Motorevija
PRETRAGA
2010-12-04 , Autor: Ines Brezovac, Slike: Razni izvori
Bookmark and Share

Ovogodišnji prvak u Superbikeu nije u motociklizmu od jučer. Njegova povijest je duga i uspješna, no njegova osobnost većini ne odgovara. Nesuđeni nogometaš zbog ponosa i tvrdoglavosti zadobio je mnogo neprijatelja te su baš te osobine uzrokovale brojne predrasude o najpoznatijem Rimskom imperatoru nakon Cezara i Augusta

 Predstavljamo Max Biaggi - fascinacija

Stoički izraz lica, hladan pogled koji nerijetko skrivaju naočale te uredno održavana bradica. To je Max Biaggi na startu utrke. Na spomen tog imena ćete se naježiti, ili od strahopoštovanja i obožavanja ili pak od nesnošljivosti. Kod njega nema sredine - ili ga volite ili ne. Bespoštedan prema konkurentima, sebičan u odnosu s medijima, izrazito čvrst u stavovima - to je petostruki svjetski prvak te jedan od najuspješnijih i najpoznatijih, ali i najomraženijih vozača u povijesti motociklizma. Međutim, oni koji su upoznali pravog Maxa Biaggija, za njega imaju samo riječi hvale. No, tko je on zapravo?
Massimiliano Biaggi rođen je u Rimu 26. lipnja 1971. godine kao drugo dijete Pietra i Olge. Otac je bio glavna figura u Maxovu životu, no ne samo zato što se sinovi ugledaju na očeve, već i stoga što je majka napustila obitelj dok je Max još bio dijete.

Iako je naoko izgledao mirno i povučeno, još je kao dječak iznutra krio nevjerojatan temperament. Bavio se raznim sportovima jer je ondje najbolje mogao ispucati svu energiju. Skijanje je bilo jedna od omiljenih Maxovih razbibriga, a nizbrdo se spuštao bez ikakvog straha od brzine. No, najdraži mu je bio nogomet, a već je sa sedam godina zaigrao u lokalnom klubu gdje je Pietro bio trener. Želio je postati profesionalnim nogometašem. Sve do jedne nedjelje kada je s najboljim prijateljem Danieleom pošao na motociklističku utrku na stazu Vallelunga nedaleko Rima.

„Daniele vozi, a ja ne? E, neće ići!“, zasigurno je prostrujalo glavom tvrdoglavog, upornog i inatu sklonog Maxa. Upravo su ga te osobine pratile tijekom života te su ga na kraju dovele do naslova prvaka u Superbikeu u dobi od 39 godina, kada su već mnogi profesionalni motociklisti kacigu objesili o klin.

Usprkos očevoj brizi i nedostatku novca za bavljenje utrkama, Max je problem riješio na svoj način: pet je tjedana radio u Pony Expressu, zaradio dovoljno za opremu te je nedostatak straha od brzine sa skijaških staza prebacio na asfaltne. Za 17. rođendan dobio je motocikl, a sve ostalo je povijest.
Godinu dana kasnije dosegao je propisanu dob za sudjelovanje u utrkama. Godine 1989. ulazi u talijansko prvenstvo s hondom od 125 ccm. Otac ne samo da se s tim morao pomiriti, već je shvatio Maxovu strast te je uskočio na mjesto mehaničara i otad ga prati na utrkama.
Prvi natjecateljski koraci bili su bolni. Često je padao jer je odmah želio sve.
- Bio je nagao i nikad nije kalkulirao. No, kada bi utrku završio, učinio bi to s odličnim rezultatom - prisjeća se Daniele.

 Predstavljamo Max Biaggi - fascinacija

Pod svoje mehaničarsko okrilje 1990. godine uzima ga Maurizio Vitali koji se u to doba natjecao u Svjetskom prvenstvu u klasi 125 ccm. Dok su drugi na stazu dolazili kamperima i kamionima, trojac iz Rima vukao je prikolicu s motociklom pričvršćenu na stražnji kraj fiata una. Iako su im se isprva svi smijali, šest pobjeda iz sedam utrka skinule su osmijeh s lica zlobnika - Max je osvojio prvi naslov u karijeri.

Prvo pa muško dogodilo se već 1991. godine - Rimski imperator je pokorio Europu u svojoj prvoj sezoni tog prvenstva u klasi 250 ccm. Talent je zamijećen, pozivnica za VN Francuske je stigla, a Max je u svjetsko prvenstvo upisao prve bodove, osvojivši 13. mjesto s aprilijom 250.
Već sljedeće godine mlađahni Rimljanin odvezao je prvu stalnu sezonu u Grand Prixu i okončao je na petom mjestu. Tada je morao naučiti engleski koji danas tečno govori, s tek neznatnim talijanskim naglaskom. Prva pobjeda u svjetskom prvenstvu došla je već na posljednjoj utrci debitantske sezone.
Potom prelazi na hondu i skače za jedno mjesto u poretku, no nije morao dugo čekati na svoju prvu titulu svjetskog prvaka.

Godine 1994. dolazi pod Aprilijino okrilje te joj instantno donosi prvi naslov prvaka, a sebi prvu od četiriju uzastopnih titula u klasi 250 ccm. 1997. ponovno se vraća na hondu, u tim Rothmans koji je vodio Erv Kanemoto, a s kojim će ponovno surađivati u najjačoj klasi sljedeće godine.
Kada aktualni prvak klase 125 ccm Valentino Rossi dolazi u četvrtlitrenu klasu, Max prelazi na hondu od 500 ccm. Iako su se te 1998. mimoišli, nije dugo trebalo da se dva najveća konkurenta u recentnijoj povijesti motociklizma susretnu. Ipak, njihovo je rivalstvo započelo još sredinom 90-ih godina, kada se Rossi u jednoj od svojih proslava narugao Biaggijevoj navodnoj vezi s manekenkom Naomi Campbell.

U debitantskoj sezoni kraljevske klase Max postaje viceprvakom iza nadmoćnog Micka Doohana. Odmah se nametnuo kao potencijalna prijetnja. No, blesavo je prokockao prvenstvo jer je odbio odraditi kaznu prolaska kroz boks.

Tada je ujedno napravio pothvat koji je uspio još jedino Jarnu Saarinenu 1973. godine - na svojoj prvoj utrci u debitantskoj sezoni kategorije 500 ccm osvojio je pole position, napravio najbrži krug i ostvario pobjedu.

1/7 stranica Molimo, okrenite za nastavak
1/7

Sažetak:

Ovdje može biti i vaš oglas!





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Gilera GP800 Honda CBR 600 F (2011.) Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha FZ1 Fazer Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Aprilia RS 125 Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda CBF 600 N KTM 690 Duke Aprilia Tuono V4 R (2011.) Yamaha XT660X Yamaha YZF-R125 Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki ZX-10R (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Kawasaki VN 900 Classic Yamaha FJR 1300 AS Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW K 1600 GT (2011.) Aprilia Shiver 750 GT Yamaha XJ6 (2010.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki GSX-R 600 (2011.) Megelli sport 125 R Yamaha YZF-R6 2008- Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW S 1000 RR BMW G 650 GS (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CB 600 F/ABS (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- KTM RC-8 R (2011.) BMW K 1300 GT 2009 Gilera Runner 50 SP Gilera Nexus 300 i.e. Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia RSV 4 R Honda VFR 1200 F Yamaha FZ8/fazer 800 Honda VFR 800 2003- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki KLR650 / R Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha TDM850 1996- MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda CBF 600 S BMW R1200GS 2007 Triumph Daytona 675 R (2011.) Honda CBF125 Kawasaki W 800 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Suzuki GSR 750 (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Triumph Tiger 800 (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.)