Motorevija
PRETRAGA
2010-01-05 , Autor: Vladimir Zibar, Slike: Vladimir Zibar
Bookmark and Share

Na dvotjednom putovanju motociklima vidjeli smo i utrku TT, navikavali se na vožnju po lijevoj strani ceste, susreli se s Valentinom Rossijem, a usput vozili i vlastitu utrku s nevremenom



Nakon prošlogodišnjeg putovanja u Daytonu i SAD, ove smo godine moj prijatelj Slaven i ja krenuli na jedan od nezaobilaznih motociklističkih događaja u svijetu - slavnu utrku Tourist Trophy na otoku Manu.

Budući da je pred nama bila „zahtjevna vožnja“ lijevom stranom ceste i petnaestodnevno putovanje po najavljenim ciklonama, odlučili smo do Utrechta u Nizozemskoj motore odvesti na prikolici. Ta se odluka pokazala punim pogotkom jer nas je kiša doslovce prala tijekom tih 3200 km vožnje do Nizozemske i kasnije nazad do Osijeka.



Na motociklima smo od Utrechta nastavili put do Rotterdama, u kojem smo se zajedno s još stotinjak motociklista ukrcali na trajekt i otplovili prema engleskom gradu Hullu. Nakon noćne plovidbe, ujutro smo krenuli prema Leedsu, u kojem smo proveli ugodna tri sata u razgledavanju središta grada. Pri ulasku u Leeds imao sam „vozačko krštenje“ u Engleskoj - prvi put sam vozio po lijevoj strani ceste. Naime, umoran i s palom koncentracijom gotovo sam se sudario s automobilom koji je dolazio iz suprotnog smjera!

Za prvo noćenje u Velikoj Britaniji odabrali smo Manchester, u kojem smo se dobro i ugodno proveli (čitaj: popili po pet pinti piva), a sljedeće jutro krenuli smo prema Liverpoolu, gdje smo prespavali dvije noći.



Za vrijeme boravka u Liverpoolu vidjeli smo sve gradske znamenitosti, a posebno nas je iznenadila arhitektura nove luke i njenog okoliša. Posjetili smo, naravno, i Cavern bar - mjesto gdje su Beatlesi počeli javno nastupati, a osjetili smo i tamošnju subotnju groznicu i sposobnost liverpulske mladeži da ispija nenormalne količine alkohola. Za boravka u Liverpoolu, a i tijekom cijelog putovanja, izuzev otoka Mana i Belfasta, motocikle nismo upotrebljavali za obilazak gradova, nego smo ih razgledavali metodom ford tabanus - pješice. Tako smo se osjećali sigurnijima, jer smo izbjegavali napornu vožnju lijevom stranom ceste.

Ako poželite skoknuti iz Liverpoola do Londona, na raspolaganju vam je i superbrzi vlak Virgin Train, koji postiže brzinu od otprilike 313 km/h, vožnja ponekad traje samo dva sata i deset minuta, ali za nju morate platiti 60 funti.



U liverpulskoj luci ukrcali smo se u brzi katamaran prijevoznika Steam Packet Company, koji održava vezu s otokom Manom. Nakon plovidbe od dva sata, napokon smo stigli na otok.

Jedina trajektna luka je u glavnom gradu Douglasu, koji je istovremeno i jedini grad na cijelom otoku te glavno turističko odredište. Smjestio se u velikoj uvali dugoj otprilike četiri kilometara, uzduž koje se proteže plaža, a iznad nje su glavna promenada i hoteli u kojima je boravila većina bajkera pristiglih na Man.

Nakon smještaja u hotelu motociklima smo pošli u obilazak otoka. Tu praksu nastavili smo i sljedeća tri dana koje smo proveli na otoku. U tim smo obilascima upoznali još šest ili sedam većih mjesta posvuda po otoku, a u njima su i ribarske te sportske luke.



Prekrasna priroda te bezbroj ovaca i krava, stanje vrlo slično Republici Irskoj, tako se može opisati glavno turističko obilježje tog otoka. Uz to, mogu se vidjeti i poneke tehnološke atrakcije u koje prije svega spadaju mali vlakovi koji i danas prometuju po otoku.

Ima tu i dvoraca i utvrda, ali po tom pitanju baš ništa spektakularno. Međutim, priroda je zaista bajkovita. Kad smo zbog treninga vozača TT-a bili prisiljeni na odmor od tri sata usred ničega, zbog tog slobodnog vremena nismo nimalo požalili, nego smo uživali u krajoliku i, naravno, vožnji. Ipak, vožnja se ne može opisati bezazlenom, jer staza gotovo i nije zaštićena od eventualnog pada vozača, a k tome prolazi i kroz naseljena mjesta.



Svaki dan održavao se trening vozača TT-a i prikoličara od šest do devet sati navečer, a u slučaju da se nađete na dijelu kojim prolazi staza, morate se skloniti da biste promatrali trening. Priprema traje vrlo dugo, jer je krug dug 37,73 milje i zaista nema drugog načina da vozači koliko-toliko upoznaju stazu osim da ta dva tjedna prije utrke redovito treniraju. Dan traje gotovo do ponoći pa je vidljivost dobra čak i kasno navečer.

Drugi smo dan trening gledali na izlasku iz Douglasa, na jednom zavoju i na dugoj ravnini. To je inače cesta po kojoj se prije i poslije treninga normalno odvija svakodnevni promet, što dodatno povećava opasnost jer se na asfaltu može naći i ulja!

Ove godine pobijedio je John McGuinness, ispred kojeg su po ukupnom broju pobjeda Giacomo Agostini te legendarni Joey Dunlop, koji još drži rekord sa 26 pobjeda na toj stazi.

Budući da je glavni pokrovitelj utrke bio Dainese, ove je godine svojim dolaskom događaj počastio i Valentino Rossi, a utrku je pratio zajedno s Agostinijem.
U Castletownu smo prisustvovali i poslijepodnevnoj reviji TT Classic te proglašenju pobjednika natjecanja Pre TT Classic Road Races po klasama, što je preporučljivo vidjeti.



Glavnina događaja odvija se na promenadi u Douglasu, u montažnom šator-baru Bushy's, koji je smješten odmah do lučkog pristaništa, tako da od tamo možete promatrati bezbroj pristiglih motociklista, motocikala i izvedenica motorkotača. Nigdje nisam vidio toliko RR-motocikala kao u Velikoj Britaniji, ali važno je napomenuti da je sve podređeno sigurnosti motociklista te da se vozi po propisima, bez ikakve nervoze ili divljanja, što je u našim krajevima nezamislivo!

Na promenadi su 9. lipnja nastupili Whitesnakesi, ali ih mi nismo dočekali jer nas je put vodio dalje u Republiku Irsku, u koju smo krenuli noćnim katamaranom izravno iz Douglasa za Dublin. U Irskoj smo se iskrcali u jedan sat poslije ponoći. Tamo smo prespavali dvije noći i nastavili uživati u prekrasnom sunčanom i toplom vremenu, koje nas je pratilo od ukrcavanja u Nizozemskoj na brod za Veliku Britaniju pa sve do povratka motociklima u Utrecht.

Dublin smo razgledali uzduž i poprijeko, ali smo se nakon visokih cijena hrane, piva i hotela zaželjeli nešto jeftinijih. Iz Dublina smo krenuli autocestom do Belfasta, koja je ujedno i jedina cesta na kojoj smo morali platiti cestarinu, a cijena je bila samo jedan euro! U Belfastu smo ostali nekoliko sati do polaska katamarana iz luke Larne za luku Troon u Škotskoj.



Belfast me najviše pozitivno iznenadio jer sam očekivao sumoran grad kakvog sam ga doživio iz medija i filmova, ali to je moderan i lijep grad koji ima što pokazati.
Od luke Troon do Glasgowa ima otprilike 70 kilometara, a vožnja je pravi užitak jer je krajolik tipično škotski lijep. U Glasgowu smo proveli dvije noći na glavnom trgu u samom središtu grada i uživali u svim prednostima takvog smještaja, a potom smo otišli do glavnog grada Edinburgha, u kojem smo uživali u povijesnim građevinama dvorca u starom škotskom gradu.

Sljedeći dan putovali smo otprilike 220 kilometara po dobroj lokalnoj cesti uz more, a usput smo posjetili još neke dvorce sve do New Castlea, a tu smo se ukrcali na još jedan trajekt i plovili do luke na otvorenome moru, nedaleko od Amsterdama.

Do Utrechta nam je preostalo još 60-ak kilometara autoceste, nakon čega smo žurno spakirali motocikle na prikolicu. Ubrzo nakon toga, nebo se ponovno otvorilo i pljusak nas je neprestano pratio sve do Osijeka, cijelim putem dugim 1600 kilometara. Time je završilo naše putovanje koje smo počeli 27. svibnja, 15 dana prije.





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Honda VT 750 C shadow Suzuki DL650 V-Strom Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Gilera GP800 Honda CBR 600 F (2011.) Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha FZ1 Fazer Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Suzuki GSX-R 1000 2009 Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Aprilia RS 125 Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Ducati Diavel (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Honda CBF 600 N KTM 690 Duke Yamaha XT660X Kawasaki ZX-10R (2011.) Yamaha YZF-R125 Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki Ninja 250 R Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Kawasaki VN 900 Classic Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW K 1600 GT (2011.) Aprilia Shiver 750 GT Honda VT 750 Shadow Spirit Megelli sport 125 R Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Yamaha YZF-R6 2008- Yamaha XJ6 (2010.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW S 1000 RR BMW G 650 GS (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- BMW K 1300 GT 2009 KTM Duke 125 (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Aprilia RSV 4 R Ducati Monster 1100 evo (2011.) Gilera Runner 50 SP Yamaha YZF-R6 2006-2007 Honda VFR 1200 F Honda CB600F Hornet 2007- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Honda VFR 800 2003- Kawasaki KLR650 / R Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha TDM850 1996- MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) BMW R1200GS 2007 Triumph Daytona 675 R (2011.) Honda CBF125 Kawasaki W 800 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Honda CBF 600 S Suzuki GSR 750 (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Yamaha SR125 1997- Triumph Tiger 800 (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.)