2009-11-03 , Autor: Danijel Puljek, Slike: GEC

Najmanji sportaš iz Hyosungove palete na našem je tržištu već poznati model - GT 250 R. Kao i ostali modeli tog korejskog proizvođača za ovu je godinu neznatno tehnički dotjeran te se ¨ponovio¨ i s nekoliko novih boja. Izvana iznimno privlačno oblikovan gotovo je istovjetan svom jačem „bratu“ GT-u 650 R-u. To, ali i vizualna sličnost te dimenzije nalik bilo kojem motociklu klase supersport 600 zaslužni su za mnogo znatiželjnih pogleda tijekom vožnje gradom. Upravo ondje gdje je njegova najveća prednost, a to je cjelokupan izgled te kvaliteta izrade i laka, prema nekim mišljenjima je i njegov najveći nedostatak. Naime, zahvaljujući agresivnom izgledu GT 250 R privlači poglede vozača koji smatraju da će za male novce u GT-u pronaći vrhunski sportski stroj, što nije točno.



GT 250 R je u sportsko ruho obučen svakodnevni motocikl pouzdane, robusne te poprilično jednostavne mehanike. Ustvari, u toj je ulozi i najbolji. Uz to, privlačan je, nudi ugodnu poziciju sjedenja s nešto sportskog štiha i solidne performanse te nisku potrošnju, cijenu i troškove održavanja.

Stoga je pozicija sjedenja ergonomski solidno izvedena, s podosta mjesta za vozačeva koljena oko povećeg spremnika i s osloncima nogu koji ne traže pretjerano svijanje koljena, a koji se za sportski orijentirane vozače mogu staviti u drugu poziciju - više gore i više unazad. Upravljač je korektno otvoren, nije prenisko postavljen, a tek dulja vožnja u gradu rezultira pritiskom na ručne zglobove. Kada se motocikl promatra iz perspektive vozača, treba svakako pohvaliti „radno okružje“ pred njime. Naime, pogled na nove instrumente odsad s bijelom podlogom LCD-displeja, oštre linije retrovizora te mali vjetrobran daju osjećaj da sjedite na GP-jurilici.



Isto tako, za ovu je godinu mali GT došao s izmijenjenom siluetom stražnjeg kraja koja je sada modernija i manja. Promijenilo se tako i sjedalo te rukohvat za suvozača. Iako bolje izgleda, sjedalo je sada manje, podosta tvrdo, a suvozačevo se čini i nešto višim. Uz to, u vožnji udvoje osim osjetnog gubitka potiska, sada na dužim relacijama smeta i sjedalo. Zato su oslonci nogu suvozača ostali na istom mjestu, odnosno preblizu osloncima vozača te će se oni većih stopala često dodirivati i smetati si u gradskoj vožnji kreni-stani.

V-2 motor hlađen kombinacijom ulje-zrak otprije je poznat i rijedak pripadnik svoje koncepcije u toj maloj klasi. Unatoč malom obujmu oduševljava zvukom i drugim manirima V-motora. Iako nema nikakvih službenih podataka o promjenama na motoru, u vožnji se stječe dojam da je krivulja snage izmijenjena u odnosu na prošlu godinu. Tako je sada motor najjači u režimu od 4000 do 8000 okretaja, a potom gubi snagu, dok je prije bio jak samo u višim okretajima. To je donijelo više elastičnosti u gradskoj vožnji te manju potrebu za upotrebom mjenjača koji bi mogao biti i precizniji. Također, kod pokretanja na hladno motor traži oko pola minute „mira“ dok se zagrijava u korektno podešenom praznom hodu, a tek će onda prihvatiti gas. Potrošnja je još uvijek niska te se kreće oko četiri litre na 100 km. Snaga od 28,8 KS, premda se ne ispoljava brutalno već bismo rekli – uporno, dovoljna je da GT „dogura“ do najviše brzine od nešto iznad 160 km/h što je nesumnjivo solidna vrijednost, a ponašanje motocikla je do najviše brzine uzorno.



Što se ovjesa tiče, ostao je nepromijenjen te istih osobina kao i prije. U uobičajenoj vožnji zadovoljava omjerom ublažavanja i čvrstoće potrebne za korektnu voznost motocikla, no pri jačem tempu, većim nagibima te brzoj promjeni smjera pokazuje svoju drugu stranu. Naime, prednja je vilica tada premeka i neusklađena s brzim odzivom stražnjeg amortizera na veće neravnine, što uzrokuje lelujanje u nagibu i širenje putanje. Također, valja napomenuti da sportska vožnja nije GT-ova namjena pa bi svi koji žele obarati brzinske rekorde, trebali razmisliti o doradi ovjesa. Vozne osobine svakako bi bile bolje s primjerenijim gumama od prvougrađenih, posebno stražnje koja ima iznimno oštar profil te u većem nagibu stvara osjećaj „gubljenja“ stražnjeg kraja. No, guma nešto „ravnijeg“ profila stabilizirala bi i umirila motocikl, a donijela bi samo nešto veći otpor padanju u nagib koji bi se zbog GT-ove male mase lako nadomjestio.

Zato se kočnice čine poboljšanima, posebice prednja koja se više ne čini tupom, nego naprotiv, vrlo se lako dozira te transparentno odziva čak i na minimalni pomak polugice. Nedostaje samo onaj fini osjećaj točke najjačeg hvatanja, no i to će vozač navikavanjem brzo „uhvatiti“. Sveukupno gledano, dotjerani GT 250 R i dalje je na tragu svog prethodnika i nema se ni namjere ni potrebe mijenjati. Njegov sklop privlačnog izgleda i nešto jednostavnije tehnike te solidne završne obrade rezultira privlačnom cijenom od 33.650 kuna i potencijalnim zadovoljstvom velikog broja mlađih vozača koji žele privlačan motocikl, ali da za njega ne moraju izdvojiti bogatstvo te plaćati visoke „režijske“ troškove.

• Novi Hyosungovi modeli
  
• Hyosungove nove boje