Motorevija
PRETRAGA
2021-01-13 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Arturo Rivas
Bookmark and Share

Yamaha je prema konceptu i karakteru sušta suprotnost modernijoj i komfornijoj Hondi 



CRF 1100 L Africa Twin Adventure Sports ES. Naziv Hondina adventure-bikea sam po sebi u print-izdanju treba - duplericu! Ne tako davno, prije četiri godine, barem po Hondinim navodima, cijela je priča trebala biti mnogo jednostavnija. Africa je nakon dugo vremena slavila veliki povratak, a jednostavnu tehničku bazu motocikla pratio je minimalizirani paket elektroničkih pomagala.

Recimo, danas bi Yamaha Tenere 700 bila copy-paste inačica Honde Africe Twin 1000. Jer upravo je ona popunila prazninu nastalu Hondinim 'skokom' u viši rang, a svojim esencijalnim pristupom osvaja tradicionalne vozače. Poglavito tijekom vožnje po terenu. Izlet na drveni most i makadam bio je samo za potrebe fotografiranja, budući da je kretanje po terenu na Grossglockneru strogo ograničeno. 



Ipak, već otprije znamo da je Tenere u tim uvjetima neustrašiva, posebice sada jer je razlika u masi u odnosu na Africu čak 19 kg (224 spram 243 kg). Njezina kombinacija uskog spremnika goriva i sjedala savršena je za povremene terenske izlete, osobito imate li i gume s grubim profilom. No i na cesti se Yamaha drži krilatice 'keep it simple' te maksimalno pojednostavljuje osjećaj vožnje.

Honda je pak u međuvremenu iz promo-materijala izbacila sve što bi je moglo dovesti u vezu s prethodnim izdanjem Africe Twin. Dok vozač na Yamahi juri prema vrhu Edelweiss, onaj na Hondi bavi se surfanjem kroz menije i pokušava podesiti kontrolu trakcije i wheelie-control. Golem spremnik goriva (25 l), raskošan kokpit, visoko vjetrobransko staklo, a s lijeve strane upravljača kontrolni prekidači nalik onima u helikopteru. Da, bogato opremljena Africa Twin nudi komfor o kojem vozač Yamahe može samo maštati. 



Paket je zaokružen tvrdim, sportski podešenim Showinim poluaktivnim ovjesom koji Africu drži u savršenom balansu. Unatoč svemu, vozač Honde je iz vida izgubio Yamahu koja vješto krivuda prema vrhu. Serpentine joj gode, ni najmanje je ne usporavaju, dok Honda, ponajprije zbog mase, tu gubi priključak. Nema kontrole mappinga, podešavanja kontrole trakcije, nema ni TFT-a... Čovjek bi na to (zločesto) mogao nadodati - nema ni briga - no u konačnici recimo da Tenere 700 radi upravo ono za što je konstruirana. Vozač će optimalnu postavku ovjesa pronaći nakon nekoliko manualnih podešenja stražnjeg monoamortizera.

Iako grubog profila, serijske gume Pirelli Scorpion Rally STR su na pravcu i u nagibu neutralne te u svakom trenutku nude dovoljne rezerve gripa. Kada već spominjemo gume, recimo da igraju vrlo važnu ulogu i kod Africe Twin. Suprotno Yamahi, Honda na serijskim gumama djeluje izgubljeno. Povratne informacije s podloge su zbunjujuće i ne ulijevaju povjerenje, poglavito na prednjem kotaču. Zar je moguće da Honda ništa nije naučila iz primjera CRF-a 1000 prije četiri godine gdje je također uprskala neprikladnim izborom?

Provjera na obližnjem vidikovcu rješava misterij serijskih guma... Naime, umjesto standardnih Bridgestone Battlax AX41, Honda Njemačka je testnu Africu Twin opremila Dunlop Trailsmartom koji se već prije na našim testovima pokazao najlošijim odabirom za CRF 1100. Naravno, provjerili smo u Hondi kako je došlo do ove greške, no konkretan (zadovoljavajući) odgovor nismo dobili. Možda idući put Africa Twin bude imala više sreće pri pripremi za usporedbu?!



Stanka je iskorištena i za promjenu vozača/motocikala, pa stižu i prve kritike na račun Tenerea. Sjedalo je pretvrdo i preusko, zaštita od vjetra osrednja, komfor za suvozača nedostatan... Naravno, Honda je znatno bolji izbor za duga putovanja, kako zbog same ergonomije tako i zaštite od vjetra, a čovjek se vrlo brzo privikne i na blagodati elektronskog podešavanja tvrdoće ovjesa. I da, potisak koji nudi twin obujma 1084 ccm u cijeloj priči nije zanemariv, jer i on znatno doprinosi ugodi i komforu.

Yamahin twin na specifičan i jednostavan način zabavlja vozača, no onaj Hondin osvaja upotrebljivošću i kultiviranošću. Oba pogonska agregata, doduše, njeguju filozofiju lakoće vrtnje, ali to čine na prepoznatljiv i sebi svojstven način. Logično je da Yamahinih 72 KS u usporedbi s Hondinih 104 KS djeluje limitirano, no u solo vožnji se na većini dionica u Alpama i tih 72 KS pokazalo dostatnima.

Problemi za Yamahu započinju kada je se optereti suputnikom ili XL-prtljagom, jer tada osjećaj lakoće postojanja gotovo potpuno nestaje. Uz to, grubi profil guma imao je za izravnu posljedicu i najlošiji rezultat u rubrici 'zaustavljanje'. Yamahi Tenere 700 je nizbrdo, sa suputnikom, trebalo čak 28,6 metara da uspori s brzine od 75 do 25 km/h. Konkretno, riječ je o najlošijem rezultatu na ovogodišnjem Alpenmastersu.



Dva japanska adventure-motocikla nisu samo dva različita univerzuma kada su u pitanju mjerenja, već su i cjenovno sasvim različito pozicionirani. Iako se spomenuta kategorija u Alpenmastersu ne boduje, vrijedilo ju je (ponovno) istaknuti. Jer ova se dva motocikla mogu uspoređivati samo u kontekstu različitosti a nikako - sličnosti.





Yamaha XT 660 Z Ténéré

Yamaha XTZ 660 Ténéré

�daje

Obujam: 660 cm3

Snaga: 46 k (33 KW) 6000 rpm

Okretni moment: 55,9 Nm @ 5000rpm

Prednja kočnica: 282 mm mm , , 4 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti

Stražnja kočnica: 245 mm mm , , 1 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti

Prednja guma: 90/90 H 21

Stražnja guma: 120/90 H17

Obujam spremnika: 20 l

Dužina: 195 kg

Maksimalna brzina: 158 km/h

Yamaha
Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Gilera GP800 Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha XT660X Gilera Runner 50 SP KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp KTM 690 Duke Yamaha V-max Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha YZF-R125 Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda CBF 600 N Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki ZX-10R (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Honda VFR 1200 F Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Megelli sport 125 R BMW K 1300 GT 2009 Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha FJR1300 Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha TDM850 1996- Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Aprilia shiver 750 BMW R1200GS 2007 Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Honda CBF125 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Honda XL650V Transalp Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia Pegaso 650 I.E.