2008-08-28 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Jorg Kunstle
Bookmark and Share

Honda je dugo smišljala odgovor na sve „razorniju“ klasu potentnih litrenih nakeda. CB 1000 R je izgledom agresivan, kompaktan i moderan! No, vozi li se tako?

Povijest se ponavlja. Honda je gotovo identičan scenarij ispisala i pri razvoju modela hornet 900. 2002. godine uzet je motor iz CBR-a 900 RR (model 1999.) i ugrađen u okvir tada ultrapopularnog horneta 600. Time je Honda smanjila troškove proizvodnje i razvoja, a ujedno i proširila paletu ponude svojih motocikala. Rekli bismo - dvije muhe ubijene su jednim udarcem.



Poslije šest „sušnih“ godina rekonstrukcija horneta 900 bila je neizbježna, osobito jer smo prošle godine dobili temeljito dizajnerski i tehnički preuređenog manjeg ¨stršljena¨ koji je iznova postavio mjerila u svojoj klasi.
Na prošlogodišnjem milanskom sajmu CB 1000 R predstavljen je široj javnosti, no na sveopće čuđenje u nazivu modela magična riječ hornet ipak je izostala. Naime, Honda je objasnila da s tim modelom očekuje novi početak i nipošto ne želi da se na njega prenosi naslijeđe prošlog modela koji je ipak više naginjao klasici nego modernoj filozofiji nakeda.
CB 1000 R nesumnjivo je pripadnik nove generacije streetfightera - agresivan, kompaktan i reduciran na najnužnije, a ipak s detaljima kojima je vizualno posvećeno dovoljno pažnje. Primjerice, kratak ispušni sustav, stražnje jednostruke alu-vilice ili pak kotači u dizajnu shuriken. Da, CB 1000 R je motocikl koji svakako odudara od mase, i to ponajprije zahvaljujući svom nametljivom stilu! Poprilično neuobičajeno za proizvođača koji je dosad funkcionalnost stavljao ispred svega, a posebice ispred dizajna!
Ipak, imamo li na umu da iza cijelog projekta stoje Talijani, manje je neobično. Naime, CB 1000 R njihovo je „dijete od glave i pete¨, a sklapa se na pokretnim trakama u Atessi.
Dakle, kao što smo rekli princip gradnje ostao je isti. Središnji aluminijski okvir konstrukcijski je jednak hornetovom. Motor je posuđen iz firebladea 2007., a glava motora potječe iz modela CBF 1000 ( uz razlike u razvodu koji je prilagođen srednjim okretajima, usisni kanali su izmijenjeni, a kutija zračnog filtra nešto je veća).
Ergonomijski je CB 1000 R prava igračka! Osjeća se slobodno, lagano i agilno. Ili jednom riječju - aktivno!



Uz to, ekstremno mali spremnik goriva, usko sjedalo i stražnji kraj, instrumenti tik do upravljača koji je iznimno uskog hvata. Kada vozač zauzme poziciju sjedenja, ima osjećaj da bradom dodiruje prednji kotač, sve djeluje skučeno, no ipak je gotovo savršeno integriran u motocikl. Kažemo gotovo savršeno jer Budući da će problema imati već tipično viši vozači kojima će sportski podešeni oslonci za noge koljena svijati u nešto oštrijem kutu, kažemo gotovo savršeno.
Prva reakcija na dodavanje gasa može se opisati predvidivom i izrazito mekanom. Nema nepotrebnih „zaletavanja“ kazaljke okretomjera u praznom hodu ni nepravilnosti, motor radi tiho i mirno, baš kako i dolikuje jednoj hondi. Međutim, kritike idu tek na nešto viši rad motora pri hladnom startu, a i to je problem koji je već poznat iz horneta 600.
Povrh toga, mjenjač je već tradicionalno dobar, brzine uliježu precizno i brzo, a usklađenost sa spojkom je odrađena u milisekundu. Pritom treba naglasiti da harmonija spojke i mjenjača vrijedi i u turistički laganoj vožnji, ali i oštrijoj sportskoj, odnosno neovisno o stilu vožnje i visini okretaja motora.
No, da ne bi bilo zabune, CB 1000 R ipak preferira eksplozivne nastupe na vrlo kratkim dionicama jer tome je na kraju podređen i omjer u mjenjaču, ali i kratki završni prijenos. Teoretski bi najviša brzina (prema mjernim uređajima) trebala iznositi 243 km/h, no CB-ov nastup završava nešto niže, na 225 km/h, jer je u šestoj brzini broj okretaja ograničen na 9200, a u nižim se brzinama motor vrti 700 okretaja više.
Što se motora tiče, on snagu od 125 KS i 99 „puni“ već od najranije faze - 1500 o/min, a linearno nastavlja kroz srednje režime te eksplodira na 8000, a završava nešto prije 10.000 o/min. Isto tako, u cijelom području rada izuzetno je uglađen i mekan, a nešto veće vibracije osjete se tek pretkraj radnog područja.
Zavojitom cestom CB klizi nevjerojatnom agilnošću i dinamikom, a prebacivanje iz zavoja u zavoj lagano je poput nekog refleksnog pokreta. Štoviše, vozač ima iznimno konkretne informacije s prednjeg kraja, a stražnji monoamortizer daje veliku dozu sigurnosti, čak i pri prelasku većih neravnina na cesti.
CB 1000 R je u serijskoj varijanti podešen vrlo komforno, tako da će „strugači koljena“ morati podosta zatvoriti povrat i dotegnuti oprugu monoamortizera, odnosno prednje vilice (vidi podešenja u okviru).
S druge strane, kada se govori o Hondinim kočnicama, tada uglavnom slijede pohvale na račun rada odličnog ABS-a. No, kod ovog nakeda to neće biti slučaj jer testni motocikl nažalost nije bio opremljen anti-blokirajućim sustavom kočenja. Ipak, tu su dvostruki 310- milimetarski diskovi i radijalno montirane četveroklipne čeljusti ostavile sjajan dojam - i po mjerenjima i po osjećaju doziranja. Naime, zaustavni put sa 100 do 0 km/h traje 41 metar, što je rezultat koji je na granici srednjeg i gornjeg doma te klase. Doziranje se izvodi jednim prstom, i to vrlo proporcionalno uloženom stisku. Dakako, i tu se treba osvrnuti na poglavlje o podešenosti ovjesa, jer u standardnoj postavci prednja je vilica premekana te pri ekstremnim kočenjima brzo dolazi na blok pa kotač počinje gubiti kontakt s podlogom. Dakle, osim bolje povratne informacije u prolascima kroz zavoj, tvrđe podešenje ima i daljnih prednosti u stabilnosti vozila.



Kod tvrđeg podešenja CB se i osjetno lakše provlači kroz brže zavoje te pritom -unatoč relativno kratkom međuosovinskom razmaku i skromnoj zaštiti od vjetra - zadržava punu stabilnost.
Ima li nešto što se ne uklapa u savršenu sliku CB-a, onda su to nedvojbeno prekratko izvedena bočna ogledala i u određenim trenucima nečitljivi instrumenti. Dok je kod prvog nedostatka stvar poprilično jasna, kod drugog je nešto kompleksnija. Naime, instrumenti su vrlo atraktivni, dizajnerski pogodak u pravom smislu. Brojač okretaja je dominantan, pozadinsko modroplavo svjetlo u mraku svijetli iznimno opušteno i oku je ugodno. Gdje je onda problem? Naime, pod jakim se suncem vrlo često ne vidi ništa ili gotovo ništa. I tu ujedno završava popis CB-ovih nedostataka.
Sve u svemu, ekipa iz Italije napravila je motocikl koji samo optički djeluje kao otpadnik. U „duši“ je CB 1000 R ostao onaj dobri, uglađeni, svestrani gospodin koji svojom finoćom i uzoritim ponašanjem sve oduševljava. Rekli bismo - nema revolucije, čista birokracija! U slučaju Honde ništa neočekivano. Nema što, Honda je odradila - dobar posao u Italiji!





Honda CB 1000 R

údaje

Obujam: 998 cm3

Snaga: 125 k (92 KW) 10000 rpm

Okretni moment: 99 Nm @ 7750rpm

Prednja kočnica: 310 mm , , 4 kočnih klipova prihvat kočne čeljusti

Stražnja kočnica: 265 mm , , 2 kočnih klipova prihvat kočne čeljusti

Prednja guma: 120/70 ZR 17

Stražnja guma: 180/55 ZR 17

Obujam spremnika: 17 l

Dužina: 189 kg

Maksimalna brzina: 232 km/h

Honda
Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Honda VT 750 C shadow Suzuki DL650 V-Strom Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Gilera GP800 Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) BMW K 1600 GTL (2011.) Honda XL700V Transalp Yamaha FZ1 Fazer Piaggio beverly tourer 300ie Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Suzuki GSX-R 1000 2009 Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS 125 Ducati Diavel (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Honda CBF 600 N KTM 690 Duke Kawasaki ZX-10R (2011.) Yamaha YZF-R125 Suzuki GSF1250 S ABS bandit Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha XT660X Kawasaki VN 900 Classic Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW K 1600 GT (2011.) Aprilia Shiver 750 GT Megelli sport 125 R Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Yamaha YZF-R6 2008- Yamaha XJ6 (2010.) Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW S 1000 RR Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW G 650 GS (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) BMW K 1300 GT 2009 KTM Duke 125 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Gilera Nexus 300 i.e. Aprilia RSV 4 R Ducati Monster 1100 evo (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki KLR650 / R Honda CB600F Hornet 2007- Honda VFR 800 2003- Honda VFR 1200 F Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha TDM850 1996- Gilera Runner 50 SP MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Triumph Daytona 675 R (2011.) BMW R1200GS 2007 Honda CBF125 Kawasaki W 800 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Honda CBF 600 S Yamaha FZ6 (S2) 2007- Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Yamaha SR125 1997- Triumph Tiger 800 (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.)