - bi li ili ne bi, a kada proradi, udara totalno neritmično. Hondin 1312 ccm veliki V2 vibracijski je u pravom smislu riječi - mrtav. Visina sjedala od samo 678 mm obradovat će mnoge vozače nižeg rasta. No, i tu postoji „kvaka“. Niži rast vozača znači kraće noge, ali i - kraće ruke, a u ovom slučaju upravljač je previše udaljen od tijela vozača. Kad dodate mali zakretni kut upravljača te masu od 311 kg, manevriranje i okretanje na cesti tim „željeznim konjem“ čine se kao borba na život i smrt.

No, što uopće znači „željezni“? Većina ugrađenih dijelova napravljena je od kromirane plastike - instrumenti, prednje svjetlo, pokazivači smjera, bočni poklopci na motoru, poklopac motora, štitnik hladnjaka tekućine, nosač tablice. „Ne, to je previše“, kaže pravi ljubitelj customa. Honda odgovara: „U krivu ste. To je korisno, jer barem ne hrđa“. Hm, svatko štiti svoju „religiju“, ali slažemo se da na kraju - ipak sve funkcionira. Tu ukazujemo na još jedan misterij - kako su Hondini konstruktori s toliko ugrađenih plastičnih dijelova uspjeli „nabacati“ čak 311 kg?
 

Kolosalnost pojave tog motocikla vidljiva je na svakom uglu. Prolaznici ga doživljavaju kao nekada televizor u boji. Dakle - senzacionalno! Stoga se nemojte čuditi ako vas s vremena na vrijeme agresivno povuku za rukav ili pak dovikuju za vama.

S obzirom na 1805 mm međuosovinskog razmaka, kut glave okvira od 58 stupnjeva te 90 mm predtraga, VT se vozi respektabilno upravljivo, a impulsne reakcije s vozača na motocikl prenose se relativno izravno. Više smetnji izaziva stražnja guma široka 200 mm, koja pri prelasku preko neravnina unosi nemir u rad ovjesa. Upravljač odlično leži u rukama, kut svijanja koljena točno je na pola između pozicije „možete me svi…“ i jutarnjeg položaja na WC školjci, a kralješnica je pritom lagano opterećena prema naprijed.

Zaključimo poglavlje ergonomije - nikad ni na jednoj hondi nismo sjedili opuštenije. Predivno oblikovan spremnik goriva u obliku kapljice, stilsko prednje svjetlo pomaknuto daleko prema naprijed, upravo kako i treba biti na jednom customu - sada znamo kako su se osjećali Hopper i Fonda kada su jahali goli u sedlu. Zaista je impresivno u kojem obliku ovaj japanski motocikl prenosi taj osjećaj.


Za sve koji se ne snalaze previše s brojkama - gotovo uvijek možete koristiti petu brzinu i samo odvrnuti gas, jer 1300-tka je uvijek suvereno elastična. Od 50 do 140 km/h u petoj - nikakav problem. Snaga potrebna za pritisak spojke mogla bi biti manja, no zato je mjenjač prava pjesma. Nema „geganja“ motocikla pri ubacivanju u prvu ili izbacivanja u prazan hod. Brzine naliježu točno i brzo, bez pretjeranog fizičkog napora.


Možda će na neke vozače pomalo depresivno djelovati pretih zvuk iz ispušnog sustava. Victory, harley-davidson ili pak triumph to rade s puno više galame. Pozitivno ili negativno? Opet ovisi o kutu iz kojega promatrate. Mi bismo subjektivno rekli: „Veliko platno bez dolby surounda“. Honda bi na to odgovorila: „Najprije čovjek, onda mašina“.

Od standarda klase odudara i ovjes. Čak i na cestama treće kategorije kvalitete neravnine pegla s lakoćom. Pojam udoban tu nije potpuno adekvatan. Straga je ostavljeno 95 mm hoda, što je osjetno više nego na furyjevim „istomišljenicima“. Pardon, htjeli smo reći VT-ovim.

Honda je ostala hladna na činjenicu da većina njezinih konkurenata kao sekundarni prijenos koristi zupčasti remen. Ugradila je kardan, za koji se ne može reći da ga nema, no isto tako nije ni nepodnošljiv. Cijeli paket zvan VT 1300 CX zaokružen je europskim trendom - ABS-om. Jedini nedostatak - prednja kočnica djeluje tupo. S tim nedostatkom može se živjeti, pogotovo na customu. Puno će se teže živjeti s cijenom. Naime, za Europu je najavljeno oko 15.000 eura, što bi značilo da će u Hrvatskoj zbog trošarine i većeg poreza to biti barem 2000 eura više.

ZAKLJUČAK

Prvi japanski serijski custom pravi je lovac na poglede koji vabi na vožnju. No, da biste ga mogli voziti, potrebno je ipak malo više motociklističkog iskustva, jer kretanje s tim chopperom nije jednostavno. Iako je snaga motocikla skromna, tehnički je vrlo dotjeran i nudi veliki potencijal za šou. No, šou ima i svoju cijenu. U Europi je to gotovo 15.000 eura, dok za Hrvatsku cijena u ovom trenutku još nije poznata.

• Honda VT 1300 CX
  

• Nova honda fury