2008-10-29 , Autor: Andreas Bildl, Kristijan Tićak , Slike: Sdun, fact, Baumann
Bookmark and Share

Diva više nije živa! Ducati 1098 je ikona i simbol za sportski twin. U tome se podjednako slažu oni koji ga obožavaju, ali i kritiziraju. Dosad smo sa 1098 proživljavali samo sportske emocije, no na prijeđenih 25.985 km najžešći kritičari te marke napokon dolaze na svoje

Kada je početkom svibnja 2007. crvena diva iz Bologne „zakoračila“ u Motorradov garažni prostor, nitko nije ostao ravnodušnim! Erupcija oduševljenja bila je jednako zastupljena kao i skepticizam, jer urednici i testni vozači još uvijek ne mogu oprostiti promjenjivu ćud njegova prethodnika 999. Njegovi sitni kvarovi i neispravnosti sve su vozače dovodili na rub ludila, jer gotovo svatko tko se otisnuo na nekakav put, gotovo redovito je - da bi se vratio u redakciju - morao potražiti alternativne načine.



No, Ducati je nakon uručivanja 1098-ice na test izdržljivosti službeno izjavio kako kvalitativne nedostatke prethodne serije sada čvrsto drži pod kontrolom. Stoga se od samoga početka krenulo žestokim tempom - usporedni test klase 1000, odmah potom Master bike pa Alpen Masters.
Upravo na posljednjem, 1098 je pokazao koliko je ekstreman njegov karakter. Naporna pozicija sjedenja, tvrda spojka, još tvrđi stražnji monoamortizer, mekana prednja vilica te na kraju svega - izuzetno agresivna prednja kočnica. Ne, 1098 nikada nije bio predviđen za svakodnevicu, a to su kasnije potvrdile i mnoge bilješke u dnevniku vožnje. „Vožnja gradom je pakao!“ ili „Moji ručni zglobovi su prestari za taj motocikl“ samo su neki od mnogobrojnih komentara na tu temu. Također, vozače su smetala i potpuno nefunkcionalna bočna ogledala, slaba zaštita od vjetra, pretvrdo sjedalo te - neprestano nadosipavanje ulja u motor. Nedostojno za jedan tako ekskluzivni proizvod je i rijetko viđena skupina toliko različitih vijaka na oplatama. Naime, time je posao skidanja oplata znatno otežan, što je - s obzirom da su i 916 i 999 imali iznimno praktične brzopotezne kopče pomoću kojih ste u trenu „ogolili“ motocikl - potpuno nerazumljivo.
Ipak, mora se reći da je sa 1098-icom bilo i vrlo ugodnih druženja, osobito ako se sjetimo vožnje trkaćom stazom. Impresivno snažan dvocilindrik kroz cijelo radno područje tiska poput „nuklearke“, a što se više približava crvenom području, „pluća“ mu sve više rastu.
Zaista, snage i okretnog momenta tom motociklu uistinu ne nedostaje, baš kao ni siline na prednjim kočnicama. Brembov kočni sustav osjetljiv je i na najmanji dodir, a na svim usporednim testovima čak su ga i profesionalci ocijenili preagresivnim.
Također, preagresivno je ocijenjena i potrošnja. Na dužim turama izmjereno je u prosjeku sedam litara na prijeđenih 100 km, što samo po sebi ne bi bilo loše da se na modelima 916 i 999 u prosjeku nije mjerilo čak i po dvije litre manje. Uz nešto višu potrošnju i mali spremnik goriva obujma 15,5 litara vozač ducatija na autocesti cijelo vrijeme mora biti koncentriran na čitanje udaljenosti do sljedeće benzinske crpke. Dvaput su se testni vozači i precijenili u ostatku količine goriva u spremniku, no kako to obično biva - svako zlo za neko dobro. Čak i nakon što je spremnik bio potpuno „suh“ u njega nije stalo više od 14,6 litara što govori da je nešto manji nego što tvornica deklarira.
Uz to, nešto viša potrošnja vrlo vjerojatno je povezana s nemogućnosti motora da za hladnijeg vremena uspostavi radnu temperaturu tekućine za hlađenje. Zimi, za vrijeme vožnje magistralnom cestom, nemoguće je bilo zagrijati tekućinu u rashladnom sustavu iznad 55 stupnjeva. Rastavljen je cijeli sustav, provjeren termostat i senzor, te naposljetku i cjelokupna elektronika, no kvar nije pronađen. Slična je sudbina zadesila i nagli nestanak svjetla. Uslijed korozije kontakti su otkazali poslušnost, pa se stalni pritisak na svjetlo „ablend“ pokazao jedinim načinom da se usred noći doputuje do kuće. Kako se kasnije u servisu pokazalo, za taj je kvar bilo dovoljno tek malo kontakt sredstva i kvar je uklonjen.
Ducati ostavlja mjesta mnogim snovima. Jedan od njih je i smještaj prtljage. Naime, zbog omanjeg sjedala torba mora biti skučenih dimenzija, a budući da je spremnik izrađen od plastike, mogućnost montaže magnetne tank-torbe je isključena. Stoga se pri kupovini tank-torbe morate ograničiti na one koje se pričvršćuju vezicama.
Povrh toga, onima s tanjim živcima naročito je teško bilo tijekom zimskih mjeseci. Rashladna tekućina nije mogla postići radnu temperaturu, a elektropokretač je katkad „štrajkao“. S posljednjim atomima snage pomjerao je klip preko gornje mrtve točke, no u većini je slučajeva pobuđivao V2 na rad.



Uz sve navedene nedostatke, Ducati je unutar međubilance na koncu ipak imao tek jedan izvanplanski posjet servisu. Dogodilo se to na 17.016 km kada je otkazao relej pumpe za gorivo. Unutar dva redovita servisa (servisni su intervali za svaku pohvalu - svakih 12.000 km) na garanciju je izmijenjen senzor za temperaturu zraka (kao mogući uzrok za visoku potrošnju i nemogućnost uspostavljanja radne temperature) te već spomenuti relej pumpe. Nažalost, nismo imali vremena isprobati ima li izmjena senzora za temperaturu zraka učinka na smanjenje potrošnje. U tome nas je omeo osjetno ozbiljniji kvar. Puknuti je klip poslan na analizu te su naručeni svi dijelovi neophodni za popravak. Diva na kraju ipak mora ostati živa.

KVAROVI

Prvih 25.000 km za ducati 1098 trebali su ustvari biti vrlo bezbrižni. No, „vrag“ je od samog početka dolazio po svoje što je već na 12.832 km bilo primjetno! Naime, otad su započeli problemi s otkazivanjem svjetla, a na 17.061 km otkazao je i relej pumpe za gorivo. Detaljnim pregledom u servisu utvrđena je korozija na releju, te se može pretpostaviti da su slični problemi zasigurno bili i krivcem za nekoliko iznenadnih „gašenja“ prednjih reflektora.
Takve nam „smicalice“ nisu strane, jer već je i prethodnik 999, koji je test od 50.000 km svladao uz mnoge probleme s instalacijom i strujom, pokazivao sklonost tim kvarovima (na gotovo istoj kilometraži istovjetan kvar releja za elektronsko ubrizgavanje nastao zbog njegove nedovoljne zaštite od vode).



Ipak, dok je kod 999 to bio tek uvod u elektroničke zavrzlame, 1098 je na tom kvaru prestao s neugodnim iznenađenjima, pa je napredak u tom segmentu ipak vidljiv.
Na 25.948 km većina najzahtjevnijih testova i usporedbi ostala je za njim, a trebalo je još samo dovršiti test preporučljivih guma i dva zamjenska ispušna sustava. Upravo na tom posljednjem, za vrijeme kruženja Nurburgringom V2 je počeo gubiti na snazi, a vrtnja je postajala sve tromijom. Naposljetku se iza motocikla pojavila i pozamašna dimna kulisa pa je test prekinut. 1098 je u ovlašteni servis „dostavljen“ kombijem, a odmah sljedeći dan sve je rastavljeno do najsitnijih detalja. Dijagnoza - puknuće klipa po njegovoj cijeloj dužini! U sredini klipa, jedan komadić već se sasvim odvojio i samo ga je glava klipnjače spriječila da ne upadne dublje u motor te učini još veću štetu. Budući da je motor 1098 tijekom cijelog dosadašnjeg testa ostao u potpuno serijskom stanju, bilo kakva predbacivanja povećanom broju okretaja ili tuniranju ostaju isključena. Puknuti je klip već na putu u Bolognu, a Ducati je obećao da će se u što kraćem roku očitovati o tome kvaru.





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Gilera GP800 Yamaha YZF-R1 2009 Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Yamaha FZ1 Fazer Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Ducati Diavel (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Kawasaki ZX-10R (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) KTM 690 Duke Yamaha YZF-R125 Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki Ninja 250 R Suzuki SFV650 Gladius 2009 Yamaha XT660X Aprilia Shiver 750 GT Kawasaki VN 900 Classic BMW K 1600 GT (2011.) Megelli sport 125 R Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Yamaha YZF-R6 2008- BMW G 650 GS (2011.) BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Ducati 1198 SP (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) KTM Duke 125 (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW K 1300 GT 2009 Aprilia RSV 4 R Ducati Monster 1100 evo (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Kawasaki KLR650 / R Suzuki GSX-R 750 (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Honda CB600F Hornet 2007- Honda VFR 800 2003- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- Kawasaki Z 750 R (2011.) Honda VFR 1200 F MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) BMW R1200GS 2007 Kawasaki W 800 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Gilera Runner 50 SP Yamaha FZ8/fazer 800 Yamaha SR125 1997- Honda CBF 600 S Yamaha FZ6 (S2) 2007- Triumph Tiger 800 (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Triumph Speed Triple (2011.)