2019-07-17 , Autor: Marko Santini, Slike: Marko Santini i Kristijan Tićak
Bookmark and Share

Iako se s Himalajom nikako ne može mjeriti veličinom, planinska destinacija koju smo odabrali za jednodnevnu avanturu s istoimenim indijskim novitetom, itekako joj je ravna - ljepotom



Sa zatvorenim očima i uz dubok udah svježeg zraka, lako je zamisliti da ste na Himalaji - spokojnu tišinu povremeno bi prekidao jedino veseli cvrkut ptica u visokom letu, koje bi katkad nadglasao pokoji nadmoćan udar vjetra. No umjesto zastrašujućeg planinskog lanca poznatog po najvišem svjetskom vrhu (za tako daleku avanturu nije bilo ni vremena, a ni budžeta), pred nama su bile 1120 metara visoke, kilometarski mnogo bliže te gotovo jednako zadivljujuće Tulove grede. A u njihovu podnožju - Himalayan, povod za ovu avanturu te vjerojatno najzanimljiviji model na hrvatsko tržište nedavno pristiglog indijskog brenda Royal Enfield.

Četiri i pol sata ranije, stvari nisu išle skroz prema planu. Izlazak iz zagrebačke jutarnje gužve pokazao se izazovnijim no inače, čak i na motociklu, a unatoč povoljnoj vremenskoj prognozi, snijeg koji je nekoliko dana ranije pao u Lici ostavio je ključna pitanja otvorenima - ponajprije, ima li ga i na Velebitu?



Sam plan činio se poprilično jednostavnim i zabavnim kada smo ga nekoliko tjedana ranije zamišljali i dogovarali, ali tog sunčanog i svježeg jutra početkom svibnja, kao da se zakomplicirao. Ideja je bila Himalayanom se odvesti do prepoznatljiva velebitskog stjenovitog grebena, koristeći pritom isključivo ‘staru’ D1 državnu i Majstorsku cestu, fotografirati te, najvažnije, isprobati indijski adventure model. Sve u jednom danu.

Lako izvedivo ljeti, ali s obzirom na upitno stanje ceste na usponu prema Tulovim gredama i ne osobito dug dan, plan nije ostavljao previše slobodnog prostora za dulja stajanja, pauzu za kavu na Plitvicama ili pak janjetinu u Macoli. Stoga je lijevi tvrdi kofer SW Motech, veći od para kojim je testirani Himalayan opremljen, bio napunjen vodom, jogurtom, bananama te nekoliko sendviča. U tim je situacijama, kada spletom okolnosti nemate baš izbora, lako uvjeriti se da je janjetina ionako precijenjena…

Prilazeći izlasku iz Zagreba nekoliko je minuta bilo teško oduprijeti se privlačnosti autoceste kao jednostavnom i brzom rješenju za zaobilazak gusto naseljene, spore i kamerama za brzinu pune stare karlovačke ceste. No budući da je ovaj dan bio zamišljen kao avantura, autocesta se činila poput varanja. Osim toga, u korist stare ceste prevagnula je i činjenica da Himalayan postaje poprilično naporan iznad 110 km/h.


 

Iako spora i dosadna te s tendencijom razvlačenja poimanja vremena, vožnja do Karlovca mimo autoceste bila je poprilično ugodna, kao i nešto brži prolazak gradom na četiri rijeke, a zatim kroz mjesta Turanj i Tušilović. Himalayanova optimalna putna brzina od 90 km/h na ovakvoj je cesti prednost jer - brže (uglavnom) ne smijete i ne možete voziti, a i pridonosi skromno niskoj potrošnji. Naizgled skroman vizir nudi dobru zaštitu od vjetra, a ugodno uspravan položaj sjedenja, široke ručke i tvrdo, ali udobno sjedalo znače da se - prije nego što se poželite odmoriti - može voziti dulje od dva sata.

Prvo zaustavljanje stoga nije potaknuto umorom već prijepodnevnom ljepotom Rastoka u kojima su već uživali brojni turisti iz cijelog svijeta. Oni su si mogli priuštiti luksuz duljeg uživanja u upadljivom proljetnom zelenilu i sveprisutnom šumu vode slavnih slapova, ali naša se avantura, nakon nekoliko gutljaja Jane i banane, morala nastaviti.

Gotovo posve lišena prometa, cesta od Slunja do Plitvičkih jezera omogućila je uživanje u vožnji o kakvoj svi maštamo tijekom zime. Iako nije brz ni na papiru ni objektivno, Himalayanova skromna snaga znači da većinu vremena iskorištavate svaki od 24,5 KS njegova jednocilindraša, što na neki način predstavlja velik užitak.



Drugim riječima, unatoč solidnom okretnom momentu, morate se potruditi kako biste postigli značajniju brzinu, često mijenjati stupnjeve prijenosa te planirati pretjecanja. Potonje i nije osobito zabavno kada morate preteći kamion, ali se morate potruditi kako biste izvukli najviše iz motocikla, što ima svoje prednosti. Naravno, može se argumentirati da stoga vozač ovog Royal Enfielda u nekim situacijama može više uživati od onog koji vozi, primjerice, gotovo pet puta snažniji R 1200 GS…Osim toga, Himalayan se predvidivo i ugodno naginje, a zatim i postavlja u zavoje, ostavljajući pritom dojam pažljivo i promišljeno postavljena motocikla jednako zamišljenog za asfalt i off-road.



Uživanje u vožnji na trenutak je prekinuto ulaskom u Korenicu, odnosno pogledom na snijegom prekrivene vrhove Ličke Plješivice. Kratko zaustavljanje kod nevjerojatno prostrana Bjelopolja donekle je dalo nadu da će nas Tulove grede dočekati bez snijega, ali to će još neko vrijeme ostati nepoznanicom.

Nastavljamo prema Krbavskom polju i Udbini, a ubrzo nakon spajanja na brzu cestu prema Gornjoj ploči, slijedi odvajanje za Lovinac. Uska cesta zatim vodi prema Svetom Roku iz kojeg starta legendarna Majstorska cesta, izgrađena tijekom 19. stoljeća kao poveznica između sjeverne i južne strane Velebita.



Za nekog tko nema mnogo iskustva na makadamu, prvih nekoliko od ukupno gotovo deset kilometara uspona do Tulovih greda, bit će poprilično stresno. Vrlo brzo, međutim, način na koji Himalayanov uski 21-inčni prednji kotač vodi kroz dublji šljunak ulijeva samopouzdanje dovoljno za opuštanje i uživanje u vožnji, čak i off-road početnicima. Uz više no dovoljno odstojanja od podloge te očito vrlo dobro namješten ovjes, Royal Enfield uvjerljivo svladava svaki od izazova koji mu se našao na putu prema vrhu - od dubljeg makadama i većeg kamenja do utabane i rahle zemlje, nerijetko prekrivene lišćem.

Unatoč očekivanjima, osim snijegu, na ovom dijelu Velebita nije bilo ni traga drugim motociklistima. Štoviše, jedini čovjek kojeg smo sreli na putu prema gore upravljao je bagerom na dijelu ceste na kojem se vršilo održavanje. Čak i ako ste ih već deset puta vidjeli uživo, prvi pogled na Tulove grede, posebice kada im prilazite sa sjeverne strane planine, uvijek iznova ostavlja bez riječi. Na tih posljednjih nekoliko kilometara, Majstorska cesta izgleda kao konstrukcijsko remek-djelo te je teško zamisliti kakav je to izazov ovaj nemilosrdan i predivan krajolik bio radnicima koji su ondje radili prije približno dva stoljeća.



Prilaz poznatoj tamnosivoj zidini, koja kao da štiti Tulove grede, narušava tek nepažljivo parkiran rent-a-car dvaju njemačkih turista koji su, nije teško pogoditi, stigli uživati u pogled na kultnu kulisu serijala filmova o Winnetouu. Uzajamnim tihim pozdravom kao da smo si ljubazno dali do znanja da smo svi ovdje kako bismo uživali u tišini i veličanstvenoj pojavi tih vapnenačkih stijena.

Himalayanu ovo i nije bio osobit izazov. Promišljajući dojmove vožnje tijekom posljednjih nekoliko stotina kilometara, nimalo ne čudi što avanturisti diljem svijeta upravo ovaj Royal Enfield biraju za istraživanje puteva u planinskom lancu po kojem je i dobio ime. Nakon dulje pauze za improvizirani ručak pod Tulovim gredama i uživanje u zvukovima ptica i vjetra, pogled na sat otkriva da je tek dva iza podne, što znači da je preostalo još pregršt vremena za nešto opušteniju i još ugodniju vožnju prema nazad. Možda čak i za janjetinu u Macoli.


DRUGO MIŠLJENJE
Ante Radić, zamjenik glavnog urednika Motorevije

Prije svega, moram primijetiti da ime modela vrlo dobro odgovara karakteru motocikla. Jednostavno, što je cesta, odnosno podloga po kojoj vozite lošija, to je Himalayan bolji! Riječ je o pomalo rudimentarnom, radnom motociklu koji se odlikuje jednostavnošću i robusnošću te ne pokušava glumiti nešto što nije. Ako se sjetite Honde CT 125, popularne 'Unproforke', točno ćete znati na što mislim. No pomalo me razočarala snaga jednocilindraša obujma 410 ccm, koji je sasvim na razini jedne 250-ke. Ukratko, 25 KS zvuči 'tanko' na papiru, a potvrda u praksi stiže već nakon nekoliko prevaljenih kilometara, jer tu je i pozamašnih 190 kg mase. Nije da Himalayan ne voli asfalt, naprotiv, odličan je u svakodnevici te izvrsno filtrira sve vrste neravnina, ali brzinu od 100 km/h treba shvatiti kao gornju granicu ugodne i sigurne vožnje. Sve iznad toga postaje 'lelujavo' pa autocestu treba zaobilaziti u širokom luku te se orijentirati na lokalne ceste i makadamske puteve - u tom okruženju Himalayan ponajbolje diše. Završna je obrada solidna, kao i opremljenost te odabir guma prve ugradnje (Pirelli MT60). Kočnice iz Bremba (ByBre) su odgovarajuće karakteru motocikla i ne zamjeram što je osjećaj na polugici pomalo 'drven', jer su učinkovite. Zanimljivo, mjenjač je vrlo precizan i uvijek sam pronašao 'ler' iz prve. Hvalim i suzdržanu prosječnu potrošnju od tri litre na 100 km, odličan doseg s jednim punjenjem, kao i pošteno odmjerenu maloprodajnu cijenu. Budući da sam visok 185 cm, volio bih povišeno sjedalo (barem 830 mm od tla), jer ovako je kut svijanja koljena preoštar. Sve u svemu, dobra priča koja zaslužuje nastavak (čitaj - snažniji motor).


TEHNIČKI PODACI

Motor
Zrakom hlađeni jednocilindraš, jedna bregasta osovina smještena u gornjem dijelu motora pokretana lancem, četiri ventila po cilindru, mokri karter, ubrizgavanje, katalizator, akumulator 12 V/8 Ah, višelamelna spojka u uljnoj kupelji pokretana mehanički, pet stupnjeva prijenosa, zupčasti remen
Provrt x hod 78 x 86 mm
Obujam 411 ccm
Kompresija 9,5:1
Snaga 24,5 KS (18,02 kW) pri 6500 o/min
Okretni moment 32 Nm od 4250 do 4500 o/min

Okvir i ovjes
Čelični okvir, prednja vilica promjera 41 mm, 200 mm hoda sprijeda, 180 mm hoda straga, klasična stražnja aluminijska vilica, direktno montiran monoamortizer, prijeda disk promjera 300 mm i čeljust s dva klipa, straga disk promjera 240 mm i čeljust s jednim klipom, dvokanalni ABS
Kotači Žbičani
Gume 90/90 - 21 sprijeda, 120/90 17 straga

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1465 mm, visina sjedala 800 mm, masa 194 kg (sa 90 posto goriva i uljem), spremnik goriva 15 l
Garancija dvije godine
Boje grafitna, maskirna, bijela
Cijena od 39.000 kuna





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Gilera GP800 Yamaha YZF-R1 2009 Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha FZ1 Fazer Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Ducati Diavel (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Kawasaki ZX-10R (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R125 KTM 690 Duke Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki Ninja 250 R Suzuki SFV650 Gladius 2009 Yamaha XT660X Aprilia Shiver 750 GT Kawasaki VN 900 Classic Megelli sport 125 R BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Yamaha YZF-R6 2008- BMW G 650 GS (2011.) BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Ducati 1198 SP (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) KTM Duke 125 (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW K 1300 GT 2009 Aprilia RSV 4 R Kawasaki KLR650 / R Ducati Monster 1100 evo (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Gilera Nexus 300 i.e. Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Honda VFR 800 2003- Yamaha TDM850 1996- Kawasaki Z 750 R (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Honda VFR 1200 F Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 BMW R1200GS 2007 Kawasaki W 800 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Yamaha FZ6 (S2) 2007- Honda CBF 600 S Gilera Runner 50 SP Yamaha FZ8/fazer 800 Triumph Tiger 800 (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Triumph Speed Triple (2011.)