Bajkerska priča

Napiši podnaslov2009-12-13 13:45:33

Bookmark and Share

JEDNA BAJKERSKA PRIČA


Sve je počelo kad smo se vratili prošle godine sa susreta u Puli. To nam je bilo prvo dulje putovanje u dvoje sa ekipom, šatorima i ostalim kamp pomagalima natrpanim na motore. Tad smo shvatili da je to ono što želimo i da je bajker putnik na motoru neopterećen ničim osim vožnjom, i vjetrom koji im šiba kacigom! Na tom smo putovanju shvatili da si moramo nabavit bočne kofere jer mjesta na motoru nikad dosta. Pošto su već svi počeli pričat o toj recesiji i krizi izbor je pao na Pevecove kutije za alat koje sam platio 300 kn i nosače ručni rad. Oko izbor rute smo se malo nećkali. Htjeli smo opet u Pulu na susret, a pošto nam se svima svidjela vožnja našom prekrasnom obalom sinula nam je logična ruta, Savudrija-Prevlaka. Isplanirali smo da nam za to treba tjedan dana,da u tom istinski uživamo, zabavimo se i nešto vidimo! Što se više bližio dan polaska počeli su prvi problemi. Damirova Sanela nije mogla dobit godišnji iako ga je upisala 6 mjeseci prije. Znači oni otpadaju. Onda je Gerilca uhvatila kičma pa je njegova Bobica zaključila da on to neće moći odvozit, a Bobica se sluša pa oni vise do zadnjeg dana jer se možda Gerilac oporavi. Ja sam svoje stvari spakirao na svog Stroma dva tjedna prije polaska i svaki dan kontrolirao da nisam što zaboravio i mislim si da i nemam tu kičmu svezo bi si metlu da me drži na motoru ,al krečem. Čak sam i Žani dopizdio s tim pripremama. Došao je dan polaska i ostali smo samo Davor i ja sa svojim boljim polovicama i krećemo. Gerilac nas dolazi ispratit i skoro se rasplakao al što da mu ja radim. Pičimo starom Karlovačkom i polako se pokušavam naviknut na Davorov način vožnje i on na moj, al nam baš i ne ide. Ja mu govorim da se taj njegov Fezer nemre mjerit sa Stromom a on mi ne vjeruje. Vrijeme je idealno,možda je malo vruče u toj opremi al da se izdržat. Samo je Žani stalno vruče. Prolazimo Karlovac i počinjemo malo brže jer ja kad dođem do zavoja, navre mi adrenalin i volim malo potegnut. Davor opet gunđa, al me prati. Stajemo u Delnicama na kavi i cigari. Neki frajer sa Puntom Talijanskih oznaka sjedi stol do nas i pita nas idemo li u Pulu? Kažu nam da su oni bili sinoć i da je bilo vrhunski. Sad nam je krivo što nismo krenuli dan ranije. Krećemo dalje i uživamo u krajolicima i komentiramo kak bi bilo grjehota da smo išli auto cestom. Baš si nešto razmišljam kako se nismo susreli s nijednim bajkerima koji idu našim putem. Ipak je Pula jedan od većih susreta. Valjda ih je splašila vremenska prognoza. Vozimo turistički. Krečem prestizat nekog Stojadina kad pored mene proleti neki nadobudni Mađar na nekom nekedu. Dobro me je splašio jer ga uopće nisam vidio u retrovizoru i mislim si da mi je sam falilo da smo sad flisnuli. Skužim drugog iza mene na CB-jki. To je bilo to, pa nisam ni ja mačji kašalj da me tu neki Mađari budu zafrkavali. Malo mi smetaju sve ove stvari, al bogami i Žanino šakatanje po mojim bubrezima. Nju je frka al ja se nedam. Pićim ko Štraus. Doduše on nije bio bajker, al znam da je pićio. Taman sam počeo hvatat onog na onom nekedu, kad smo se počeli spuštat prema Grobniku i on daje lijevi žmigavac i skreće. Maštam si da me se splašio pa mu se piški. Mašemo si bajkerski i produžavam dalje. Žana je presretna. Prestižem još par kamiona koji se gmižu niz brdo i polako vozim da me stignu Davor i Renata. I na Grobniku se nešto vozi al nemamo vremena da odemo vidjet. Davor me stiže i vozimo laganini do prvog tunela kod Rijeke. Krkljanac! Skoro sam se ugušio u tom jebenom tunelu. Tu se susrećemo sa nekim BH bajkerima i probijamo se između auta. Samo da ne zapnem sa svojim super koferima za neki retrovizor. Samo mi fali da sad skupljam gaće po cesti. Bosanaca je dvadesetak i uživamo s njima u skupini. Stajemo na Vratima jadrana da malo dođemo do zraka. Prošle godine smo išli preko Učke,kroz Vaprenac i tu cestu bih preporučio svima koji vole oštre planinske zavoje. Davor ih prošle godine baš nije dobro podnesao pa nam izbor pada na Opatiju što se pokazalo odličnim izborom jer su konačno završili tu cestu i stvarno je idealna za vožnju motorom. Uživamo kroz Opatiju. Divimo se tim građevinama i čudimo se reklamama na čirilici. Očito za tu Opatiju imaju lovu samo Rusi, pa nećemo ni kavu popit. Nek im budu njihovi Rusi! Mi pićimo dalje. U Moščenićkoj dragi malo previše zvjerinjamo pa Davora prestiže skuter 50 kubika . To si ja nemrem dopustit pa opet malo potežem. Zavoji su super, vidim da i moj Stromić uživa. Stajemo na onom vidikovcu gdje smo prošle godine izludili konobaricu kad smo se vračali. Malo se slikamo, protežemo i vozimo dalje. Dolina Raše je isto predivna. Paše nam hladovina kroz šumu jer je sad stvarno vruče. Tamo nas sustižu neka ekipa iz Slavonije. Prestiže me tip na Fejzeru ko Davorov! Nesmije to on vidjet pa i ja odvrčem gas jer bi me ovaj pojeo da je ta freza bolja od Stroma. Žana opet šakata. Sad me već i boli, a nije ni meni svejedno jer serpentine prije Barbana nisu baš ugodne za vožnju. Onaj izgrebani asfalt. Ko je to izmislio svaka mu čast. Tog treba zadavit jer to on želi i nama bajkerima. I dečki su skužili da to više nije zezancija pa usporavamo i vozimo lagano. Odlučujemo spavati kod mene u D uvali jer prognoza nije baš OK. To se baš nije pokazalo dobro jer mi Žana nije dala da si popijem koju više na susretu ,a baš nam je krenulo! Upoznao sam se sa Jerkom i njegovom ženom.Oni su jedini članovi iz Pule našeg MK Mist Ridersa pa smo se malo zarundali. Ovi moji su me skoro zadavili. Ko da ja ne znam da se pijan ne smije na motor. Ja tužan al većina odlučuje. Srećem se sa mojim Bjelovarčanima i oni mi govore da mi tak i treba kad na moto susret idem sa ženom. Na izlasku iz Pule ,murija. Sva sreća da su zaustavili neke prije nas. Spavamo ko torbe. U jutro krećemo u vožnju Istrom do Savudrije.Jer nam je misija da obiđemo cijelu HR obalu. Vrijeme je super al ovi prognostičari stalno pričaju o nekom pogoršanju pa uz kupaće nosimo i kišnjače za svaki slučaj. Sve mi se čudno vozit bez svih onih stvari.Pulu i Rovinj zaobilazimo jer smo ih obišli prošle godine i vozimo se Limskim kanalom do Poreča. Tamo se malo kupamo u Zelenoj laguni. Kad smo se osvježili obilazimo Poreč, slikamo se i ručamo te vozimo do Savudrije, lagano da što više vidimo. U Umagu se isto nismo zadržavali jer su se počeli navlačiti oni dugo najavljivani oblaci. Slikamo se kod table Savudrija da imamo dokaze da smo ispunili prvi dio misije, još koja slika sa našim gusarima i vračamo se. Idemo ipsilonom da možda stignemo na defile. Tu smo malo propuhali auspuhe i dolazimo nazad na susret. Zakasnili smo na defile. Družimo se s policijom iz Bjelovara koji su na ispomoći u Istri i ispunjavamo neki upitnik o sigurnosti bajkera, i jedva dočekasmo da nam natoče pivu na šanku jer smo dehidrirali. Slikamo motoriće i gledamo izbor naj motora. Pobjeđuje Kokan sa svojim predatorom. Baš mi je drago za njega jer čovjek živi za te prerade i stvarno uživa u tome. Upoznajem se sa V-stromovcima i pozivaju me na Ćiovo. Kažem da ću doć a znam da lažem jer nemam love za još jedno takvo putovanje za tjedan dana. Krivo mi je jer bi se malo bolje upoznao sa tim ljudima. Pratim ih na forumima i znam da vole svog Stroma kao i ja svog. Na tu temu opet zadirkujem Davora jer ja još nisam čuo za Fezer riderse i da bi mu bilo najbolje da to proda i kupi si stroma. Diže se neki vjetar i oblaci se ne šale te mi odlučujemo polako u vikendicu. Kiša pere cijelu noć i baš žalim ekipu pod šatorima. Idući dan pauziramo jer je zatvorena cesta od Rijeke do Senja za motore pa dan provodimo u šetnji do plaže i izležavanju. U ponedjeljak glancamo motore i trpamo stvari na njih i krećemo dalje. Vračamo se istim putem i stajemo u Rijeci na kavi. Nemamo kud sa opremom pa se ne zadržavamo. Kad smo prošli Vinodol počinje raj za bajkere. Cesta idealna. Super asfalt, super zavoji, nema gužve jer je sezona na izdisaju, miris mora i prekrasan pogled. Stajemo na par mjesta da se slikamo i stvarno uživamo. Popodne dolazimo u Zadar i odlučujemo se za kamp Borik. Čudimo se kak je sve prazno u kampu . Slažemo šatore i krećemo u obilazak Zadra. Obilazimo grad , slikamo se, slušamo orgulje i gledamo Rabuzinov pozdrav suncu. Na veće dolazimo u kamp gdje ja pokušavam skuhati večeru na super kuhalu na benzin koje mi je posudio Habo jer ona na plin nisu kao dobra. To je skoro bilo pogubno za taj kamp, jer nisam skužio da treba otvorit neki ventil pa mi se prolio benzin po borovim iglicama. Uz otvoreni plamen možete samo naslutit što se dogodilo. Sva sreća što je Davor vatrogasac i to ne kakav već šef operative pa smo mi to stručno ugasili. Poslije smo se tom smijali jer bi to bilo u svakim novinama da je šef vatrogasaca sudjelovao u podmetanju požara u borovoj šumi. Ako ikad budete kuhali na takvim kuhalima dobro proučite uputstvo da se i vama ne dogodi slično. Spavamo ko bebe i ujutro opet pakiranje. Na porti nam je bilo jasno zašto je kamp prazan jer smo platili ceh od 380 kn. Vozimo se do Pakoštana i tamo obilazimo Renatinu kćer Nanu koja je tamo na ljetovanju sa dečkom. Pijemo kavu ćakulamo i pokret vozimo dobrim tempom i ne razgledavamo puno. Dolazimo u mali kamp prije Trogira i opet raspremanje. Kamp je super sve novo, sanitarni čvor OK, u usporedbi sa Borikom ko Šeraton a cijena za nas četvoro s motorima i šatorima 250kn. Malo se brćkamo u moru i krečemo u obilazak Splita. Obilazimo Dioklecijanove podrume, Peristil i ostale ljepote Splita. Slikamo se, šećemo i uživamo ko svi kontinentalci. U povratku nas već hvata mrak i malo smo se smrznuli do Trogira jer smo u kratkim majicama i hlačicama. Opet spavamo ko zaklani i ujutro obilazimo Trogir. Isto prelijep mali gradić koji vrijedi obići. Pijemo kavice i pokret! Opet uživancija od vožnje. Prekrasna obala, Biokovo, Neretvanska dolina, jezera… sve preljepo. Žalimo što nemamo koji dan viška da u tome malo više uživamo. U Dubrovnik stižemo popodne. Prolazimo ga i pokušavamo pronaći kamp al nije nam se ništa svidjelo i ne želimo ponovit grešku iz Zadra. Krajolik poslije Cavtata baš i nije nešto, još se poznaju ratna događanja. Malo po malo i dolazimo do granice. Tu se slikamo i dolazimo do zaključka da nismo obavili zadanu misiju jer nismo došli do rta Prevlaka. Vozimo se nekom kozjom stazom i jedva čekamo da dođemo,gladni smo, guzice su nam dobro odrvenile, a i stvarno je vruče! Konačno Prevlaka! Olakšanje i razočaranje. Ne možemo do same tvrđave ak ne platimo upad, a tip još gunđa da ne smijemo tu parkirat motore. Uzalud mu pokušavamo objasnit da smo mi dojahali iz Bjelovara i da imamo zadatak obići našu obalu od Savudrije do Prevlake i da ćemo se samo slikat za uspomenu i odmah idemo nazad. Ne pristajemo na karte i ne želimo ni popit piće na terasi na ulazu makar smo žedni da bi se napili one slane vode iz mora. Slikamo se ispred table NP Prevlaka a motore mu obećavamo maknuti čim dođe prvi auto. Palimo cigare i malo se odmaramo.Do nas dolazi čovjek na štakama koji je čuo naš razgovor i govori kak mu je žao što je ovaj takav.Pitamo ga za savjet da se vratimo preko Crne gore jer je ovuda loša cesta. On je ratni invalid i nema baš lijepo mišljenje o njima pa nas od tog nauma odgovara. Pokazuje nam Crnogorsku obalu i priča o ratnim događanjima. Stvarno nije bilo lako živjet na tim područjima tih ratnih godina. Kasno je popodne a mi gladni, žedni i još bez kampa i odlučujemo krenut. Prije Cavtata stajemo u nekom restoranu i jedemo pice. Već joj se dugo nisam toliko obradovao. Davor i Renata su na dijeti jer njihova Jamaha je s njima preteška pa njima odgovara malo gladovanja. Opet ga uvjeravam da je Strom bolji, a on se ne da pa ne da! Opet prolazimo kroz Dubrovnik i dolazimo u Orašac u kamp Maslina. Isto manji kamp sa novim sanitarijama i cijena prihvatljiva 200 kn za nas sve. Jedva raspremamo stvari od umora, tuširamo se i spavanac. Ujutro se neki Švabo ne može načudit kak imam dobre kofere. On ima GS-a a njegov prijatelj Stroma koji ima nekakve ružne. Ja mu na mom njemačkom od kojeg me bole ruke pokušavam objasnit da je to moj izum i on me hvali kak sam to super učinio. Skoro me nagovorio da mu ih velikodušno prodam za 300 e .Doručak i razgledavanje Dubrovnika. Predivan grad.Stvarno se ima što vidjeti. Uživamo u svakom koraku, fotkamo i šećemo. Davor je pravi Lupino. Oko 2 dolazimo u kamp pakiramo se, kratko bućkanje u moru i pokret. Držim dobar tempo jer prognoza nije dobra pa hoćemo stić što dalje. Stajemo u Tučepima i ne možemo odoliti predivnoj plaži pa se malo kupamo. Opet se neki bosanac na zekanu ne može načudit mojim koferima. Krećemo dalje i ne stajemo do šibenskog mosta. Umorni smo,jedva sjedimo na motorima al se ne damo . Cilj nam je Filip i Jakov. Pred veće dolazimo u njega. Kamp do kampa. Odlučujemo se na onaj najveći. Cijena OK 220 kn . Dižemo šatore,večeramo i spavanac. Ne moram ni reći kako smo spavali. U jutro mi se baš nije dalo iz kreveta al me ekipa diže jer prognoza nije dobra. Opet je počeo puhat neki vjetar pa nam ne treba da nam zatvore cestu. Vozimo preko Obrovca. Cesta katastrofa! Opet onaj izribani asfalt. Spominjemo izumitelja i vozimo oprezno. Ne stajemo do plitvica. Tamo se proguramo kraj rampe gdje se okreću oni njihovi vlakići, pijemo kavicu, malo se šećemo i komentiramo kako bi trebali organizirat jednu vikend vožnju jer čovjek tamo stvarno puni baterije. Krećemo. Dug je put pred nama. Stižemo kući oko podneva sa 2359,6 pređenih kilometara i prekrasnim iskustvom. Jedva čekamo sljedeće, pripreme su počele čim smo ušli u dvorište!!!!





nazad na bajkerska priča blog >>




1 kometar
Ocjeni!

Komentari

Samo registirani i prijavljeni korisnici mogu ostaviti komentare. Možete se registrirati ovdje.

ddjalog3

2010-01-05 13:27:51

ovo je prava prica samo da je koja slika!







Pregledano: 13798