Autokreso
Autokreso
2017-09-18 , Autor: Ante Radić, Slike: Milagro
Bookmark and Share

Šesti pojavni oblik Ducatijeva Scramblera njeguje tipična dizajnerska obilježja cafe racera, ali donosi i oštriju geometriju okvira na 17-colnim kotačima



Ducati Scrambler Cafer Racer - puni naziv noviteta iz Bolonje na prvu djeluje pomalo kontradiktorno. Za početak, Ducati forsira trademark Scrambler kao svoj podbrend i gura ga u prvi plan, dok je natpis Ducati izveden sitnim slovima. Nadalje, pojmovi scrambler i cafe racer teško da imaju dodirnih točaka jer opisuju dvije poprilično različite klase motocikala, pa sve zvuči pomalo zbunjujuće. I dok scrambler odlikuju tipična terenska obilježja poput guma grubljeg profila, širokog i ravnog upravljača te povišenih blatobrana i ispuha, cafe racer vozi suprotnim kolosijekom s niskim clip-on upravljačem, cestovnim kotačima i gumama te karakterističnim kozmetičkim zahvatima.



Ukratko, cijela priča izgrađena je na zbunjujućem miksu marketinških floskula i zapravo je motocikl, koji bi trebao biti središnja tema, gurnut u drugi plan. Potvrda je stigla već nakon desetak minuta uvodnog dijela prezentacije, jer su nas nakon nekoliko 'slajdova' u powerpointu zamolili da se rasporedimo u dvije grupe kako bismo krenuli s 'workshopom', što bi u slobodnom prijevodu predstavljalo nekakvu radnu stanicu gdje će nas pobliže upoznati s tehničkim detaljima. A koji su to tehnički detalji bili prikazani? Za početak, kožna jakna s logotipom Scrambler, zatim karirana košulja, pa cipele/tenisice, šilterica te retro kaciga.



Da ne idemo dublje u detalje, na policama je bio izložen cijeli niz casual odjeće i popratnog 'asesoara', a da stvar bude još bolja, sve se to odigralo u vrlo zanimljivom ambijentu Scrambler Food Factoryja, novog tipa Ducatijevog restorana uređenog u industrijskom stilu. Sada vam je već potpuno jasno da junak ove priče nije motocikl, već sve ono što ubrajamo u lifestyle ljudi koji ga voze ili tako žarko žele. S posebnom napomenom da su Ducatijevi marketing-menadžeri sasvim zasjenili inženjere i u pojedinim nastupima zastranili, da ne upotrijebimo koju težu riječ. Uglavnom, dosad nismo prisustvovali originalnijem i neobičnijem predstavljanju novog motocikla!



No, što je onda važno istaknuti na tehničkom planu priče? Scrambler je izuzetno uspješan model koji se vrlo dobro prodaje ne samo u Italiji već cijeloj Europi. Uz to, Ducatiju je osigurao značajne poslovne prihode, klijentela je dobro zagrizla, pa se ponuda podmodela iz godine u godinu proširuje. Tako su nakon nekoliko izvedenica Icona, lani na sajmu u Milanu predstavljena i dva noviteta koji nisu samo kozmetički dotjerani bazni Scrambleri - Desert Sled je sposoban enduro, a Cafe Racer istinski naked za kavopije. Da zaista nije riječ samo o kozmetici, dovoljan je i letimičan pogled golim okom - niski clip-on upravljač generira bitno agresivniju, napadačkiju ergonomiju sjedenja, a tu su i svi ranije nabrojeni karakteristični detalji koji završavaju nezaobilaznim pokrovom suvozačkog sjedala.



No, za razliku od Icona, Cafe Racer stoji na prelijepim zlatnim 17-colnim kotačima s gumama standardnih cestovnih dimenzija 120/180, a inženjeri su se poigrali i geometrijom okvira. Pritom su se poslužili jednostavnim trikom - modificirani stražnji amortizer povisio je stražnji kraj motocikla, a 17-colni prednji kotač ga spustio - rezultat je osjetno strmiji kut glave okvira (68,2 stupnja umjesto 66) te ultrakratki predtrag od 94 mm (umjesto 112 mm), što je čak dva mm manje nego na modelu 1299 Panigale S! Ukratko, riječ je o geometriji okvira kakvom se diče rasni sportaši, a takve su i kočnice. Iako će pojedincima zasmetati što se sprijeda nalazi samo jedan disk, utješno je da komponente potpisuje Brembo, uključujući četveroklipnu monoblock čeljust M4.32 i radijalnu pumpu, uz mogućnost podešavanja polugice.



I kakav je osjećaj kada konačno uzjašite Cafe Racer? Za početak, nema poveznica sa Scramblerom i komotno je mogao stajati kao zaseban Ducatijev model jednostavna imena - Cafe Racer. Ruke je potrebno pružiti dublje kako bi dohvatile nisko postavljen upravljač, što torzo postavlja u napadački položaj s glavom pognutom naprijed, tek pedalj-dva udaljenom od digitalnog kokpita. Pritom cijeli 'komandni most' djeluje vrlo sofisticirano, ponajviše zbog besprijekorne obrade komponenti s iznimno mnogo pažnje posvećene detaljima. Vrlo je zanimljiv i sam prekidač za pokretanje motora, koji je potrebno otklopiti kako bi se došlo do tipke - start, slično kao kod borbenih zrakoplova. Sve u svemu, prevladava naglašeni dojam skupocjenosti. Uz to, za razliku od osnovnog modela, Cafe Racer serijski dolazi s ispušnim topom Termignoni, pa je zvučna kulisa koju stvara poznati L-twin obujma 803 ccm kudikamo šarmantnija, uz dozu prgavosti.



Spojka je mekana, mjenjač glatko upada u stupnjeve, a već od prvog metra, dok se izvlačimo iz centra Bolonje, oduševljava lakoća upravljanja i okretnost. Čak i vozačima višima od 185 cm motocikl ne djeluje skučeno, ali prostor oko nožnih oslonaca je dosta ograničen i poluga stražnje kočnice se ne može podešavati, pa je potrebno više gimnastike s desnim stopalom da aktivirate stražnji disk. No, zato je osjećaj doziranja i učinak prednje kočnice izuzetan. Iako je sprijeda samo jedan disk promjera 330 mm, upravo zahvaljujući radijalnoj kočnoj pumpi dovoljan je pritisak samo jednim prstom za snažno kočenje. Pritom USD-vilica radi osjećajno, a poniranje prednjeg kraja nije pretjerano izraženo.



Odabir guma? Diskutabilna tema, na felgama kao prvu ugradnju nalazimo Pirelli Diablo Rosso II, zapravo hypersport gumu prethodne generacije, koja za razliku od nasljednika, Diabla Rosso III, ne ulijeva povjerenje dok ne postigne radnu temperaturu, a o performansama na mokrome da i ne govorimo. Naime, Cafe Racer broji 'samo' 75 KS i prije svega je namijenjen vožnji gradom i na kraće relacije, a u tim bi uvjetima bila znatno prikladnija moderna sport-touring guma poput Pirellija Angel GT ili još bolje Phantoma, koji bi svojom retro šarom postigao zanimljiviji vizualni efekt. U svakom slučaju, gume prve ugradnje pozivaju na povećan oprez u prvim kilometrima i prije angažiranijeg napadanja zavoja potrebno ih je dobro zagrijati.

No to nije bio problem, budući da nas testna ruta vodi poprijeko središtem Apeninskog poluotoka (Futa Pass), uz sunčano vrijeme i dnevnu temperaturu oko 20 stupnjeva. U smislu konfiguracije terena ovo je istinski lunapark! Ravni dijelovi ceste gotovo da i ne postoje, sve je prepuno serpentina, uz izražene promjene nadmorske visine. Gore-dolje, lijevo-desno, gas-kočnica, ovdje nema opuštanja! Brdoviti predjeli uz asfalt dobre kvalitete predstavljaju pravi izazov za svaki motocikl, posebno za ovjes i kočnice, ali i pogonski jedinicu relativno skromne snage. No, L-twin nikad nije imao problema s isporukom okretnog momenta te svaku uzbrdicu svladava s puno elana. Zapravo, od velike bi koristi bio i prikaz trenutačno odabranog stupnja prijenosa, jer se ponekad nađete u situaciji da bespotrebno 'šaltate' u nižu.



Nagle promjene smjera odvijaju se u treptaj oka, zahvaljujući kratkom predtragu agilnost je na vrlo visokoj razini i pravi je užitak napadati serije serpentina. Odmah postaje jasno da retro šarm vrijedi isključivo za optiku, jer ciklistika nema dodirnih točaka s nekim prošlim vremenima. Cafe Racer je voznim osobinama ultramoderan stroj, subjektivno zabavniji od velike većine izravnih tržišnih konkurenata.

Cijena? Slažemo se da 90.000 kn nije malo novca, ali kao i u slučaju svakog Ducatija, ne kupujete samo mehaniku, već je u cijenu ukalkulirano naslijeđe brenda, strast i emocije, na račun kojih je svaki prevaljeni kilometar poseban gušt. Baš poput pravog talijanskog espressa.


Tehnički podaci
Ducati Scrambler Cafe Racer

MOTOR
Zrakom/uljem hlađeni, četverotaktni, dvocilindarski V-motor pod 90 stupnjeva, jedna bregasta osovina u glavi pokretana zupčastim remenom, dva ventila po cilindru, desmodromika, klasični karter, ubrizgavanje goriva 2x Ø 50 mm, regulirani katalizator, alternator 490 W, akumulator 12V/10 Ah, mehanički pokretana višelamelna spojka u ulju (anti-hopping), mjenjač sa šest stupnjeva, lanac O-ring, sekundarni prijenos 46:15
Promjer x hod 88 x 66 mm
obujam 803 ccm
Snaga 55 kW (75 KS) pri 8250 o/min
Okr. moment 68 Nm pri 7750 o/min

OKVIR I OVJES
Čelični cjevasti okvir, upside-down prednja vilica promjera 41 mm, dvostruka stražnja aluminijska vilica, direktno montiran amortizer podesiv po tvrdoći opruge, sprijeda disk promjera 330 mm, četveroklipna čeljust, straga disk 245 mm, jednoklipna čeljust, ABS
Kotači 3.50 x 17; 5.50 x 17
Gume 120/70 ZR 17; 180/55 ZR 17, Pirelli Diablo Rosso II

MASA I DIMENZIJE

Međuosovinski razmak 1436 mm, kut glave okvira 68,2 stupnja, predtrag 94 mm, hod ovjesa sprijeda/straga 150/150 mm, visina sjedala 805 mm, mokra masa 188 kg, spremnik goriva 13,5 l
Garancije dvije godine
Boja crna
Cijena 89.990 kn








Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Honda CB 1000 R Yamaha V-max Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha T-max 500 Honda VT 750 C shadow Yamaha YZF-R1 2009 Gilera GP800 Suzuki DL650 V-Strom Honda CBR 600 F (2011.) Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Piaggio beverly tourer 300ie Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Yamaha FZ1 Fazer Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Honda CBF 600 N Aprilia RS 125 Suzuki GSX-R 1000 2009 Yamaha YZF-R125 Kawasaki ZX-10R (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Megelli sport 125 R Aprilia Shiver 750 GT Suzuki GSF1250 S ABS bandit KTM 690 Duke BMW K 1600 GT (2011.) Kawasaki VN 900 Classic Yamaha XT660X Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Kawasaki KLR650 / R Ducati 1198 SP (2011.) BMW S 1000 RR Honda CBR 125 R (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- KTM Duke 125 (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Ducati Monster 1100 evo (2011.) Aprilia RSV 4 R Yamaha YZF-R6 2008- Honda VT 750 Shadow Spirit Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- BMW K 1300 GT 2009 Hyosung GT 250 R MV Agusta F3 675 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Honda CBF125 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Honda VFR 800 2003- Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Honda CBR 250 R (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. BMW R1200GS 2007 Honda CB600F Hornet 2007- Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Honda CBF 600 S Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Triumph Speed Triple (2011.) Triumph Tiger 800 (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Honda VTX 1800 Honda SW-T 600 (2011.) Ducati 848 evo (2011.) Honda CB 1300 2008 Moto Guzzi V7 Racer (2011.)