2006-06-16 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Giuseppe Gori

Neka mjesta kristalno čistim i plavim šumećim morem, laganim vjetrićem koji njiše obližnje palme, te suncem koje se u zalasku spaja s udaljenim horizontom i nestaje u moru - neodoljivo podsjećaju na raj! Naravno, dok uživate u tome, vi u hladovini ispijate koktel iz kojeg viri hrpa kišobrančića i voća. Jedno od takvih mjesta je Varadero na Kubi, čija se pješčana plaža ukrašena palmama i tropskim zelenilom proteže uz obale Karipskog mora puna 24 kilometra.
Kad po tako lijepom i opuštenom mjestu nazovete neki motocikl, očekujete da izgledom prati taj pojam ljepote. No, ništa od toga, jer varadero je sve samo ne oličenje ljepote. Velik poput planine, predimenzioniranih i napuhanih oplata, nezgrapne figure. Na Kubu bi vas mogla podsjetiti samo kombinacija boja za 2006. godinu, točnije jedna kombinacija: plavo-bijelo-crvena (te su boje i na kubanskoj zastavi).
Bilo kako bilo, varadero - koji od 2002. godine silazi s proizvodne trake u španjolskoj Montesi - izgled nije mijenjao od početka proizvodnje 1999. godine. Hondino samopouzdanje ili nedostatak ideja? Prije bismo rekli ono prvo, jer se taj maksi enduro u Europi već godinama odlično prodaje. Što smo ono rekli - maksi enduro? Pogrešno! Honda tu svoju off/on-road krstaricu već godinama deklarira kao adventure-tourer, čime daje do znanja da bi je ipak trebalo više koristiti na asfaltu!
Najznačajnije izmjene dogodile su se 2003. i 2004. godine. Najprije se, umjesto rastrošnih rasplinjača, počelo ugrađivati elektronsko ubrizgavanje goriva, a godinu dana kasnije, uz kombinirani sustav kočenja CBS, dostupan je - uz doplatu - i ABS.
Ni ove godine nije drukčije - varadero je u 2006. ušao s novim 3-D logom, naplacima u mat crnoj izvedbi te u novim kombinacijama boja. Sve ostalo je isto. Pouzdani V2 pogonski agregat sa 94 KS, koji potječe iz VTR-a, čelični okvir, aluminijski naplaci s gumama dimenzija 110/80-19 te 150/70-17 i 241kg (s ABS-om) „suhe vage“. Da, dobro ste pročitali - 241 kg prazan! Kad tome dodate 25 litara goriva, rashladnu tekućinu, 4,1 litra ulja u motoru…, dođete do nevjerojatne brojke od 297 kg. Pribrojite li toj masi i prilično visoko pozicionirano težište, glavobolje počnu i prije vožnje.



Prekomjerna težina do izražaja dolazi naročito u sporijoj vožnji, s varaderom se tad neprestano „gegate i važete“. No, kad ga koristite na otvorenoj cesti, bila zavojita ili ravna, do izražaja potpuno dolaze njegove vrline - stabilnost, udobnost i vrlo dobra upravljivost. U nagibe se spušta lako i sigurno, s tim da to traje vremenski nešto dulje nego što je uobičajeno. Isprva vam je sve vrlo neobično jer sjedite na golemom motociklu, u sjedalu što je 845 mm od tla. Kad se nagnete u zavoju, čini vam se da se cijeli svijet naginje skupa s vama. Oslonci za noge smješteni su nisko i ne svijaju koljena u nepovoljni kut, a isto tako ne dodiruju podlogu prerano. Zavoje varadero prolazi suvereno - čvrsto i stabilno. Ovjes potpuno prati koncepciju motocikla. Zacrtanu putanju varadero slijedi vrlo precizno, ali ne precjenjujte svoje mogućnosti, jer kad jednom postavite pravac, bilo kakve korekcije nemoguće su zbog već spomenute velike mase.
Stabilnost na pravcu zadovoljava sve do 170 km/h, koliko nam je dopuštala magistralna cesta, a pritom je zaštita od vjetra odlična čak i za vozače od gotovo 190 cm. I ne samo od vjetra, nego i od kiše. Gotovo ljetni pljusak spustio se na nas, ali visoko podignuto vjetrobransko staklo, štitnici za ruke i široko oblikovane oplate u koje se noge uvlače gotovo do samog motora zaštitile su nas jako dobro. Kočnice su i po suhom i po mokrom radile vrlo uzorno. Naročito dobro funkcionira ABS, koji nas je na mokroj podlozi ugodno iznenadio. Osjeti se samo lagano titranje ručice kočnice, što signalizira njegov rad bez ikakvih loših utjecaja na vozna svojstva. Varadero je opremljen i integralnim sustavom CBS. Dakle, kad pritisnete ručicu prednje kočnice - aktiviraju se četiri kočna klipa sprijeda i jedan straga, a kad stanete na polugicu nožne kočnice - angažiraju se dva klipa sprijeda i sva tri straga. Naravno, uvijek vam ostaje i mogućnost da aktivirate i svih devet - istodobnim djelovanjem na prednju i stražnju kočnicu.
Na kraju i o najboljem - motoru. Za Hondin V2 možemo reći da je uvijek prisutan, a nikad nametljiv. Potisak se javlja već od 2000 o/min, da bi oko 3000 malo oslabio te gotovo ravnomjerno nastavio sve do krajnjih granica - negdje oko 7500 o/min. Motor treba koristiti u njegovom najangažiranijem radnom području, između 3000 i 6000 o/min, kad - kao i većina V2 agregata - daje najbolje od sebe. Vibracija i nepotrebne buke gotovo da i nema.



Vlasnici prethodnih varadera žalili su se na visoku potrošnju goriva. Nevjerojatno za izrazito putno koncipiran motocikl, ali varadero nema pokazivač goriva, nego samo lampicu koja signalizira razinu od četiri litre rezerve! To je, uz prekomjernu masu, dovoljan razlog da Honda uskoro krene u laganu rekonstrukciju svog adventure-tourera, jer konkurencija najavljuje znatna poboljšanja u toj klasi. KTM je to na adventureu 990 već započeo, a drugi - poput Triumpha s novim tigerom - to tek namjeravaju učiniti.
Dok se to ne dogodi, parkirajte svoj varadero na pješčanu plažu, gledajte zalazak sunca i osluškujte zvukove. Jednom riječju, uživajte, jer „pozdrav s Kube“ je ipak, unatoč nedostacima, jedan od najboljih motocikala u svojoj klasi.