2007-10-02 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Vanda Kljajo
Bookmark and Share

Da je od trenutka svog rođenja bio dizajnerski fenomen - to je svima jasno! No, moľe li taj spoj stilova voznom dinamikom impresionirati jednako uspješno kao što to čini svojim šarmom?

Hip-hop se slobodno može nazvati i kulturološkim fenomenom. Glazba nastala početkom 70-ih godina u New Yorku sjedinjavala je elemente dvaju pravaca - rapa i miksanja DJ-a! Dotad nezamisliva kombinacija stilova sve se više širila iz njujorških kvartova i postajala dio globalnog ludila.



Ducati hypermotard predstavljen je gotovo 25 godina poslije - u Milanu, i također je dio globalnog ludila. Tad je kao studija sjedinjavao dva ključna i dotad nezamisliva elementa - klasičnu Ducatijevu gradnju motocikala i moderan izgled supermota!
Gotovo nitko nije vjerovao da će skulptura što je masovno izazivala uzdahe i divljenja na EICMA-i u stvarni život ući nepromijenjena, ali Ducatijev dizajner Piere Terblanche ostao je dosljedan do kraja. Na klasičan čelični cjevasti okvir, zračni V2 i jednostruku aluminijsku stražnju vilicu dodani su visoko podignuti prednji blatobran te široki upravljač, na čijim su krajevima štitnici ruku i rasklopiva bočna ogledala. Rezultat - nespojiva kombinacija postala je prava estetska poslastica.
No, iskustva i dojmovi dosad su se skupljali isključivo statično, pa je vrijeme da hypermotard siđe s modne piste i prošeta nemilosrdnim gradskim ulicama.
Sjedeći na relativno visoko postavljenom sjedalu, vozači će se suočiti s vrlo realnim problemom - zauzimanjem pozicije. To ponajprije ovisi o svakom vozaču individualno. Viši će težište usmjeriti prema nazad, a niži će se privlačiti što bliže spremniku goriva. O tome ovisi i osjećaj vožnje. Pomaknuti prema prednjem kraju, bolje ćete osjećati prednji kotač, a pozicija prema nazad relativno ograničava aktivnu vožnju tog motocikla i dosta vas usporava. Dakle, ako želite biti hyper-aktivni, pomaknite se naprijed.



L-dvocilindrik hlađen zrakom raditi počinje dosta „lijeno“. Pritom mislimo na usporenu reakciju elektrostartera koji kao da posljednjim atomima snage klipove tjera u njihovu gornju mrtvu točku i bori se s njihovom velikom kompresijom. No, u vožnji djeluje upravo suprotno. Iskazuje veliku radost vrnje, pogotovo nakon 4000 o/min, kad svoje krajnje veselje iskazuje propinjanjem na „stražnje noge“. Ništa čudno za prvu brzinu, ali kad to isto uz malo jače dodavanje gasa napravi u drugoj, tad je to dokaz da „konji“ nisu presudni u tzv. fun-faktoru.
Razlog je hypermotardovog naglog uspinjanja na stražnji kotač razvoj maksimalnog okretnog momenta između 4000 i 5000 o/min, zbog čega je vrlo upečatljiv u srednjim režimima. Vibracije su vrlo podnošljive, a kulminiraju tek pred uključivanje limitatora. Tad motor vibrira toliko da već muti sliku u retrovizorima. Kad smo već kod njih - rasklopivi tip na krajevima upravljača vrlo je simpatično i estetski prihvatljivo rješenje, a u praksi i začuđujuće pregledno - pod uvjetom da se ne vozite između automobila u gradskoj gužvi, jer će vam se dogoditi da zbog poveće širine motocikla njima zapnete za automobile i time ne pobudite osjećaje divljenja vozača prema vama i hyperu.
Mjenjač, koji je za ovu priliku 1,6 kg lakši od uobičajenog iz multistrade 1100, posuđen je iz supersportskog modela 1098. Uz nešto tvrđi stisak hidraulične spojke, mijenja se vrlo lako i precizno. Probleme imate tek ponekad kad iz praznog hoda na mjestu treba ubaciti u prvu brzinu. Tad vas nožna polugica kojiput i neće poslušati, a lijek za to je otpuštanje spojke te njezin ponovni pritisak - time ste u svakom slučaju spremni za kretanje.
Hypermotard dimenzijama uopće ne ostavlja dojam motocikla s motorom obujma 1100 ccm. Dinamičan je i okretan, iako moramo reći da smo, ruku na srce, očekivali i više. Sigurnost prolaska kroz zavoje, stabilnost i preciznost su na visokoj razini, ali su prebacivanje iz zavoja u zavoj i nagla izmjena pravca njegova „ahilova peta“. Razlog je za takve vozne karakteristike za naš ukus preotvorena prednja vilica koja s jedne strane loše utječe na dinamiku vožnje, a s druge povećava stabilnost motocikla pri višim brzinama. Ostaje pitanje - nije li na motociklu stvorenom za vhunsku zabavu trebala ipak biti malo zatvorenija? Naravno da jest, jer zbog manjkave zaštite od vjetra više od 140 km/h na hypermotardu će voziti malotko, a tad je i priča o stabilnosti pri višim brzinama suvišna.



O prednjem i stražnjem ovjesu imamo dvojako mišljenje. Prednja vilica radi vrlo predvidivo i ugodno, podešenje tvrdoće opruge i ublažavanja je izvrsno, pa prednji kraj odiše mirnoćom čak i pri prelasku preko većih neravnina. Stražnji amortizer bi pak mogao biti više usmjeren k ugodnom ublažavanju, i to mu je jedini ozbiljniji prigovor. Ozbiljniji prigovor očekuje i prednju kočnicu. Njezina je snaga neupitna, jer je zaustavljanje silovito. No, zamjeramo joj nemogućnost preciznijeg doziranja te neąto tuplji odaziv u prvoj polovici hoda ručice. Stražnja je upravo onakva kakva i treba biti - snažna i osjetljiva, pri čemu nešto jači stisak blokira i ostavlja mogućnost potpisivanja na cestu.
U užim i sporijim zavojima vještijim vozačima smetat će prerano struganje oslonaca za noge te bočne stajne nožice. Onaj tko se ne bude osvrtao na to, vrlo brzo će ostati i bez nožne kočnice - točnije, njene polugice na desnoj strani - jer i ona se „topi“ pri dubljim naginjanjima.
Nešto i o elementima svakodnevice. Iako se potrošnja goriva od oko pet litara čini izuzetno prihvatljivom, moramo zamjeriti na spremniku čiji je volumen samo 12,4 litre. Time je doseg relativno ograničen, ali ovo je ipak funbike, a ne tourer. Takav ili sličan izgovor ne vrijede u slučaju prednjeg svjetla, koje u okrilju mrkle noći nudi samo ispodprosječni učinak, bilo da se radi o dugom ili kratkom modu. Iznad prosjeka su instrumenti - moderni, pregledni i obiluju informacijama. Do njih dolazite pritiskom na prekidač na lijevoj strani upravljača, a u noći svijetle vrlo ugodno i ne „bodu“ pretjerano u oči.



Hypermotard je motocikl koji budi emocije, a njegov atraktivan izgled i vrlo dobra završna obrada učinit će ga rado viđenim gostom pred terasom svakog „in“ kafića. No, i pored toga vrijedi - izgled nije sve! Nedefinirana pozicija sjedenja, nedostatak agilnosti, mali spremnik goriva te pretvrdo podešeni stražnji amortizer minusi su koje moramo dati - čak i takvoj maestralno izrađenoj figuri poput njega. Živahan i snažan motor, vrlo dobra završna obrada te natprosječan „fun-faktor“ stvari vraćaju na svoje mjesto, pa će hypermotard sigurno biti motocikl koji je puno više od dizajnerskog fenomena.






Ducati hypermotard 1100

Ducati Hypermotard 1100

údaje

Obujam: 1078 cm3

Snaga: 90 k (66 KW) 7750 rpm

Okretni moment: 102,9 Nm @ 4750 rpm

Prednja kočnica: 305 mm , , 4 kočnih klipova prihvat kočne čeljusti

Stražnja kočnica: 245 mm , , 2 kočnih klipova prihvat kočne čeljusti

Prednja guma: 120/70 - 17

Stražnja guma: 180/55 - 17

Obujam spremnika: 12,4 l

Dužina: 180 kg

Maksimalna brzina: 220 km/h

Ducati
Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Honda CB 1000 R Yamaha T-max 500 Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha V-max Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Gilera GP800 Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha FZ1 Fazer BMW R 1200 R/Classic (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Aprilia Tuono V4 R (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Kawasaki ZX-10R (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Yamaha YZF-R125 Kawasaki Ninja 250 R Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Suzuki GSF1250 S ABS bandit Suzuki SFV650 Gladius 2009 KTM 690 Duke Aprilia Shiver 750 GT Megelli sport 125 R Yamaha XT660X Kawasaki VN 900 Classic BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS BMW S 1000 RR BMW G 650 GS (2011.) Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Kawasaki KLR650 / R KTM Duke 125 (2011.) Aprilia RSV 4 R Ducati Monster 1100 evo (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) BMW K 1300 GT 2009 Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- Kawasaki Z 750 R (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. MV Agusta F3 675 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Hyosung GT 250 R Honda CB600F Hornet 2007- Honda VFR 800 2003- Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) BMW R1200GS 2007 Honda CBR 250 R (2011.) Honda VFR 1200 F Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha SR125 1997- Honda CBF 600 S Triumph Tiger 800 (2011.) Triumph Speed Triple (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Honda SW-T 600 (2011.) Ducati 848 evo (2011.)