2009-01-01 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Motorevija

Vjerojatno je većina vas čula za ovaj američki izraz, ujedno i naslov filma iz 2004. godine o štetnosti brze prehrane te povećanja porcija u Americi u posljednjih 50 godina. U filmu se glavni lik hrani u McDonald'su i prihvaća svaku ponudu super menija koji je više nego pretjerano velik obrok, pa nakon nekoliko tjedana završi u bolnici zbog narušenog zdravlja.  Autori su u filmu namjerno dotaknuli problem prekomjernog jela nametnutog od prodavača hrane. Tako su usporedili prosječnu porciju 60-ih i 70-ih godina i danas te uvidjeli da je današnja više nego dvostruko veća, a da za zadovoljavanje gladi to uopće nije bilo potrebno. Čovječanstvo, barem njegov bogatiji dio, trpa u sebe više nego što mu treba.
Tako je i s motociklima. Budući da su oni zapravo samo sredstva za prijevoz od točke A do točke B, njihov bi motor i potrošnja mogli biti na kapaljku. Naravno, rijetki su danas oni među nama koji svoj motocikl tako doživljavaju i zbog toga ga kupuju. Svi smo zainteresirani za snagu, performanse, brzinu itd. Zato su motori tri ili četiri puta snažniji negoli je za pojedini model potrebno i još nam nije dosta. Primjetno je da i moto svijet, kao - naravno - i svi ostali oblici modernog življenja, nalikuje opisanom filmu. Trošimo više nego nam je potrebno i vrlo teško bismo to mijenjali za drukčije.
Ako tako uđemo u temu o potrošnji goriva na koju se često žalimo, kao i na njegovu cijenu, možemo se zapitati - imamo li zapravo pravo ljutiti se?

Probajmo se zato sjetiti kako su se s vremenom povećavali „obroci“ goriva. Prije 120 godina, u kolovozu 1888., gospođa Bertha Benz željela se provozati u patentiranim motornim kolima svog supruga Karla Benza koja su bila opremljena jednocilindarskim četverotaktašem i spremnikom obujma pet litara. 100 km između Mannheima i Pforzheima u Njemačkoj vozila je tada 10 sati, dakle s prosjekom od 10 km/h. Usput je stala u Wieslochu kod apotekara Wilija Ockera da bi dolila gorivo koje su tada zvali ligroin. Wili je na lageru imao jedva tri litre dragocjene tekućine, i to u pakiranju od 0,1 do 0,2 litre. Benzinske pumpe tada još nije bilo na vidiku.
Tako je počela era motora s unutrašnjim izgaranjem, litra goriva koja se kupovala u apoteci bila je kudikamo skuplja nego litra sada kada su benzinske na svakom uglu. No, povećale su se performanse i naše potrebe, tj. forsirana „glad“ za njima.
Kako o gorivu razmišljamo danas? Sportski nastrojenom vozaču supersportskog motocikla koji na stazi i izvan nje napravi prosječno 5000 km godišnje, gorivo nije najvažnija stavka. Kada takav vozač zbroji trošak guma, lanaca, pločica i drugog potrošnog materijala koji mora mijenjati u ekstremnom korištenju motocikla tijekom godine, gorivo mu nije preskupo.
Kada drugi vozač napravi godišnje 15.000 km svakodnevno putujući motociklom na posao, bez prevelikih ostalih troškova za potrošni materijal, njemu je gorivo najveća i najvažnija stavka. Takav vozač često vozi u gradu, brzinama do 100 km, u kolonama i po gužvi, i to na kratkim relacijama u vožnji kreni-stani. Zapravo taj moderni pandan gospođi Benz pokušava što brže i što jeftinije doći od točke A do točke B. Pitanje je koliko mu snage i potrošnje za to treba, pa pogledajmo što mu se danas po pitanju potrošnje nudi.
Ako želi trošiti minimalno, najbolje je da izabere jednocilinarski ili dvocilindarski motocikl ili skuter. Ako se odluči, primjerice, za hondu SH 150, tada uz puno pažnje 100 km može prijeći za samo 1,9 litara, koliko smo jedanput minimalno izmjerili na našem maraton testu. Potom mu je najisplativije sjesti na kawasaki ninju 250 R s potrošnjom od 3,1 litre i obujmom spremnika od 17 litara. U zelenom društvu bez dolijevanja se može prijeći čak 548 km.

Među one koji troše ponajmanje mogu se svakako uvrstiti i kawasakijev ER-6 ili aprilia pegaso. Od rednih četverocilindraša najprivlačniji je svakako suzuki GSR 600, kojem smo izmjerili 4,4 litre. Ako letvicu podignemo na šest litara, tada već možemo na posao aktualnim modelom yamahe R1, hondom hornet 600, čak i moto guzzije stelviom ako imamo nježnu ruku na gasu.
Iako smo otišli daleko od decilitara gospođe Benz, voziti se možemo relativno povoljno ako ne pretjerujemo. Kada kažemo povoljno, mislimo u odnosu na automobile i njihovu prosječnu potrošnju. Prije nego napravimo tu usporedbu možemo malo i o maksimalnoj potrošnji motocikala. Apsolutni vrh potrošnje motocikli su dosegnuli početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kada su tadašnji predstavnici klase sport-tourera već razvijali velike snage, imali poveliku masu i napajanje rasplinjačima. Tako je naš njemački testni tim na autocesti pri punoj brzini na 100 km izmjerio 12 litara kawasakiju ZZ-R 1100 i čak 15 yamahi thunderaceu.
Nakon toga dolazi norma Euro 3, ubrizgavanje i polagani pad mase motocikala, pa i pad potrošnje. Razvoj tehnologije možemo prikazati i usporedbom potrošnje dvaju poznatih Hondinih modela. Tako je honda CB 900 F bol d'or sa 95 KS i 260 kg tijekom Motorradovog maraton testa 1980. na 25.000 km trošila u prosjeku 8,1 litru na 100 km. Godine 1994. CBR 900 RR na testu od 50.000 km trošio je prosječno 5,4 litre. Napredak tehnike i smanjenje mase u tom razdoblju znatno su utjecali na drastično smanjenje potrošnje, no tu smo ujedno i stali.



Budući da je CBR 900 RR s 125 KS i 206 kg bio prvi perolaki trkač s motorom od gotovo 1000 ccm u šasiji 600-tke, daljnje povećanje performansi sličnih modela zaustavilo je pad potrošnje unatoč velikom napretku tehnologije. Tako je aktualni model firebladea, koji je trenutačno prešao 11.725 km od predviđenih 50.000 km maraton testa, to odradio s prosječno 5,9 litara na 100 km. Možemo slobodno pitati - gdje je nestao napredak po pitanju potrošnje? Odgovor je u 100 ccm obujma više u odnosu na CBR 900 RR i čak 78 posto više snage od njega. Podsjeća li vas to možda na naslov teksta?
Ipak, da motocikli ne bi ispali loši, usporedimo ih s automobilima. Kod njih je, uz povećanje snage motora i smanjenje potrošnje u odnosu na stare rasplinjačima pogonjene automobile, došlo do problema mase. Obratno od motocikala, automobili su iz sigurnosnih razloga postajali sve teži. Tako smart danas teži 800 kg, jednako kao golf I, dok aktualni golf teži 1,3 tone. Da ne govorimo o SUV-ima teškima po dvije i više tona. Uz to, motocikli manje od auta zagađuju dok ih izrađuju. Jedno istraživanje pokazalo je da iza proizvodnje automobila mase jedne tone ostane čak 20 tona otpada.
Uz povećanje mase, automobilima u prilog ne ide ni aerodinamika, odnosno veliki presjek oblika sprijeda. Tako za postizanje brzine od 300 km/h motocikl treba prosječno 175 KS, a automobil 450 KS. Ne treba zaboraviti da potrošnja izravno rezultira količinom štetnih plinova ispuštenih u atmosferu, a i po tom pitanju motocikli su puno prihvatljiviji.
Dakle, što reći na kraju? Iako smo daleko odmakli od stvarne potrebe da se prevezemo s jedne točke na drugu i često vozimo makine puno snažnije od onog što nam stvarno treba, još možemo reći, kada vozimo motocikl u normalnim uvjetima, da vozimo racionalno. Unatoč tome, trebamo se čuvati tog toliko slatkog Super Size me! Efekta koji nam prezentiraju proizvođači sa svakim novim modelom. Ako nađemo pravu mjeru, potrošnja goriva još će neko vrijeme biti stavka koju se može podnijeti, a i zagađenje okoline bit će podnošljivo.


Kako uštedjeti koju kap?

Iako imamo osjećaj da ovo znaju i vrapci na grani, ponovit ćemo još jednom nekoliko savjeta.
Hladni start - nakon što ste pokrenuli motor krenite s vožnjom i laganim tempom zagrijte motor na radnu temperaturu. Ne grijte motor na mjestu.
Okretaji - viši okretaji znače višu potrošnju. U normalnom prometu koristite što viši stupanj prijenosa i što niže okretaje. Ubrzavajte nježno i s malim pomakom ručice gasa.
Stil vožnje - nagla ubrzanja, a potom i nagla kočenja, uzrokuju višu potrošnju, a dokazano ne povećavaju putni prosjek. Vozite umjereno.
Stanje guma i opreme - tlak u gumama treba biti pravilan. Na dužim etapama autocestom možete ih dodatno dopumpati na maksimalnu vrijednost iz knjižice vozila. Jakna uz tijelo koja ne treperi poput padobrana također smanjuje potrošnju, a povećavaju je top-case i bočni koferi.
Lanac - pravilno zategnut, čist i dobro podmazan znači najmanji gubitak snage u transmisiji i smanjuje potrošnju.
Motor - ispravne svjećice, čist filtar zraka i podešeno ubrizgavanje, kod starijih modela podešenost rasplinjača i ručnog čoka mogu puno uštedjeti.
Autocesta - povećanje brzine eksponencijalno povećava potrošnju. Tako prosječan supersportaš pri brzini od 120 km/h treba samo 15 KS na stražnjem kotaču da bi taj tempo održavao. Da bi održavao dvostruko više, tj. 240 km/h, treba šest puta više snage iliti 90 KS. Dakle, umjereno s gasom.