Derbi mulhacen 659 - Vrhunski šou
autor: Imre Paulovits
foto: Pau Catilla, Felix Romero
2006-06-16

Mulhacen je ime dobio po najvišem španjolskom vrhu, a u Derbiju je vrh dosadašnje proizvodnje motocikala. Njegove vozne karakteristike katapultiraju ga u vrh cestovnih jednocilindarskih motocikala

Lijep, cool i opušten, mladenačkog izgleda, a i završna je obrada bez greški. Prvi veći Derbijev motocikl od prvog trenutka snažno nastupa. Kad na njega sjednete i krenete, jednostavno odgovara sve i naviru osjećaji ugode. Povijest nastajanja mulhacena jednako je zanimljiva kao i on sam, kao i pustolovina u koju su se Španjolci upustili poslije osamnaest godina proizvodnje isključivo manjih motocikala.
Kad je Piaggio kupio španjolsku tvornicu koja je nastala 1927. i slovila za kralja 50-ki, na čelo firme postavljen je karizmatični, vrhunski menadžer Leo Francesco Mercanti, koji je dotad predvodio Apriliju. To je učinjeno da bi tradicionalni španjolski proizvođač postao dinamičniji, moderniji i napredniji. Mercanti je odmah doveo četiri mlada dizajnera, a među njima je bio i Nijemac Klaus Nennewitz, vođa projekta aprilije falco i tuono, koji je za vrijeme studija na TH Münchenu ljetnu praksu odradio u ATK u Kaliforniji. Tamo mu se toliko svidjelo da je ostao dvije godine. Nennewitz je kontakte s Amerikancima zadržao i kad je postao Aprilijin inženjer. Godine 1996. s velikim je zanimanjem pratio poznatu brdsku utrku na Pike's peaku, na kojoj je zvijezda dirt-track utrka Davey Durelle na svom wood-rotaxu na 19,9 km dugoj stazi s visinskim razlikama od 1600 m iza sebe ostavio ostale motocikle za motokros. To je to, pomislio je Nennewitz. Ako se tim motociklom tako dobro vozi po šljunčanim podlogama, onda se može i po zavojitim brdskim asfaltiranim cestama.
- Godine 2002. sreo sam se s Kennyjem Tolbertom, mehaničarom tadašnjeg nepobjedivog majstora dirt-tracka Crisa Carra. Pokazao mi je svoju radionicu i odjednom se ispred mene stvorio wood-rotax. Golem jednocilindarski motor, veliki kotači, širok upravljač, veliki ispušni top i ništa drugo. Bio sam fasciniran. Poslije toga sam na njemu smio odvoziti jedan krug po dvorištu, i otad mi je jasno da takav motocikl moram napraviti za cestu!



Nennewitzev san se ostvario, i to kad je Mercanti 2004. okupio tim i izgovorio sljedeće riječi:
- Dečki, dobro promislite! Želim da na Intermotu svi padnu na stražnjicu. Napravite šou-motocikl koji nema nikakve veze sa 50-kama i skuterima. Neka cijeli svijet vidi što Derbi može. Ruke su vam odriješene.
Nennewitz se odmah primio ideje motocikla za dirt-track i predstavio je dizajneru Joseu Gonzalesu, koji je upravo bio gotov s fascinantnim projektima GPR i GP1. Gonzales, koji se poslije tog posla upravo htio odmoriti u Indiji, odmah je otputovao u Matorelles, Sitges, Barcelonu i Madrid te počeo crtati. To je radio još s dvanaest godina, kad je na Motociclismovo natjecanje u Španjolskoj poslao jedan svoj crtež i, naravno, pobijedio. Od najave do promocije u Münchenu ostala su samo četiri mjeseca, tako da su dečki morali odgoditi planirano ljetovanje. Motocikl su nazvali mulhacen - po najvišem španjolskom vrhu, visokom 3482 metra.
- Mulhacen je ime dobio po posljednjem maurskom vladaru Španjolske - Mulah Acen - a njegova je posljednja želja bila da bude pokopan na samom vrhu te planine. Tu je sagrađena i cesta kojom prometuje najviše teretnih vozila u Europi. Dolje je asfalt, a gore šljunak. Htjeli smo naglasiti da je ovaj motocikl za nas vrhunac i da je napravljen upravo za ovakve ceste.
Ono što je počelo kao čisti šou-motocikl brzo je poprimilo vlastitu dinamiku. Skup europskih dizajnera pozitivno je ocijenio motocikl, a novinari, publika i uvoznici vapili su za ostvarenjem tog projekta. Mercanti je sve to upravo tako i planirao: već tad je prepoznao da će tržište 50-ki i skutera početi polako posustajati, a uz to je želio Derbi prebaciti u proizvođače velikih motocikala.
Otad nisu prošle ni dvije godine, a novinarima je na raspolaganju bio tucet probnih motocikala iz prve serije.
- Razlog je zbog kojeg smo pozvali samo vas to što smo u ovom roku mogli proizvesti samo toliko motocikala. Za dva tjedna je izložba motocikala u Barceloni, tamo ćemo tamo predstaviti cijelu paletu za sljedeću godinu, a sad je moguće samo ovoliko - najavio je probne vožnje Massimo di Silverio, koji je preuzeo sudbinu Derbija kad je Piaggio Mercantija vratio u Apriliju.



Od Derbija smo navikli na dobru obradu, a tako je i na prvom većem motociklu. U odnosu na studiju, detalji su dorađeni i finiji su, a osvrnuli smo se i potražili još plemenitije i vrednije ugradbene elemente. Sprijeda vidimo fine radijalno ugrađene četveroklipne kočne čeljusti s četiri odvojene Brembove kočne pločice, s talijanskom radijalnom kočnom pumpom na upravljaču. Vilica upside-down je Marzocchijeva, Sachs isporučuje desno montirani amortizer. Okvir se vari u Verlicchiju, kotači potječu iz Morada, a nose gume pirelli scorpion. Konusni upravljač je iz Accossatoa, ispred njega su digitalni instrumenti iz male oplate prednjeg svjetla. Funkcije se mogu mijenjati na prekidačima na lijevom rukohvatu. U nuždi se može očitati i greška na sustavu za ubrizgavanje. I prednje je svjetlo ljepše nego na studiji. Linijski lijepo izvedeni plastični spremnik za gorivo ponosno leži na okviru.
- Proizvodi se najnovijom tehnologijom. Dosad je većina plastičnih spremnika proizvedena rotirajućim lijevom, ali tako nam je za jedan spremnik potrebno gotovo sat vremena. Ovaj spremnik se proizvodi tako da vrući najlon ulijevamo u kalup i po njemu ga raspoređujemo zrakom pod pritiskom, a u isto vrijeme kalup hladimo izvana. Tako je spremnik gotov za dvije minute - ponosno nam je objašnjavao Nennewitz.
Na lijevoj strani visoko se proteže ispušni top. Izrađen od oplemenjenog čelika i s aluminijskim završetkom, unatoč pozamašnim dimenzijama, teži samo 6,5 kg. Mulhacen se isporučuje s plastičnim pokrovom stražnjeg sjedala, a uz njega se stražnje sjedalo s rukohvatima za suvozača isporučuje kao dio serijske opreme.
Novi veliki derbi isprobali smo u odgovarajućim uvjetima. Počeli smo u Barceloni, gradu poznatom po hrabrim i lijepim arhitektonskim oblicima. Nakon toga kroz park Montjuic, gdje se prije održavala Velika nagrada Španjolske, a onda kroz serpentine do manastira Monserat - taj asfalt je također prije služio kao trkaća staza. Kasnije smo se zaustavili u Sitgesu, prelijepom malom gradu na moru u kojem je Jose Gonzales dobio inspiraciju za ovaj derbi.
Mulhacen se od prvog trenutka osjeća kao odijelo krojeno po mjeri - sve odgovara. Sjedalo, usko sprijeda, omogućuje i nižim vozačima siguran kontakt s podlogom. Koljena se lako uklapaju u oblike spremnika. Široki upravljač leži dobro u rukama pa se laki jednocilindarski motocikl lako prebacuje s jedne strane u drugu. Motocikl i na najmanju komandu gasa odgovara kao pneumatski čekić. Projektni dio je zajedno s Magneti Marellijem odradio dobar posao kad je preprogramirao motorni menadžment. Od neugodnog poskakivanja i reakcija pod opterećenjem, primjerice - XT 660 R, nema ni riječi, mulhacen na gasu leži izuzetno fino.
Motocikl se čini nekako poznatim. Doima se kao prva yamaha SR 500 iz 1979., ali mlađi 27 godina. Ista lakoća, isti opušten položaj tijela i ruku. No, još finije rade kočnice i ovjes - bolji su, a motor je jači. Kad bi mulhacen postigao samo mali dio uspjeha te yamahe, Derbi bi uspio. No, mulhacen može i puno više nego SR, kao i scrambler iz 60-ih i 70-ih godina. Nennewitz je to osobno dokazao kad je na katalonskom reliju Raid stao na start s prototipom mulhacena opremljenim gumama continental TKC 80 i vozio se bez većih problema u sredini poretka...
Serpentine se okreću na Monserat, svetu katalonsku planinu. Fini asfalt, a zavoji jedan bolji od drugog. Nova Derbijeva krstarica tu je u svom elementu. Brdo prati izuzetno precizno, a gume pirelli scorpion drže odlično i kad oslonci za noge - dosta kasno - stružu po asfaltu. Za kočenje je dovoljan jedan prst. Jednocilindarski motocikl i nizbrdo koči suvereno - mulhacen je zaista oštro oružje.



Zar nema nikakvih kritika, primjedbi, prigovora? Možda bi opruge u prednjoj vilici mogle biti malo progresivnije, jer im pri kočenju na nizbrdici ponestaje rezerve. Ugrađeno sjedalo za suvozača tvrdo je kao kamen, a rukohvati za njega instalirani su preblizu, a i oslonci za noge su previsoki, tako da straga ne možete predugo izdržati. Sve je ostalo prva liga. To je tek početak! Mercanti je rekao da će se proizvodnja mulhacena isplatiti tek kad se paralelno bude proizvodio u izvedbama 125, 250, 400 i 650. Velika je inačica gotova, a ostale će navodno biti spremne za idući moto sajam u Barceloni.