2013-09-27 , Autor: Ivan Tomšić, Slike: Matko Begović

Pred vama je uistinu poseban motocikl, yamaha R6 iz 2008. Prosječni poznavatelj svijeta motocikala na prvu će odmah reći - dobro ušminkana, no ništa posebno. No, znalci izdaleka vide detalje koji ovaj primjerak "male" yamahe čine toliko posebnim i nekoliko svjetlosnih godina udaljenim od standardnog motocikla.

Kod prerada ovakvog tipa uvijek se vuku pitanja - zar je to potrebno, što je s tim vlasnik dobio, zašto baca novac i sl. Suludo je uopće tako razmišljati, jer netko uživa u turističkom gutanju petnaestak tisuća kilometara godišnje na cesti, dok ljudi poput Angela Urlića, vlasnika ove yamahe, uživaju u sređivanju do krajnjih granica. Angelo je to učinio da bi se motocikl vozio što bolje i sigurnije u svom prirodnom okruženju - trkaćoj stazi, a pritom ne mislimo samo na maksimum što se tiče najviše snage agregata. Već i ptice na grani znaju da sama snaga bez kontrole ne znači baš ništa. Na ovoj je R6 sve - ovjes, kočnice, hlađenje, skidanje mase - dotjerano do samih granica.


No, krenimo redom. Yamaha je prošla ozbiljnu dijetu. Serijski motocikl sa svim tekućinama teži 192 kg, no ova „anoreksična“ na vagi pokazuje svega 163 kg! Većina mase izgubila se ugradnjom karbonskih oplata, PVM-kotača od kovanog aluminija, titanskog ispušnog sustava, trkaćeg akumulatora te još ponekih sitnica. Ipak, ono što znatiželjnike najviše zanima kod svake prerade jest koliko se dobilo na snazi? Mala japanska buba ozbiljno je koristila steroide, pa je sukladno time snaga porasla 18 KS u odnosu na seriju. Možda vam se čini malo, no treba imati na umu da se radi o motociklu od 600 ccm. Brojka od 143 KS na radilici zvuči uistinu impresivno.


Porast snage postignut je ispušnim sustavom Akrapovič evolution, Yamahinom trkaćom elektronikom YEC, novim klipovima, brtvom glave te trkaćim alternatorom. Uz to, yamaha diše kroz varijabilni usis graves motosport te protočni filtar zraka BMC. No, sve pumpanje snage bilo bi uzaludno bez dorade ovjesa i kočnica. Motocikl zaustavlja kočna pumpa brembo XA7G710 u kombinaciji s kočnim diskovima braking SK, dok je ovjes kombinacija Ohlinsovog TTX stražnjeg amortizera te Matrisovih prednjih catridga F05. Za fluidno prebacivanje brzina brine se CABS-elektronika koja uz pomoć dva dynojet-quickshiftera omogućuje izmjenu brzina u višu i nižu bez korištenja spojke. Za hlađenje velikog yamahinog srca zadužen je trkaći supersport-hladnjak.


Kako se ovakav motocikl ponaša na trkaćoj stazi? To nam ponajbolje može reći Marin Ivanov, dugogodišnji natjecatelj i prvak Hrvatske u klasi stock 600. "Angelova yamaha je uistinu poseban motocikl. Najveća razlika u odnosu na yamahu stock 600, kakvu vozim nekoliko sezona, su snaga i kočnice. Motor koči kao da ima padobran iza sebe! Njezina niža masa utjecala je na to da s lakoćom pada u nagib, a snaga agregata silovito je ispucava iz zavoja.”


Na naš upit je li gotov s tuningom, Angelo se samo nasmijao i rekao da mjesta za napredak uvijek ima, te da je kraj ove priče vrlo daleko. Na našim su prostorima motocikli poput ove "male" yamahe rijetkost, pa stoga ovaj primjerak spada u sam vrh tehnički dotjeranih sportaša u Hrvatskoj. Cijena ovakve prerade nije mala, no kako se kaže - gušti su gušti.

• Yamaha FJR 1300 AE
  

• Tko smo mi?
  

• Yamaha X-max 400 - Igra na sigurno