Mastertest u Alpama 2009. (1.dio) - Big bikes, allrounderi, enduro/funbikes
autor: Kristijan Tićak
foto: Markus Jahn, Jörg Künstle
2009-09-06

Veličina je bitna, kao i potisak, a njega u ovoj klasi, nasreću, ima u izobilju. Je li ta kvaliteta sama po sebi dovoljna za ulazak u finale?

Ponedjeljak ujutro, devet sati. Termometar jedva doseže do granice od deset stupnjeva - dakle, prohladan lipanjski dan. Kako i ne bi bio kada smo na nadmorskoj visini od gotovo 1800 metara, na obroncima Dolomita u turističkom naselju Canazeiu. Ta talijanska skijaška meka, naravno, najviše noćenja broji u zimskim mjesecima, no ni ljeti turistička zajednica pokrajine Trentino ne spava. Moto turizmu se na tim prostorima pridaje sve veći značaj.

Doista, okolnim cestama tutnji šaroliko društvo - od funbikeova, endura, sportskih motocikala, tourera pa čak i maksi skutera. I, bez obzira na koncepciju, gotovo svi putuju - udvoje. Za razliku od nas, koji s četiri big bikea velika poput planinskog masiva što se nazire u daljini putujemo - sami! Neki bi rekli da se radi o čistom rasipanju resursa ili pretjerivanju, no mi kontriramo da je sve zapravo - stvar ukusa.

Big bikeovi poput yamahe V-max, ducatija monstera 1100, honde CB 1300 S i MV aguste brutalea 989 R voze se radi esencijalnog doživljaja - potiska. Jer, kako drukčije definirati smisao Yamahinog V4 agregata obujma 1680 ccm! Iako zadovoljava norme Euro 3, još je ostalo puno prostora za moćan zvuk koji u visokim okretajima para uši. Jednako impresivno kao što se stražnja guma urezuje u asfalt.

Ni ostatak ekipe u tom segmentu nimalo ne zaostaje. Honda CB 1300 S izvedenica je nakeda od 2005. dostupna i s gornjom oplatom, dok je MV agusta brutale 989 zapravo manji derivat sestre od 1078 ccm. Ducati monster 1100 pokreće zrakom hlađeni motor koji u dozi šarma nimalo ne zaostaje za kolegama s ovog testa.

No, pomažu li doista sočan zvuk i masivni motori lagodnom prolasku mnogobrojnih serpentina? Na kratkim ravnim dionicama - da!

Na prijevoju Fedaia počinje zagrijavanje, jer kratki zaleti su prava uvertira za pokazivanje mogućnosti tih snagatora. Svako odvrtanje ručice gasa u V-maxu budi zvijer koja kida sve pod sobom. Bilo da se radi o snazi od 187 (3. brzina), 192 (4. brzina) ili pak 177 KS (5. brzina), yamaha ostavlja isti dojam - nevjerojatno brutalan. Ubrzanja sliče sceni iz crtića gdje vuk na raketi starta u potjeru za pticom trkačicom. Stražnja guma širine 200 tada izaziva tektonske pomake među planinama. Čudimo se da nitko nije zabilježio zemljotres u to vrijeme.

No, nemojte misliti da V-max nema i svoju drugu stranu. Yamaha nipošto nije snagator bez mjere, jer ako ručicu gasa držite u prvoj trećini hoda, sve se odvija svileno i uglađeno. Ako ga u trećoj brzini držite iznad 1800 o/min, korpulentni V4 proći će svaku serpentinu i okuku, a preostale dvije brzine čak i na ravnim dijelovima činit će vam se nepotrebnima.

No, taj div, dakako, ima i hendikepa. Već se prije testa nagađalo da će njegovih 314 kg „žive vage“, pozamašni međuosovinski razmak (1700 mm) te cruiserska pozicija sjedenja vozače tjerati više na turizam negoli na sport. Ne nužno, jer u principu priznajemo da smo od takve motociklističke gromade očekivali i puno gore.

Isto kao što smo od MV aguste očekivali - bolje. Fine manire ponašanja njoj su i dalje nepoznanica. Leptirasta tijela u sustavu ubrizgavanja pri dodavanju gasa kao da ostaju paralizirana, a onda u jednom trenutku, nenadano prorade! Sve bi to još nekako funkcioniralo da se, recimo, to ne događa usred zavoja, u nagibu. Nakon trzanja i grube reakcije vozač se odmah nađe na putanji suprotnoj od one koju je želio. Ne pomažu ni sportski podešen i vrlo precizan ovjes, agresivna i munjevita ciklistika, motor vičan visokim okretajima te zvuk od kojeg se koža ježi. Brutaleove kvalitete, da bi se iskazale, ipak će morati pričekati neki drugi teren.

Vozači MV-a zbog svega izrečenog ne trebaju se čuditi ako im za vratom budu puhali vozači ducatija monstera sa zračno hlađenim V2 motorom, poznatim iz multistrade. Obujam od 1079 ccm čini se idealnim za brdovite alpske ceste. Sila potiska osjeti se već na samom početku okretomjera, vrtnja agregata je vrlo živahna, a mjenjač ne stvara nikakve poteškoće. No, kao i kod brutalea, problem negativnog naslijeđa uporno se prenosi s generacije na generaciju. U ducatijevom slučaju to je preširoki upravljač koji vozača previše razvlači preko cijelog spremnika goriva, gotovo i na prednji kotač.

Zbilja šteta, jer s boljom ergonomijom, tj. ugodnije svijenim upravljačem, monster bi se vozio puno lakše, s boljim osjećajem za podlogu. Činjenica je i da bi i mekše kočne pločice učinile čudo, no pravila su za sve ista - sve mora ostati serijska ugradnja.

Grube reakcije prednje kočnice u kombinaciji s nešto tvrđe podešenim ovjesom mogu biti vrlo opasne na glatkom asfaltu dolomitskih cesta.

No, ni približno tako opasne nisu kad imate ugrađen ABS, a njega uz yamahu V-max u ovoj klasi ima još jedino honda CB 1300 S. I to kakav! Više od 260 kg težak motocikl pri kočenju ne osjeti ni najmanji debalans, a pulsiranje prednje ručice tijekom rada ABS-a je - neprimjetno. Ovjes ima debele rezerve čak i u vožnji udvoje, komfor je na najvećoj mogućoj razini, a ergonomija je, uključujući i zaštitu od vjetra, respektabilna.

Što je s motorom? On je priča za sebe. Od praznog hoda do uključivanja limitatora broja okretaja cijelo vrijeme tiska konstantno snažno, a uvijek uglađeno. Kultura rada je tipična hondina - neprimjetna, zviždeća i mekana. U takvoj konstalaciji zvijezda CB 1300 S punom parom juri pored konkurencije, a razlozi nisu isključivo u pritisku i obujmu, nego homogenosti tog motocikla kao cjeline. Prvi i „najveći“ finalist je poznat. Ostala četiri to će tek postati.

Zaključak

Glatke i skučene ceste te gust promet ne ostavljaju mjesta za pogreške. Onaj tko želi „vijugati“ alpskim cestama mora se kretati slobodno, bez grča i - bez stresa. Honda CB 1300 S upravo je u tome jaka - može juriti ili pak razgledavati, i to podjednako dobro s jednim putnikom na leđima kao i s dvoje. Pravi svestrani talent. Ostali motocikli u toj klasi možda su snažniji, karakterniji ili ekstremniji, no na kraju ipak pobjeđuje - najkompletniji. Potisak na kraju ipak nije - sve.

Slijedi Mastertest - Allrounderi