Autokreso
Autokreso
2017-10-12 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Rossen Gargolov i fact
Bookmark and Share

Prva, druga, koči... I tako u nedogled... Power nakedi na prijevoju Stelvio jednostavno ne mogu dočekati svoj optimalni režim rada, zavoji su prespori a ravni dijelovi prekratki. Ipak, i u takvim uvjetima mogu ponuditi pregršt zabave



Power nakedi! Već i sam spomen ove kategorije otvara vozački apetit, ali s druge strane i poziva na veliki respekt. Riječ je zapravo o superbikeovima bez oplata, strojevima iznimnih performansi i čudesne vozne dinamike. Na vrhu prijevoja Stelvio okupili smo raznoliko društvo - Gromovnika iz Noalea, Super vojvodu iz Mattighofena, najveće Čudovište iz Bologne i perjanicu MT-serije koja ponosno nosi prestižnu oznaku SP. Raspon snage im je između 140 i 180 KS, okretni moment debelo iznad 100 Nm a sve to zapakirano je u oko 220 kg. Ludilo! Ne, bez vrhunske elektronike ovdje nema mjesta užitku jer svu tu silnu snagu treba nekako i prenijeti na cestu. Dobro je da se količina snage može dozirati, i to vrlo jednostavnim podešenjem – pritiskom na prekidač.



No, bez obzira na cijelu silu elektronskih pomagala, niti u jednoj se drugoj kategoriji ne osjeća toliko izobilje (pa i pretjeranost) snage. U ovim uvjetima dakako, sasvim nepotrebne. U trenutku dok se Aprilia Tuono obrušava u serpentinu broj 38, svizci sprintaju u pravcu šume kao da ih juri sto vragova. Jer, grmljavina koja dopire iz njezinog ispuha je na trenutke toliko iritantna da i sam vozač počinje propitkivati smisao. Uz takvu neuobičajeno visoku razinu buke, vozač se na Tuonu mora nositi i s jako tvrdim ovjesom, kao i skromnim mogućnostima smještaja prtljage. Ne, na Tuonu nema mjesta za suputnika, osim ako mu se želite osvetiti za traume prouzročene u vezi ili braku.



Isto vrijedi i za ostatak društva – power nakedi ne uzimaju "žive zarobljenike". Sjedala su premala, oslonci za noge previsoki i pomjereni previše unazad. Sumnjamo da je i španjolska inkvizicija imala bolje metode za mučenje. Da, power nakedi su motocikli stvoreni isključivo za vaš bijeg od stvarnosti, na njima ste doslovce prepušteni sami sebi.

Presudan faktor njihove upotrebljivosti na ovoj konfiguraciji cesta zasigurno nije vršna snaga, već njezin razvoj i uglađenost. A upravo u tome segmentu Tuono bilježi najveće probleme, jer mu u nižim režimima jednostavno - nedostaje potiska. Do granice od 5000 o/min se ponaša poput asmatičara, teško diše, da bi nakon toga eksplodirao sve do uključivanja limitatora. U normalnim uvjetima to ne bi bio toliko veliki nedostatak, no u Alpama ga to čini gotovo pa neupotrebljivim. V4 u prvom i drugom stupnju prijenosa neprestano traži korekcije na spojci, što itekako umara vozača i smanjuje mu koncentraciju.



Da stvari mogu biti drugačije, i to na V2 motorima koji su na glasu kao trzavi i neuglađeni, pokazuju KTM i Ducati. Naime, oba su agregata sjajna, fantastično dišu te meko i linearno prolaze kroz cijelo radno područje. Ipak, riječ je o dva potpuno različita karaktera. Desmo V2 u Monsteru 1200 S se iz podruma probija stidljivo, a kako okretaji rastu brusi svoj nastup i dobiva na samopouzdanju. KTM pak taj prijelaz iz niskih u srednje režime rješava maeastralno, bez ikakvih poteškoća. V2 obujma 1290 ccm je sjajno "ispeglan", vozač uopće nema dojam da se radi o takvom monstrumu od motora. A da doista jest monstrum potvrđuje mjerenje u kategoriji "međuubrzanje uzbrdo u 2. brzini sa dvije osobe", koje KTM svladava za nevjerojatne 3,2 sekunde. To je rezultat koji je gotovo 1,5 sekundi bolji od Ducatija i Yamahe. S druge strane, enormno loših 8,7 sekundi pokazuje koliki je Aprilijin deficit u ovoj disciplini. Dovoljno je reći da čak Triumph Scrambler (vidi kategoriju moderni klasici) sa 55 KS bilježi - bolji rezultat.

 

Yamaha MT-10 SP - unatoč vrlo agresivnoj optici - je u ovome društvu najbolji kompromis između sporta i opuštenog krstarenja. Ironija je da joj turističke kvalitete, između ostaloga, omogućuje izuzetno napredno tehničko rješenje koje dolazi iz svijeta sporta – poluaktivni ovjes. Kvalitetan ovjes daje joj iznimnu stabilnost i sigurnost, a samo je Tuono precizniji u linijama prolaska zavoja od nje (ukoliko je podloga idealna). Povratne informacije sa podloge su jasne i predvidive, motocikl i u najdubljim nagibima djeluju vrlo sigurno.



No, Yamahin je CP4-agregat poznat po izraženim slabostima u nižim režimima. Je li tako i na MT-10? Yamaha je skratila završni prijenos, čime je eliminirala "zrakoprazan prostor" na početku radnog područja. Primanje gasa ionako je mekano i fino, pa je bilo za očekivati da će MT-10 u SP-izvedbi glatko osvojiti ovu grupu.

I osvojila bi, da nije bilo fantastičnog KTM-a, koji je iznimno pozitivan subjektivni dojam potvrdio i na mjerenjima. Nitko mu ne može parirati na izlascima iz serpentina, kako po pitanju količine potiska tako i po brzini izlaska iz njih. I sve to uz ovjes koji evidentno nije na razini ostatka komponenti na ovome motociklu. Okej, nije niti toliko nervozan i krut kao na Monsteru 1200 S, ali ipak pokazuje deficite na lošijoj podlozi. No, u konačnici suveren nastup elastičnog, uglađenog i vrlo snažnog V2-agregata odigrao je ključnu ulogu u pobjedi.




1. mjesto
KTM 1290 Super Duke R




plus:
snažan motor s pristojnim manirima
odličan potisak s nižih režima
bogata oprema
elektronika koja fino regulira

minus:
ovjes ne reagira senzibilno kako bismo željeli
stražnji monoamortizer je nervozan na lošim cestama
neudoban smještaj suputnika

2. mjesto
Yamaha MT-10 SP




plus:
potentan agregat, fino primanje gasa, zarazan zvuk
elektronski podesiv ovjes širokog spektra primjene (od komfora do sporta)
ugodna pozicija sjedenja
iznimna stablinost

minus:
katastrofalna egonomija za suputnika
ABS radi tek prosječno


3. mjesto
Ducati Monster 1200S




plus:
klasičan dizajn, privlačne proporcije
moćan motor
skromna potrošnja goriva

minus:
visoka cijena (kao i svi power nakedi)
nedostatak stabilnosti na lošijim cestama


4. mjesto
Aprilia Tuono V4 1100 RR




plus:
fantastična upravljivost, kvalitetan ovjes, iznimna preciznost upravljanja
aktivna pozicija sjedenja sa širokim upravljačem
nakon 5000 o/min motor je vrlo agilan i uglađen

minus:

"rupa" u radnom području je u Alpama na totalno krivom mjestu
prebučan ispuh





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Honda CB 1000 R Yamaha V-max Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha T-max 500 Honda VT 750 C shadow Suzuki DL650 V-Strom Yamaha YZF-R1 2009 Gilera GP800 Honda CBR 600 F (2011.) Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp Piaggio beverly tourer 300ie Yamaha X-max 250 (2011.) BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Yamaha FZ1 Fazer Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda CBF 600 N Aprilia RS 125 Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Kawasaki ZX-10R (2011.) Yamaha YZF-R125 Kawasaki Ninja 250 R Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Megelli sport 125 R Aprilia Shiver 750 GT Suzuki GSF1250 S ABS bandit KTM 690 Duke BMW K 1600 GT (2011.) Kawasaki VN 900 Classic Yamaha XT660X Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Kawasaki KLR650 / R BMW S 1000 RR Honda CBR 125 R (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Yamaha FJR 1300 AS Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- KTM Duke 125 (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Ducati Monster 1100 evo (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Aprilia RSV 4 R Honda VT 750 Shadow Spirit Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- BMW K 1300 GT 2009 Hyosung GT 250 R MV Agusta F3 675 (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Honda CBF125 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Honda VFR 800 2003- BMW R1200GS 2007 Gilera Nexus 300 i.e. Honda CBR 250 R (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Honda CBF 600 S Triumph Speed Triple (2011.) Triumph Tiger 800 (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Honda VTX 1800 Honda SW-T 600 (2011.) Ducati 848 evo (2011.) Honda CB 1300 2008 Honda VFR 1200 F