2007-09-02 , Autor: Tero Kiira, Slike: Tero Kiira, Gold & Goose

Povijest se svakako uplela u ovo. Vozimo se izvrsnom cestom od Trenta do Monteno Bondonea i uľivamo u pogledu na zelene talijanske Alpe. Na tim istim cestama Giacomo Agostini vozio je svoju prvu utrku u karijeri. Pregledni zavoji i dobra podloga i danas su tu, ali neąto se ne uklapa u idilu.
Ispod nas poput avionskog motora reľi rasni trocilindraą obučen u oskudnu zelenu boju sličnu alpskom koloritu uz cestu. Stopama talijanske legende jurimo na novom engleskom odmetniku - triumphu street tripleu 675. Ne moľemo se ne sjetiti pitanja novinara Dalea Lomasa iz časopisa Performance bike na press-konferenciji u malezijskom Sepangu kad je predstavljena daytona 675. Na njegov upit kad će biti predstavljena “gola” verzija motocikla, Englezi su pomalo zbunjeno odgovorili: “Ne planiramo napraviti takav motocikl, nikad! ” Istina je ipak bila da su u to vrijeme testni vozači u ?panjolskoj već ispisivali prve primjedbe i prijedloge za poboljąanje tog novog modela koji su upravo testirali.
Trocilindraąa se ľurilo uključiti u veliko druątvo nakeda srednje klase, a dizajneri su vrhunsku tehnologiju, ponajprije motor, htjeli upakirati u neąto borbeno, odmetničko. Na osnovnim daytoninim oblicima i uz puno paľnje posvećene nekim prepoznatljivim triumphovskim detaljima isklesali su zelenu figuru s dva okrugla prednja svjetla. Prepoznatljiv na prvi pogled, sličan i daytoni i većem speed tripleu, a ipak svjeľ, novi je model ispao prava bomba. Da je zaista bombastičan, potvrđuje i podatak o suhoj masi od samo 167 kg, ąto je najmanje u klasi.
Vrlo snaľan motor doslovno se poigrava s tom brojkom i vozačem, pa mislimo da je ovo jedan od najboljih motora ikad napravljenih. U osnovi isti kao i u daytoni, s neąto izmijenjenim hodom ventila i trenutkom njihova otvaranja, dobio je viąe momenta u srednjim okretajima, manje troąi i zadovoljava ekoloąke norme. No, vaľnije je to ąto je sa 108 KS i 69 Nm sposoban zadovoljiti i svakog vozača. Impresionira minimalno 55 Nm okretnog momenta od 3000 do 12.650 o/min! Tu se ne moľe govoriti o krivulji - to je naprosto konstanta.
Dok letimo zavojima, trocilindraą urla kao dobri stari ąestocilindraąi i priziva u sjećanje slike kawasakija Z 1300 i honde CBX 1000. Zvuk je izvrstan dok glatko ubrzavamo i igramo se odličnim mjenjačem - to dvoje savrąeno si pristaju. Divlji temperament i mala masa pokazuju se u svakom izlijetanju iz zavoja, a kad pretjerate s otvaranjem gasa, odmah uviđate da nedostaje amortizer upravljača. Zato treba pohvaliti dobro napravljen ąiroki upravljač koji omogućuje kontrolu prednjeg kraja.
Englez kroz zavoje prolazi glatko, čak i preglatko, a u dugim oątrim zavojima imate osjećaj da ćete vidjeti vlastita stop-svjetla. I Dunlopove gume sportmax qualifier dobro mu pristaju, ali kad smo se na street tripleu doista zaigrali, primijetili smo da nas, osim asfalta, neugodno privlače i talijanska polja uz njega. Ovjes pokazuje da nije toliko raspoloľen za jurnjavu kao reľeći trocilindraą, posebno prednja vilica sklona propadanju. Podeąenje tvrdoće “opruga i samo opruga” tad vam izgleda kao neopravdana ątednja jer triple moľe viąe - puno viąe.



Zato je kočenje za očne jabučice gotovo bolno, a kad znate da vas zaustavljaju samo dva klipa po čeljusti sprijeda, dodatno respektirate engleski konstruktorski tim koji je ątedio na masi. Ali, ne i na zaustavnom putu. Da ąto se kočenja tiče Englezi nemaju smisla za humor, pokazuju i opletena čelična kočna crijeva. S istom misli stajemo pred kafićem na vrhu brda i hvatamo malo vremena da proučimo moderne instrumente i mnoątvo elektronskih opcija prikaza, dok tijelo sabire osjećaje iz voľnje. Puno toga moľe se iąčitati iza zelenog pokrova prednjih svjetala - od pozicije brzine u mjenjaču, vremena provedenog na putu, trenutačne potroąnje, podesivog signala crvenog područja itd. Oni koji ga neće natjeravati i opijati se zvukom, mogu svakako prijeći na njeľni “peting” s njegovim elektronskim srcem.
Napokon smo se odvojili i sjeli u naslonjač na terasi. Poloľaj sjedenja nije ostavio tragove na nama - svi su se sloľili da je poloľaj sjedenja vrlo korektan. Ipak, kad adrenalin splasne, street triple mora se voziti po normalnim gradskim ulicama, ąto i njegovo ime sugerira. Prostrano sjedalo, dobar poloľaj nogu i suvozačko mjesto sigurno će ga učiniti zanimljivim i onima koji cijene praktičnost. Nabijena figura izgledala nam je sve viąe poput gangsterskog odmetnika sa zelenim pokrovom svjetala umjesto na čelo navučenog oboda ąeąira.
Naoruľati ga dodatno moľete ispuąnim sustavom arrow 3 u 1, koji motoru daje dodatnih ąest “konja”, a zvuk postaje joą bolji. ?to na kraju reći? Mala masa, odličan motor, dobri geni i originalan pristup, a kako stvari stoje i povoljna cijena u Europi. Konkurencijo, čuvaj se, jer novi je igrač stigao u grad i nosi tri piątolja!

• Triumph Street Triple