2017-10-04 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Rossen Gargolov

Bio je to jedan od trenutaka "biti ili ne biti"! Ne, samo da sada ne izgubi ravnotežu?! BMW R nineT Scrambler je vozio po oštrici žileta, no vozač je za to bio najmanje kriv. Pored "debelog" Audijevog SUV-a i zahuktalog bicikliste, na serpentini je jednostavno ponestalo mjesta. BMW se na kraju provukao kroz iglene uši, no takve su situacije na prijevoju Stelvio uobičajene. U posljednjih su se nekoliko godina na njega "slile" horde "ljutih" vozača automobila i motocikala, konvoji autobusa i rojevi biciklista. Naši su moderni klasici u ovoj raznolikoj sviti itekako raspoznatljivi, privlače poglede i izazivaju oduševljenje gotovo svih na koje nailaze. No, mogu li vozačima ponuditi i nešto više od toga?


Dva kandidata dolaze iz Europe, jednako toliko iz Japana, a svi se odreda mogu pohvaliti obujmom preko 900 ccm. Unatoč tome, ne pucaju od snage – Yamaha SCR 950 razvija 54 KS, dok Triumph Street Scrambler tek 1 KS više. Budući da su oba motocikla i prilično "uhranjena", to baš i nije dobitna kombinacija za zabavu na alpskim serpentinama. Hondinih 90 KS u ovome je slučaju gotovo pa "raketni pogon", dok 110 KS u BMW-ovom bokseru u ovome društvu možemo ocijeniti kao nuklearni reaktor!


Doista, BMW u tom društvu djeluje kao da je iz druge galaksije. Agilno i suvereno vijuga kroz labirint serpentina, pri tome do izražaja dolazi njegova savršena izbalansiranost. Zavoje pod 180 stupnjeva prolazi bez korekcija na spojci u drugom stupnju prijenosa. Pri tome mu ne smeta niti 222 kg mase, što je vrijednost koja je u rangu ostalih motocikala u ovome društvu. Tajna njegova lakonogog kretanja je u idealnom rasporedu mase, kao i niskom centru težišta.


Kočnice? Kočenje nizbrdo sa suputnikom (sa 75 na 25 km/h) za R nineT Scrambler je tek lakše zagrijavanje – 24,8 metara je najbolji rezultat koji nadmašuje drugoplasiranu Hondu za cijelih pet metara! Podjednako je impresivan nastup i u kategorijama elastičnosti i ubrzanja, što se pak ne može reći i za smještaj suputnika. Naime, najveći je nedostatak Scramblera što je ipak prvenstveno koncipiran kao solo-motocikl - suputnik je na njemu nepoželjan.

Nepoželjan je i na Triumph Scrambleru, što je itekako osjetio test-vozač koji je bio u ulozi suputnika prilikom mjerenja. Ne samo da kronično nedostaje mjesta na sjedalu, već je i samo držanje prilikom ubrzavanja - problematično. Dakako, nije to zasluga "žustrih" 55 KS koje istiskuje paralelni twin, već to što nema čvrstog uporišta i mjesta za prihvat. Isto tako, visoko podignuti ispušni topovi vizualno izgledaju atraktivno, no u praksi isijavaju poput roštilja. Dakle, po pitanju funkcionalnosti Triumph ne može držati vodu BMW-u. No nasuprot tome mu se u voznoj dinamici itekako približava. Upravljač širokog hvata godi na ovoj konfiguraciji cesta, baš kao i 19-colni prednji kotač. Prolazak serpentina na njemu postaje dječja igra, a sve skupa protječe bez ikakve nervoze – opušteno i sigurno. Deficit je zamjetan po pitanju kočnica (jedan disk sprijeda) tj. njihovog učinka.



Vrlo originalnu interpretaciju modernog klasicizma nudi Yamaha sa svojim SCR-om 950. Riječ je o hibridu scramblera i cruisera, koji već nakon prvih metara vožnje pokazuje očigledne ergonomske slabosti. Na desnoj strani smješteni filtar zraka nepotrebno širi noge vozaču, što ga dovodi u vrlo neugodan položaj. Isto tako, prostor između oslonaca za noge i pedala kočnice/mjenjača je premali, što otežava mijenjanje brzina na prijevojima. Dakle, hrpa poteškoća no unatoč tome Yamaha se uz malo privikavanja uz brdo vozi ugodnije no što je to bilo tko očekivao od jednoga cruisera.

Naravno, 54 KS nije spektakl no u kombinaciji sa široko postavljenim upravljačem i srčanim vozačkim angažmanom sasvim je dovoljno da se bez problema prati ostatak ekipe nizbrdo na putu prema Bormiju. Iako, vozač cijelo vrijeme mora biti itekako oprezan, jer kratak hod ovjesa neće oprostiti greške, pogotovo ako ste prebrzo u nagibu prošli preko hupsera. Tada naime kotač gubi kontakt s podlogom, što ovdje može biti kobno. Baš kao što kobna može biti i kombinacija jednog diska i mase motocikla od čak 254 kg, ukoliko se pretjerano "zaigrate".



I za kraj – vratimo se pitanju s početka teksta – što doista mogu moderni kalsici? Oštre okuke, usponi i prijevoji nisu njihov domaći teren, no s obzirom na predispozicije - jako se dobro snalaze na njemu.


1. mjesto
BMW R nineT Scrambler


plus:
snažan motor i linearan razvoj snage
vrlo upravljiv
ovjes kojem vjerujete
snažne kočnice

minus:
stražnji ovjes ima prektarak hod
za suputnika nema mjesta straga, ovo je solo-motocikl

2. mjesto
Honda CB 1100 RS



plus:
fino, uglađeno primanje gasa
nema reakcija pod opterećenjem
odličan komfor za vozača i suputnika

minus:
manjak potiska iz nižih režima
"tvrdoglav" u serpentinama, razlog – upravljač uskog hvata
mala nosivost, nema pretinaca za odlaganje

2. mjesto
Triumph Street Scrambler


plus:
jednostavan za upravljanje, voli serpentine
komforno podešen ovjes
ugodna pozicija sjedenja

minus:
mala snaga motora
sprijeda samo jedan disk
ispuh isijava toplinom
nije koncipiran za suputnika

4. mjesto
Yamaha SCR 950


plus:
upravljiva, nakon duže prilagodbe
elastičan motor
vrlo originalan koncept

minus:
oslonci za noge (pre)rano stružu o podlogu
nedostatak snage
prednja kočnica traži veliku uporabnu silu na polugi
nema mogućnosti smještaja prtljage


TABLICA BODOVANJA:

• Dobivajte novine na kućnu adresu
  
• Marketing
  

• Alpenmasters 2017.