Vijetnamski HJC-jev pogon proizvodi i vlastitu struju i grijanje.

 
Bilo je to u siječnju 2008., kada je zauvijek zaustavljen vjetar u kosi motociklista u Vijetnamu. Otad njihovu frizuru unazad tjera samo češalj lokalnog frizera, a da bi vozili motocikl, inače prijevozno sredstvo broj jedan, moraju nositi kacigu. Rezultat je to nacionalnog programa vijetnamske vlade koji želi povećati sigurnost i u ionako kaotičnom prometu gdje motocikli i mopedi sudjeluju u velikom broju.
Odmah nakon donošenja novog zakona, neki su Vijetnamci maštovito počeli nositi prve inačice kaciga - lonce, kape, kante, pa čak i kade za djecu, no sada polako raste svijest da „prava“ kaciga - osim što je zakonska obveza - čuva i glavu.


Gotovo u isto vrijeme vijetnamska je vlada uredbom dopustila južnokorejskoj tvrtki HJC otvaranje novog proizvodnog pogona. Naime, dolazak globalnog igrača kao što je HJC, sasvim je logičan, jer je nakon odluke vlade o obveznom nošenju kaciga na vijetnamskom tržištu, ostalo „nepokriveno“ više od milijun motociklističkih glava. Uz to, uz pogone u Koreji i Kini, novi pogon svakako će pripomoći u popuni svjetskog tržišta na kojem je HJC snažno prisutan.


Tvrtka HJC je osnovana 1971. godine, a osim prodajnih mjesta i predstavništava diljem svijeta, tvrtka ima centre za istraživanje i dizajn u SAD-u i Europi. Također, od 1992. godine tvrtka drži 30 posto tržišta u Sjevernoj Americi, a na svjetskom tržištu zauzima oko 15 posto ukupne prodaje zaštitnih kaciga što je svakako respektabilna brojka.

Isto tako, uzme li se u obzir mukotrpan rad i zahtjevan proizvodni proces koji smo vidjeli i koji dovodi do vrlo kvalitetnog konačnog rezultata, takva tržišna prisutnost nimalo ne začuđuje.
Tvornica u Vijetnamu prostire se na 33.000 ultra čistih kvadrata s nekoliko velikih zgrada i skladišta koje se utapaju u okolni krajolik. Sunce sja preko uređenih cvjetnjaka, dok mala skupina radnika hoda između proizvodnih pogona. Neki su na pauzi pa jedu svoje obroke, a svima je zajednički smiješak i radost što rade u toj tvornici. Ovo vam može zvučati kao floskula o sreći radnog čovjeka, no prosječna plaća u HJC-ovoj tvornici je oko 130 dolara. Štoviše, taj iznos izdiže 330 radnika HJC-a iznad prosjeka drugih radnika koji najčešće u lošije plaćenim industrijama, poput elektroničke ili tekstilne, zarađuju oko 55 dolara mjesečno, a rade nerijetko i dulju mjesečnu satnicu.


U tvornici u Hanoju proizvode se gotovo svi dijelovi kacige, pa čak i unutrašnji zaštitni ublaživači izrađeni od EPS-a (slično stiroporu), a jedino se viziri dopremaju iz Južne Koreje. Školjke kaciga brizgaju se pod pritiskom, te se potom isušuju na temperaturi od 45 stupnjeva tijekom šest sati prije daljnje obrade.


Zbog strogih ekoloških normi koje su na snazi, u što mi iz Hrvatske teško možemo vjerovati, HJC-ova tvornica za proizvodnju topline i električne energije za svoje potrebe ima vlastitu mini-elektranu. Nakon procesa brizganja plastike i nastanka ljuske, prolazimo kroz pogon za izrezivanje otvora buduće kacige, a potom predvođeni gospodinom Hamom, glavnim direktorom i gospodinom Le Duy Cuongom, koji je iz Južne Koreje došao ondje kako bi kontrolirao i uhodao proizvodni proces, prelazimo u odjel za šivanje.


U tom se odjelu 80 zaposlenih nalazi između hrpa "iznutrica" za kacige od kojih će nastati unutrašnja podstava ili remen za vozačevu bradu. Da bi se kvalitetno izradila i sašila unutrašnjost, potrebno je izuzetno puno logističkog truda jer je mnogo dijelova koji se trebaju spojiti. Naime, najprije ih treba skrojiti, izrezati, selektirati po veličinama, zatim prema tipovima kaciga te na koncu tek sašiti u kompletnu unutrašnjost. Dio se radi strojno, no velika većina posla ručno u ugodnoj, ali užurbanoj i koncentriranoj atmosferi.


Nakon šivanja ponovno smo u dijelu koji se bavi dorađivanjem školjke kacige. Radnice na pripremljenu školjku nanose vizualne elemente kao naljepnice koje se moraju vrlo pažljivo pozicionirati na školjku, a pritom ne dopustiti nikakvo preklapanje materijala naljepnice pri prianjanju na polukružni oblik školjke. Da bi se to napravilo kvaliteno i simetrično, a opet dovoljno brzo da bi se sve zajedno nazvalo proizvodnim procesom, potrebno je podosta koncentacije i vježbe. Nakon toga slijedi otpuhivanje eventualne prašine ili nečistoće s kacige koja odlazi u poseban stroj za lakiranje završnim slojem laka. Nadalje, poslije montaže unutrašnjosti slijedi najrigorozniji odjel - kontrola kvalitete. Ako se tu ustanovi da je kvaliteta određenog dijela proizvodnog procesa pala te da se stopa odbacivanja proizvedenih kaciga povećala, to je signal za gospodina Le Duy Cuonga da istraži gdje je posao postao "fušom".

Što se lakiranja kaciga tiče, može biti akrilnim lakom ili višeslojnim koji se nakon pretvaranja u malgicu - kojom je olakirana kaciga - moraju različitim filterima te katalizatorima kemijski neutralizirati prije ispuštanja u atmosferu kroz visoke dimnjake postrojenja.

S druge strane, tvornica u Vijetnamu nije moderna samo prema ekološkim normama. Cijeli proces vrlo je sofisticiran jer sve sirovine moraju biti proizvedene ili dostavljene na vrijeme kako bi proizvodnja mogla teći nesmetano. Stoga je izlazni odjel pakiranja sasvim automatiziran i svakoj se kacigi dodjeljuje jedinstveni bar-kod, te "putovnica" koja definira način i vrijeme proizvodnje te homologacijske norme za određena tržišta. Upravo zato se iz svake proizvedene količine kaciga izdvaja određeni broj primjeraka koji se testira u tvorničkom laboratoriju, i to standardnim homologacijskim testovima, ali i specifičnim HJC-ovim koji pokazuju stanje kvalitete školjke kacige i drugih materijala. Rad u ispitnom laboratoriju je mnogima najzanimljiviji jer se radnici očito dobro zabavljaju razbijanjem kaciga u znanstvene svrhe.


Na kraju valja još ponešto reći o radnom procesu i uređenju radnog vremena radnika o kakvom mi u Hrvatskoj, navodno modernoj europskoj zemlji, možemo samo sanjati. Radnici nakon svaka dva sata rada imaju pravo na stanku od 10 minuta. Također, hrana za ručak je pripremljena u tvorničkoj kantini i obrok je besplatan. Uz to, u osmosatnom radnom danu, radnici imaju pravo na jedan sat odmora za ručak ili na odmor u sobi za povećanje koncentracije tzv. "Power nap room".


Što se napredovanja tiče, HJC je vrlo propulzivna kompanija koja vrednuje rad te je u Vijetnamu tvornica započela s radom sa svim visokopozicioniranim radnim mjestima popunjenima Južnokoreancima. Iznimno brzo su se vodeće funkcije počele prepuštati lokalnim radnicima obučenima za novi posao, te se time dobila bolja homogenost posla i radništva, a ujedno se i smanjili troškovi proizvodnje generirani troškom radne snage iz Koreje.

Dakle, sve navedeno dovodi do toga da se u HJC-u iznimno pazi na trošak izrade u odnosu na kvalitetu proizvoda jer je osobito lijepo imati svoju kacigu na glavi svjetskog prvaka ili drugog slavnog moto vozača, no ne prati li to kvaliteta i prihvatljiva cijena, neće biti ništa od globalnog tržišnog širenja koji je HJC-u osnova poslovanja. Uz relativno nizak trošak rada u Vijetnamu, ta tvornica nije postavljena tek na maksimiziranje profita, već se kontrolirano razvijaju svi segmenti posla te je HJC kapacitetom te tvornice dodatno pojačao svoju snagu na svjetskom tržištu.