2009-05-06 , Autor: Krešimir Đugum, Slike: Motorevija

Recesija drma svijetom, i svaka je kuna važna - tako otprilike razmišlja svaki osviješteni Europljanin, pa i onaj kojem je motocikl strast, a ne trošak. Ipak, na kraju svake godine valja podvući crtu i vidjeti koliko je na "treće dijete" u obitelji potrošeno novaca. Europska moto industrija, udružena u organizaciju ACEM, prikupila je podatke o tim izdacima za sve europske zemlje, a štivo je zanimljivo i - pomalo iznenađujuće. Usput rečeno, u studiju je prvi put uključena i Hrvatska, ali nažalost, bez konkretnih podataka.

Svih 29 zemalja obrađenih u studiji primjenjuju krajnje raznolike načine naplate poreza, registracije i ostalih davanja. Austrija primjerice, svoj normverbrauchsabgabe primjenjuje na sve motocikle obujma iznad 125 kubičnih centimetara, a razredi se određuju prema kubikaži. Slično kao i Belgija, koja taxe de mise en circulation razrezuje prema obujmu i godini proizvodnje, ali samo za motocikle iznad 250 ccm. S druge strane, Česima je sve jednostavnije - jedna tarifa za mopede, a druga za motocikle i to je to. Nimalo nalik Španjolskoj – ondje će vas proučiti "do gaća". Parametri koji određuju iznos tassa de matriculation su neto cijena vozila (samo za one iznad 250 kubika), te emisija CO2 podijeljena u četiri razreda. Jao si ga onome čija četverocilindarska kanta ispušta više od 200 g/km!

Francuska pak izdaje carte grise, "sivu kartu" koju moraju imati sva motorna vozila, a motociklisti plaćaju duplicata de carte grise, čiji se iznos određuje prema snazi vozila. Talijani svoj APIET primjenjuju bez diskriminacije na sva motorna vozila. Nizozemski se pak belasting personenautos en motorrijwielen (BPM) plaća za sve motocikle iznad 50 kubika, a određuje se prema neto cijeni vozila. Isto tako, u Švedskoj registracijskih troškova uopće nema, a Englezi plaćaju samo takozvani first registration free - za sva vozila.

Već na prvi pogled vidljiva je zajednička crta u politici spram motociklista. Naime, država favorizira kupnju i korištenje mopeda i motocikala manjeg obujma, koji su jasno odvojeni od uvjetno rečeno "luksuznih", većih i jačih vozila.

Što se čina registracije tiče, još je složeniji, a neke su zemlje (poput Belgije i Grčke) od njega napravile pravu znanost. Krenimo redom. Austrijanci primjenjuju formulu 0,02 * [kubikaža - 100], a iznos pritom ne smije prijeći 16 posto nabavne cijene. Povoljni Česi svojim motociklistima naplaćuju tek 18,2, a mopedistima deset eura, i to samo prvi prvoj registraciji. Pravi raj na zemlji!

Nijemci za prvu registraciju pak traže paušal od 46,5, a za svaku sljedeću 29,65 eura. Uz to, svatko plaća i 33 eura plus 13,8 za tablicu te "prometnu taksu" od 1,84 eura za svakih 25 kubika motocikla.

S druge strane, Grci sjeckaju po kubikažama, ali su barem logični (za razliku od Hrvatske). Tako razredi od 125, 250, 900, 1400,1600, 1800 i više kubika prvi put plaćaju 2, 7, 12, 14, 17 ili 25 posto neto cijene vozila, a dogodine po 30, 45, 60, 90, 120 ili 145 eura.

Nego, sjećate li se španjolskih razreda za zagađivače okoliša? Na neto cijenu se reže 12 posto davanja, zatim ekološki čisti ne plaćaju ništa, ali zato najsmrdljiviji dobiju čak 14,75 posto po repu. Nije kraj mukama - svakog Španjolca čeka još i 16 posto poreza na promet. Skoro kao i kod nas, zar ne?
Talijani, kao i Španjolci, nemilice deru – prvi put 94 eura, a svake sljedeće godine čak 180, čemu se pribraja 45 eura za izdavanje dokumenata i tablica, 22 eura za pečat pa još 116 eura agencijskih troškova. Tko bi rekao da je Italija najmotorističkija svjetska zemlja? Pribroje li se europskim iskustvima i naše muke, stječe se dojam kako Mediteran zacijelo nije mjesto za vožnju motocikla.

Također, belgijska se davanja razračunavaju prema tablici koju određuju starost i snaga vozila u sedam razreda, a iznosi su paušalni. Recimo tek da će vas posjedovanje nove jednolitrene mrcine jake između 110 i 150 kilovata koštati 2,479 eura godišnje!

Flegmatični Nizozemci dijele motore u jeftinije i skuplje od 2133 eura. Prvi plaćaju 10,2 posto od tog iznosa, a drugi 20,7 posto manje 224 eura. Ni Britancima nije loše – prvo registracijsko davanje iznosi 38 funti za sva osobna vozila, a potom nema davanja – ne računa li se PDV i VED (vecihle excise duty - prema kubikaži) plus troškovi tehničkog pregleda za vozila starija od tri godine.

---

Hrvatska iskustva

Ubacimo i malo naših podataka. Dakle, prije prve registracije i prije svakog produljenja valjanosti prometne dozvole - jednom godišnje - vlasnik vozila obvezan je platiti propisana davanja. Riječ je o godišnjoj naknadi za ceste, obveznom osiguranju te godišnjoj naknadi za zaštitu okoliša. Tek po uplati propisanih davanja ovlašteni djelatnik smije ovjeriti prometnu dozvolu, odnosno produljiti valjanost prometne dozvole. Naknada za tehnički pregled stoji 70,31 kunu, a eko-test 40,22 ili 74,54 kune, ovisno o tome ima li vozilo katalizator ili ne. Takozvane "naknade za administrativne poslove oko registracije" stoje 34,99 (poslovi koji prethode registraciji i produljenju valjanosti dozvole) plus 13,80 kuna (naplata propisanih obveza iz prethodne stavke). Uz to, plaćaju se i stavke poput produljenja dozvole, popunjavanja registracijskog lista, izdavanja pločica, zamjene dokumenata te izdavanja popularne naljepnice. Naravno, na sve te zbrojene troškove plaća se i PDV. Osim tehničkog, valja platiti i naknadu za ceste te godišnju naknadu za zaštitu okoliša. Prvo košta od 75 do 305 kuna, ovisno o obujmu motocikla, a druga "posebna naknada" se računa prema formuli dostojnoj Einsteina:

PN= N0 * Kk, gdje je korektivni koeficijent Kk=K1*K2*K3

Razložimo formulu po faktorima: N0 je osnovna naknada - 30 kuna za mopede i 50 za motore. K1 je korektivni koeficijent ovisan o vrsti motora - dva za dvotaktne i jedan za četverotaktne oto-motore, K2 se određuje po kubikaži, a kreće se od 0,8 (za mopede) do 2 (motori iznad 1601 ccm). Šlag na tortu je koeficijent K3, ovisan o starosti (0,9 za vozila mlađa od pet pa sve do 1,6 za vozila starija od 30 godina). Dakle, sudeći prema iznosima - u Europi smo već odavno.

---

ACEM

Association des Constructeurs Européens de Motocycles, europska je motociklistička industrija predstavljena profesionalnim tijelom sastavljenim od 11 proizvođača te ukupno 24 brenda. Članovi su joj imena poput BMW AG-a, Ducatija, Harley-Davidson Europea, Piaggia, Honde i Yamahe. S prometom od gotovo deset milijardi eura godišnje i 200 tisuća zaposlenika neizostavan je čimbenik moto-života. Tako su zaslužni za bezbroj projekata poput "spašavanja 25.000 života godišnje" te borbe za državnu pomoć proizvođačima kakvu uživa automobilska industrija. Osim toga, ACEM udružuje 15 nacionalnih asocijacija iz 13 zemalja, poput talijanske ANCMA-e ili francuskog CSIAM-a. Nažalost, U Hrvatskoj nema svog predstavnika (HSM ne gleda dalje od sporta, HAK je u međuvremenu izgubio "moto" u imenu - a skoro i djelovanju) pa su motociklisti, osim pohvalnog djelovanja novoosnovane udruge "Sigurnost u prometu" te policije, više ili manje prepušteni - sami sebi.