2010-12-31 , Autor: Friedmann Kirn, Ines Brezovac , Slike: Kristijan Tićak, Motorevija

Jorge, brojne ste staze obilježili zastavom „Lorenzos Land“. Možemo li nakon osvajanja titule svjetskog prvaka Moto GP-a govoriti o „Lorenzovom planetu“?

Ne bih rekao. Na svijetu je osim motocikala još mnogo drugih stvari. Moto GP je samo jedan od sportova. To je medijski dobro popraćen sport, a za mene znači život. No, sigruno nije sve na svijetu.

Prije ste učestalo bili ozlijeđeni, no ove ste godine s devet pobjeda te još sedam drugih i trećih mjesta u gotovo svakoj utrci bili nepogrešivi. Odakle dolazi ta nevjerojatna sigurnost i mirnoća?

Uvijek sam bio brz, zar ne? Već kad sam prvi put sjeo na yamahu, bio sam brz. Od prvog trenutka pa nadalje. Ipak, svjetska prvenstva se sastoje od mnogo treninga, mnogo utrka, konstantnosti i ostanka u vrhu; za sve to je potrebno iskustvo. Morate iznimno dobro poznavati motocikl, gume i cijelu klasu. U prvoj godini nisam dobro poznavao ni samog sebe. Dobro sam počeo, no tada, kada motocikl i gume nisu bili konkurentni i dok sam se još tražio i želio ostvariti maksimum, skupio sam pregršt ozljeda. U drugoj sam godini već imao znatno manje ozljeda i borio sam se za prvenstvo. Napokon, iz trećeg pokušaja, ostvarili smo cilj.

Treba li na tom brzom procesu sazrijevanja zahvaliti intenzivnoj mentalnoj pripremi?

Svakako. Svaki vozač ima drukčije tijelo, a kod vožnje motocikla računaju se i psihičke osobine. Upravo stoga što glava dirigira sve kretnje i sve radnje na motociklu. Kad nemaš hladnu glavu, kad nisi potpuno koncentriran, ne možeš ostvariti zadatak. Tada se pogreške mogu došuljati. Zato je važno da sam imao dobro okruženje, dobre ljude koji su me u mnogim aspektima mog rada podupirali te me tako uvijek iznova činili boljim i snažnijim.

Kako biste opisali svoj odnos s Valentinom Rossijem? On je rekao kako ga Vi i Stoner želite rastrgati, a u nedavnom vas je intervjuu opisao kao protivnika, supa željnog njegove krvi.

Što se toga tiče, u krivu je. Smatram da je to „povratnički“ Valentino koji radi motivacije mora mrziti svoje neprijatelje. To je uvijek bilo tako. Svoje je protivnike uvijek pretvarao u neprijatelje. Uzmimo na primjer Setea Gibernaua: isprva su bili prijatelji, no kada mu je Sete počeo pružati otpor u utrkama, odjednom su postali neprijatelji.
Prije svega, ja nikoga ne mrzim, a posebice ne Valentina. Uvijek mi je bio referenca kao vozač koji je otpočetka postigao visoki nivo. No, to ne znači da mi je bio opsesija ili da ga moram mrziti kako bih postigao cilj. Mi naprosto nemamo nikakav odnos.
Nismo neprijatelji u vječnoj borbi, ali nismo ni prijatelji. Pred kamerama se ponašamo pristojno, no to je sve.

Kada se Rossi ozlijedio, mnogi su - uključujući i Vas - rekli da osvajanje naslova bez Rossija u top-formi manje znači. Mislite li još uvijek tako?

Budući da s Rossijem u dobroj formi možda i ne bih osvojio toliko pobjeda, očekivano je da taj naslov ima manju vrijednost.
Zanimljiva je usporedba ove i prošle godine. Već sam 2009. bio u borbi za naslov. Bila je to tek moja druga godina u toj klasi i već sam imao realne šanse za osvajanje titule prvaka. Pao sam četiri puta, a Valentino tri. Bez tih četiriju padova, da sam primjerice pao samo jednom, bio bih vrlo blizu osvajanju titule. No, 2009. nisam imao prednost veću od jednog ili dva boda.
Sada pogledajmo 2010. Pobijedio sam na drugoj i trećoj utrci te ostvario prednost od 14 bodova. Dovoljno bi bilo da je Valentino jednom napravio pritisak - i ponovno bezuvjetno pobijedio - te bi tako nadoknadio bodovnu razliku. Danijev pad je također bio peh. Nije bio kriv za to. No, u svoju obranu moram reći da sam u tom trenutku imao prednost veću od 50 bodova. Stoga se, prema mom mišljenju, ne može tvrditi da je Lorenzo osvojio naslov jer su ostali bili ozlijeđeni. No, kada netko kaže da on nosi manji prestiž jer Lorenzovi protivnici nisu bili u pravoj formi, s tim se slažem.

Započinje li sada Lorenzova era u Moto GP-u, kao što je prije bile Rossijeva ili pak Doohanova?

Ne može se govoriti o onome što nije poznato. Nitko ne zna što će se dogoditi u budućnosti. Naravno, sviđalo bi mi se kada bi započela Lorenzova era. No, Daniju bi se također svidjelo da počne njegova era, kao i Valentinu povratak. Mogu samo reći da ću pokušati to ostvariti.


Možete li obožavateljima objasniti značenja riječi „mantequilla“ i „martillo“ koje su ispisane na ručki kočnice vaše yamahe M1?

Martillo (španjolski za čekić) znači konstantnost, odvesti svaku utrku u stalnom ritmu poput udaranja taktova. To sam naučio promatrajući oca kako radi u garaži. U popravku motocikala puno je koristio čekić i ja sam poželio biti poput tog čekića - konstantan. A sada se sjetite doručka: kada mažete maslac (mantequilla) na kruh, radite to izrazito blagim, preciznim pokretima. Uvijek sam s pažnjom promatrao kada bi mi mama spremala doručak i želio sam voziti poput tog noža i maslaca, vrlo fino i precizno. U pravilu maslac koristimo na treningu, posebice na novim stazama gdje se mora voziti iznimno oprezno i osjetljivo. No, za utrku - kako bih bio što konstantniji - uzimam čekić.