2009-08-06 , Autor: Rolf Henniges, Slike: Jörg Künstle

1000 KS na okupu

Još nismo ni završili tekst o Yamahinom V-maxu, a već smo počeli dobivati pisma čitatelja koji su se, blago rečeno, sprdali s našim oduševljenjem tim jedinstvenim motociklom. “Smiješno… V-max je prema boss hossu dječja igračka”, napisao je jedan čitatelj čije podatke nažalost ne smijemo iznositi u javnost. Temeljiti kakvi jesmo, odlučili smo te “muške” motocikle isprobati i usporedno testirati pa da vidimo što je igračka, a što nije. Osnovni uvjet bio je da se ne smije raditi o unikatnim hobi-primjercima, nego o motociklima koji se proizvode u seriji, doduše - maloj, s najmanje 20 komada. Pustili smo glas i do nas su uskoro na megdan stigli yamaha V-max, boss hoss BHC-3 LS2, palatina rocket III te suzuki B-king limited. Sve smo ih potrpali u dva kamiona (dva jer samo boss hoss teži više od 550 kg) i krenuli na testnu stazu.

Zbrojiti konjske snage ovih zvijeri nema puno smisla jer i njihova pojedinačana snaga premašuje potrebe njihovih vozača

Strahopoštovanje
Zamislite scenu: tri muškarca - dva straga, jedan na upravljaču - guraju američkog moto kolosa iz njedara našeg transportnog vozila. No, trojica nisu dovoljna pa u pomoć priskače i četvrti. I, napokon, pod snagom mišića četiriju kršnih momaka boss hoss zauzima svoje mjesto na parkiralištu.



Prizor je nevjerojatan i izaziva strahopoštovanje. Motocikl je dug 2,7 metara i teško je uopće zamisliti kako je tog monstruma voziti po cesti, a da se u prvom zavoju ne ostane bez glave. No, nije boss hoss jedini od kojeg nam je zastao dah. Sličnu su reakciju izazvali stražnja 300-tica, “šlapa” na suzukiju B-kingu te golema vilica na kojoj je kotač montiran pa i masivni lanac. “Kako to uopće može voziti?” - pitali smo se. Rocket je pak izazvao divljenje. Lak je toliko fin i otmjen da smo se plašili sjesti na motocikl kako ga ne bismo ogrebali patentnim zatvaračem ili nekim dugmetom jakne. U usporedbi s ta tri čudovišta, V-max izgleda skromno. Sorry, ali tako stoje stvari.

Easy riding
No, čim prestanete razmišljati o izgledu, V-max pokaže u čemu je njegova snaga. Yamahin trenutak kucne kad se asfalt u vašem vidnom polju pretvori u sivu zmiju, a vjetar vas potpuno zagluši. Udoban, siguran, predvidiv - to je V-max u situacijama u kojima ono strahopoštovanje koje smo osjećali prema “konkurenciji” često preraste u samo strah. Yamahom se upravlja bez upotrebe velike snage, sjajno drži pravac, bez posebne potrebe za dodatnim održavanjem ravnoteže. Moćne kočnice i ABS potpuno su pouzdani i njihovu je snagu lako dozirati. Ni u jednom trenutku, bez obzira na to koliko se brzo vozili, nemate osjećaj da će motocikl napraviti nešto što vi ne želite.

Potpuna suprotnost yamahinom savršenstvu je boss hoss. Osjećaj vožnje na tom čudovištu vrlo je sličan osjećaju koji smo svi mi imali kad smo prvi put, često još kao klinci, sjeli na motocikl. Sva ona sirova snaga koju smo tad osjećali, nesigurnost, čak i opasnost - takav je osjećaj voziti boss hoss u odnosu na bilo koji standardni motocikl. Nesigurnost i moć, strah i adrenalin. V8 je jako širok, pa sjedite raskrečeno, upravljač je velik poput jarbola, spremnik goriva stoji kao zid ispred vas, motocikl ne daje gotovo nikakve povratne informacije u vožnji, kočnice su trome...



Sve je toliko veliko da točku gdje motocikl počinje zapravo i ne vidite, što je jako “praktično” kad zapnete u prometnoj gužvi. Boss hossu bi uz automobilski motor dobro došao i neki od sustava pomoći pri parkiranju kakve imaju veliki automobili. Okvir je nestabilan i neresponzivan. Što se upravljanja tiče - da, tim se motociklom može upravljati. No, to zahtijeva mnogo snage i prilagodbe. Neki od naših najiskusnijih vozača puna dva dana navikavali su se na boss hoss. Ukratko, hoss je pravi čelični konj, tvrd koliko je i velik.

Sjesti na B-king nakon te torture pravo je olakšanje. Kad to kažemo za motocikl koji bismo, da se nismo patili na boss hossu, mogli nazvati fitnes studiom na kotačima, možete zamisliti koliko je naporno voziti golemog amerikanca. No, vratimo se B-kingu. On vas cijelo vrijeme vuče unazad pa se morate stalno boriti kako biste ga držali pod kontrolom. No, vozači kojima odgovara takav položaj i taj način vožnje, a ima ih, zaista će uživati. Ukupnoj atmosferi doprinosi i ta golema stražnja guma zbog koje se i u najblažim zavojima morate nagnuti, što je mnogima prilično “cool”. I ostatak motocikla usklađen je s tom filozofijom. Duga vilica ispunjava svoju funkciju, a zbog povećanih promjera kotača u odnosu na serijski model (18 u odnosu na 17 cola) B-king djeluje tvrdo i agresivno. Navedene su zamjerke pitanje ukusa, a o ukusima se ne raspravlja.

Na kraju nam je ostao 2,3-litreni cruiser koji se u obliku roadstera pod Palatininim imenom bori za mjesto pod suncem. To je, sa 329 kg, zaista težak motocikl, velikih gabarita, ali kao cjelina iznenađuje jednostavnošću i lakoćom upravljanja. Nije riječ o izvedbi kojom se diči Yamaha, ali je blizu. Palatina je agilna, responzivna i pouzdana pa ostavlja dojam gotovo savršenog roadstera.

Zvuk
Očekivano, hoss je ovdje boss! Već pri paljenju njegovih osam klipova zagrmi toliko da probudi i uzbudi cijelu ulicu. Pri 50 km/h zvuči kao tiranosaur Rex, a prigušivači nemaju nikakvog smisla. Što se usklađenosti s TÜV-om tiče, uvoznik kaže:
- Nažalost, radi se o originalnom američkom cjevovodu koji ne bi trebalo mijenjati.

Palatina je drukčija: glasna, ali legalna. Ona prede, vrišti, grmi. Kad je pritisnete, zvuči kao da se radi o bombarderu. Po snazi i privlačnosti zvuka uz bok je boss hossu. Obožavat će je ne samo vozač, nego i svi oko njega koji znaju cijeniti zvuk pravog motocikla.

Oble linije mame da sjednete na ove motocikle. No, njihov karakter nije tako pitom, smiren i privlačan

Treći na ljestvici je B-king. Micronovi mu prigušivači ne škode. Radi se, doduše, o motociklu koji izgleda otmjenije od originala, ali mu je zvuk kao kombinirana rika Metallice i Motorheada. A V-max? Budimo pristojni i spomenimo samo da ima zvuk serijskog V4 agregata. Nećemo u detalje.

Finiš
Ocjenjivanje je, izgleda, najlakši dio posla. Lijepo sjednete s kolegama, otvorite hladno pivo i razglabate o tome koji je ljepši. Poseban užitak pružili su nam rocket i yamaha. Rocket je predivan s koje ga god strane promatrali. Sve je, od laka do završne obrade, kako i treba biti. Svi su dodaci napravljeni od najboljih i najskupljih materijala, pa je Palatina visoko podigla letvicu ostalim konkurentima.

Yamaha je blizu svojim mat aluminijskim finišem i površinama od magnezijskih vlakana. Pazite, govorimo o serijski proizvedenom motociklu koji diče za tu kategoriju neviđena dizajnerska pažnja i vrhunska završna obrada, kakvu obično vidimo samo kod unikatnih primjeraka.

Treće mjesto zauzeo je B-king. Sve je moglo biti malo bolje, od završne obrade, izgleda vijaka i upotrijebljenih materijala, dok je lak trebao biti postojaniji i otporniji. Kad smo te primjedbe iznijeli tvorcu Franku Röhlichu, on je mirno dogovorio:

- Da, ovaj je prototip bio lakiran, a buduće će inačice biti eloksirane.
I na kraju tu je hoss. On je, doduše, prepun kroma, no sve na njemu djeluje preglomazno. Uz to, vidi se mnogo kabela i cijevi, a motor izdaleka izgleda kao ono što i jest - automobilski.

Snaga i okretni moment
Dragi kritični čitatelj, onaj koji je nas je pismom potaknuo da svoje tvrdnje i oduševljenje V-maxom stavimo na test, vjerojatno u ovom trenutku osjeća ushit jer je došlo vrijeme da boss hoss pokaže svoju nevjerojatnu snagu u odnosu na “dječje igračke” s kojima ga uspoređujemo. I zaista, njegov je V8 zaista moćan. Od 0 do 100 km/h u samo 3,3 sekunde, a uz to i snažno poteže pa smo izmjerili da je od 60 km/h (dakle, normalne vožnje) do stotke stigao za samo 2,4 sekunde (yamaha isto postigne za 3,1 s). Nema sumnje, to je novi, ludi rekord. No, vozač koji se želi tako voziti mora biti jednako lud jer je, kao i kod svih ostalih američkih divova, prijenos te nevjerojatne snage vrlo nestabilan. Automatski mjenjač utromljuje reakciju motocikla na gas. Vi dodate gas, a stražnji pogon najprije zaškripi pa zastenje pa tek onda, eventualno, neočekivano, krene.



No, da skratimo. Ni jedan od testiranih motocikala ne može se u segmentu prijenosa snage usporediti s V-maxom. Ni jedan. Snaga njegova V4 agregata obujma 1700 ccm stalna je i pouzdana poput moćnog vodopada. Uz to ju je lako kontrolirati i dozirati, a motocikl je izuzetno responzivan. U kompletnoj lepezi turaža motor je pouzdan i agilan i neće vas ostaviti na cjedilu ni u jednom trenutku.

Ostali motocikli imaju svoje mušice. Tako se rocket može voziti u fiksnoj turaži poput hossa, no obojica se na visokom broju okretaja osjećaju nedostatno. King nas je zato potpuno razočarao. Usprkos nominalnim vrijednostima od 177 KS, njegov motor djeluje tromo, slabo i nezainteresirano. Kao da je na apaurinu, a ne na speedu.

Kult
Kod bajkera je status određenog motocikla mješavina stvarnih mogućnosti i vizije koju određeni model sa sobom donosi. Hoss i yamaha tu su u samom vrhu, s jednom bitnom razlikom. Boss hoss, biblijskih gabarita i velikog imena, zapravo želite voziti samo jednom u životu - da ga probate i da možete pričati kako ste ga zajahali. V-max je fenomenalno vozilo za kojim žudite svaki dan. To isto vrijedi i za palatinu. Oba su motocikla svakodnevno upotrebljiva, i to za svaku zamislivu svrhu. No, vlasnici bilo kojeg od tih ljepotana ne moraju osjećati grižnju savjesti ako im metalni ljubimci više sjede kod kuće nego jašu cestama. Za opravdanje investicije dovoljno je samo otvoriti vrata garaže i uživati u pogledu.

Šou
Kad smo već kod ljepote, ako ste solo i imate jedan od testiranih motocikala, zaboravite na traženje partnera preko internetskih spajalica i sličnih siteova. Sjedite li na boss hossu, palatini ili B-kingu, privući ćete pažnju. Muškarci će vas upitati za cijenu i tehničke podatke, a žene... Tko zna?
Pritom će najviše pažnje zasigurno privući boss hoss i u tom je slučaju veće - bolje. No, i palatina, ali i B-king pravi su magnet za oči. Po tom se pitanju naš ljubimac V-max, nažalost, ne može mjeriti s konkurencijom i džentlmenski se barem nakratko povlači u sjenu, iako i dalje ostaje najbolja moto raketa današnjice.

Na kraju

Cijena i performanse nisu presudne

Imamo obavezu u ozbiljnom tonu potvrditi da naš zabrinuti čitatelj i nije potpuno u krivu. Naime, inovativnost i pomicanje granica mogućeg imaju svoju vrijednost. Tako da, ako cijena i vozne performanse nisu presudne, a u garaži imate dovoljno mjesta, boss hoss zaista fascinira. Nema sumnje, svi će znati za vas. Palatina rocket pruža najbolju kombinaciju vizualne atraktivnosti, sportskog duha i vrhunske završne obrade. B-king pažnju privlači golemom stražnjom “šlapom”, dok je yamaha V-max u ovom društvu samo “lijepa”. No, po voznim osobinama ostatak testirane ekipa ostavlja daleko, daleko iza sebe što, priznajemo, možda svima nije presudno.

---

BOSS HOSS BHC-3 LS2

To je motocikl za prave muškarce

To je oživotvorenje američkog sna: zrakoplovni tehničar Monte Warne iz Dyesburga u Tennesseeju odlučio je 1990. stvoriti poseban motocikl. Iz stare je corvette izvadio V8 agregat, oko njega je izgradio moto okvir i čudu koje je stvorio nadjenuo ime monster boss hogg (čudovišna svinja). Američka ga je publika odmah zavoljela, a kako i ne bi: divovski obujam, moćni zvuk i nevjerojatni gabariti - to je bilo baš po ukusu zemlje beskonačnih mogućnosti. Nakon uspjeha prototipa Warne je hrabro napustio svoj dotadašnji posao i proizveo malu seriju, koju ipak nije mogao službeno nazvati hogg. Naime, to je ime već bio zaštitio Harley-Davidson pa je tako rođen boss hoss. Prvih godinu dana donijelo je više problema nego uspjeha i mlada je tvrtka brzo došla na loš glas. Pucale su glave upravljača, mjenjačke kutije su se kvarile, okviri su bili nepouzdani. No, Monte Warne, tada već sa 54 godine, ostao je vjeran koncepciji koju je zamislio.



I, uspjelo mu je! Danas tvrtka Boss Hoss ima 28 zaposlenih, koji godišnje ručno proizvedu oko 500 motocikala, a polovica tog broja namijenjena je europskom tržištu. S obujmom od čak šest litara i masom od nevjerojatnih 220 kg, V8 agregat testnog BHC-3 LS2 jednak je onome kakav je u corvetti C06. Od nominalnih 425 KS, mi smo mogli isprobati “samo” 296. Razlog je prilično jednostavan. Dotični je V8 konstruiran za pokretanje automobila, a da bi mogao disati punim plućima, trebaju mu veliki airbox i moćni ispušni sustav što motocikl, koliko god velik bio, jednostavno ne može pružiti. Uz to, reduktor automatskog mjenjača “pojede” još otprilike 20 posto snage.
Pitate li prodavača na što valja pripaziti pri kupnji boss hossa, kratko će vam reći:
- Morate biti visoki barem 1,65 metara, a mišići su vam samo prednost.

---

‘Danas sam kralj’

Priča o četiri muškaraca i njihovim iskustvima s big bikeovima, o novcu, motorima i koječemu

Problemi s mjerenjem snage

Mučili smo se s mjerenjima snage. Da bismo uopće izmjerili snagu boss hossa, svoj smo testni uređaj morali dodatno ojačati i pričvrstiti za betonsku podlogu. Kad je naš šef tehnike, vraćajući motocikle uvozniku, spomenuo te probleme, on se samo nasmijao i rekao:
- Momci, zapravo mi je drago da ste se namučili. No, da vam kažem nešto - vi ste na test dobili “školski” primjerak sa samo šest litara obujma. Većina mojih kupaca želi nešto jače. Recimo, motor mog motocikla ima obujam od deset litara.
Što reći na to?

---

RF SUZUKI B-KING

The Show Must Go On

Za Franka Röhlicha, vlasnika tvrtke RF-Biketech, to je bila ljubav na prvi pogled. Kad je 2001. vidio prvu fotografiju suzukija B-kinga, znao je da ga “mora” preraditi. Röhlichu takvi porivi nisu novost, a to je čovjek od djela, ne od riječi. Već dva desetljeća taj školovani strojar u svojoj radionici prerađuje motocikle. Hobi je pretvorio u posao 1995., kad je osnovao tvrtku RF-Biketech. Najviše ga zanima Kawasakijeva serija Z, za koju i proizvodi i osmišljava dijelove. Sa suzukijem B-kingom zaista mu se posrećilo. I to dvostruko. Kao prvo, ono što je započelo kao koncept ušlo je u serijsku proizvodnju, a kao drugo - taj motocikl doslovno vapi za preradom.



Frank kaže:
- Snažni bi motori snagu trebali i pokazivati.
U skladu s tim stavom, 43-godišnji Frank B-kingove oprema velikim stražnjim gumama, tzv. 300-ticama ili “šlapama”, koje u kombinaciji s Micronovim ispusima tvore nevjerojatno privlačan stražnji kraj motocikla. Originalni se kotač također prerađuje, i to u tvrtki Deget, a to je jedini dio B-kinga koji Frank Röhlich ne pravi sam. Sve ostalo, svaka sitnica, radi se u njegovoj radionici.

O još nekim činjenicama Frank kaže:
- Za one kojima je 300-tica prevelika pripremili smo mogućnost ugradnje 240-ice.
On je osobno osmislio i izradio čak 17 različitih dodataka za B-king i sve ih se može naći na posebnoj, ograničenoj verziji limited. Svaki je motocikl jedinstven ponajprije zahvaljujući individualnim bojama i specijalnom sustavu označavanja dijelova koji se ugrađuju, od kojih mnogi nose oznaku kvalitete TÜV-a (njemačkog udruženja za nadziranje tehničke kvalitete proizvoda). Što se performansi tiče, RF B-king je na našem testu postigao vidljivo bolje rezultate nego serijska verzija istog motocikla. Naravno, ni blizu boss hossa, ali 177 KS razlike ipak nije za zanemariti...

---

PALATINA-ROCKET RS III

Otmjeni div

Inspiracija za stvaranje RS III dogodila se ujesen 2003. na milanskom velesajmu. Prodavač Triumpha Fritz Rebholz gledao je u izloženi britanski 2,3-litreni cruiser i pomislio je da bi na osnovi tog motocikla mogao stvoriti roadster. I to je bilo to. Ni godinu dana kasnije triumph rocket bio je u trgovinama, čime je počeo jedan zaista neobični projekt. Zašto kažemo neobičan? Zato što je taj perfekcionist okupio tim apsolutnih specijalista na svojim poljima. Rebholz je sam nekad radio u BMW-ovom trkaćem i eksperimentalnom odjelu. sam izrađuje i osmišljava svoje alate, a stvorio je i specijalni ispušni sustav koji je tom cruiseru dao dodatnu pokretljivost. Motocikl je mnogo upravljiviji i agilniji kad je nagnut, položaj sjedenja je sportskiji. Ukupno je skinuo čak 40 kg mase, zamijenio 72 pojedinačna dijela, a oko 80 posto novih komponenti napravljeno je od ugljičnih vlakana. Da bi se osigurale njihova pouzdanost i kvaliteta, dijelovi se izrađuju ekstremno preciznim postupkom u autoklavama. Kako bi sve bilo savršeno, za dobavljača sirovina i dijelova odabrana je tvrtka Wethje iz Hengersberga kod Passaua, koja je trenutačno vodeća u Europi po pitanju proizvoda izrađenih od ugljičnih vlakana za Formulu 1.



U ljeto 2005. taj superroadster napokon je bio homologiran i prvi je primjerak RS rocket III predan vlasniku. Rebholz je čvrsto odlučio proizvesti samo malu seriju od 33 primjerka kako bi dokazao da je sposoban napraviti nešto više od popravaka i jednostavnih prepravki. Do danas je isporučio 15 motocikala i svaki je stvoren ručno pa je tako i vrijeme čekanja na isporuku od trenutka narudžbe oko 15 tjedana. Motocikli se lakiraju prema željama klijenata (www.lackmuss.de). Glavna je odlika tih motocikala njihova dugovječnost, za koju je Rebholz svjesno žrtvovao sirove performanse. No, ne radi se o pitomim macama, nego o zvijerima koje zahvaljujući izmijenjenom polju programiranja rada motora u odnosu na serijsku izvedbu i prerađenom ispušnom sustavu itekako odišu agresivnošću. No, nije im to glavna odlika.

---

YAMAHA V-MAX

Serijsko ludilo

Svaki put kad na tržište stigne nasljednik nekog uspješnog proizvoda, postoji opasnost da ga slava izvornika zasjeni. U slučaju Yamahinog V-maxa to se nasreću nije dogodilo. Štoviše, nasljednik osjetno nadmašuje prethodnika. Izvorni je V-max, kad je stigao na tržište - 1984. - izazvao pomutnju. Bila je to prva “legalna” drag-raketa, a njezin je nasljednik 25 godina kasnije - uragan! Taj motocikl može poslužiti kao definicija pojma “ubrzanje”. Radi se o moćnoj mašini koja snagu vulkana vozaču servira zapakiranu u fini celofan s mašnicom. Službeno je V-maxov V4 motor atestiran na 187 KS pri 8900 o/min, a što je najbolje, tom je snagom nevjerojatno lako upravljati.



Japanski su tehničari okupljeni oko genijalnog Yamahinog šefa razvoja Hajime Nakaakija stvorili nešto ne samo lijepo i jedinstveno, nego i neviđeno u povijesti japanskih proizvođača serijskih motocikala. Vrhunska izrada s vrhunskim, vrlo osebujnim dizajnom, sjajnih tehničkih performansi i nevjerojatno velike snage, uz potpunu kontrolu. V-max je težak 314 kg i spada u teže motocikle, što njegovo ubrzanje od 0 do 100 km/h u samo 2,7 sekundi čini nadnaravnim. V-max nije moguće isprobati. Moguće ga je naručiti i kupiti isključivo preko interneta, i to posredstvom malobrojnih, posebno odabranih distributera.

Da još jednom objasnimo: stari V-max je legenda, a tu će legendu novi nastaviti. Radi se o motociklu koji je, kao i predak u svoje vrijeme, jedinstven, originalan i predvodi val popularnosti tog tipa motocikala, koji bismo u šali mogli nazvati drag-cruis-sport-hot-rod klasom. Iako je težak, vrlo je upravljiv, iako je prepun high-tech opreme, vrlo je jednostavan. Tako nešto Japancima ne polazi za rukom tako često.