2009-03-19 , Autor: Rolf Henniges, Slike: Jörg Künstle

Svi smo znali da još nešto nedostaje, a rješenje je cijelo vrijeme bilo nadohvat ruke. Nakon blještavila kroma jednog V-roda, sportskog karaktera njegove izvedenice night roda speciala ili pak nedavno uvedenog street roda, dolazi karika koja nedostaje - najopakiji harley novoga vremena.
Najnovija kreacija naziva se V-rod muscle i zasniva se na ideji legendarne „četvrt milje“. Kao ni jedan iz serije tekućinom hlađenih agregata dosad, u sebi sjedinjuje izliveno metalno samopouzdanje koje niče iz čiste snage, dominantnog izgleda i dinamičnih linija. Naravno, dostupan je i u četiri različite boje. Testni primjerak cestom je klizio u vivid black, tj. divnoj izvedbi crne koja je toliko mračna da čak i u tunelu baca dodatnu sjenu. Veliko hvala Harleyju za takav izbor.
Što se u posljednje vrijeme dogodilo u zemlji neograničenih mogućnosti? Dobro, osim što je Bush gafovima podignuo popriličnu prašinu, a austrijski snagator postao guverner Kalifornije. Recimo, ekipa u Harleyju dodatno je pojačala ljubav prema detaljima te njihovu izvedbu unaprijedila i doradila. Svi u muscleovoj blizini jednostavno ostaju bez daha. Čak ga ne treba ni upaliti, a kamoli voziti. Njegov impozantan oblik hipnotizira, a poglede poput magneta privlače instrumenti, prednje svjetlo i bočna ogledala. Ludilo!
Instrumente podijeljene u tri dijela, doduše, imaju svi V-rodovi, ali na muscleu djeluju masivnije, kao da su frezani iz aluminijskog bloka i dodatno polirani. Jednako su impresivni i držač svjetla te upravljač. Tom predivnom formom i blještavim sjajem tehničkih osnova trenutačno ne vlada ni jedan proizvođač. Taj trend prenosi se i na ostatak motocikla, i to vrlo uspješno. Pogotovo na pokazivače smjera integrirane u nosače ogledala, koji su ispali nevjerojatno atraktivni i originalni. Pravo malo remek-djelo.
No, pustimo naklapanja i krenimo u srž stvari. Preciznije, u sjedalo. Napravljeno je od imitacije kože vrlo visoke kvalitete i uglasto je. Za razliku od onoga na klasičnom V-rodu, ima i maleni naslon na koji se vozač pri žestokim ubrzanjima može osloniti. Naravno, taj detalj poznat je s utrka drag-race. Visinu sjedala od 700 mm možemo ocijeniti ugodno niskom, te tipičnom za tu vrstu motocikla.



Iznenađenje dolazi s pritiskom tipke elektropokretača. Oni koji očekuju grmljavinu iz ispuha razočarat će se, neki možda i uvrijediti. Naime, rad motora možete primijetiti samo kod hladnog starta, jer se tad iz ravnih dvostrukih cijevi kondenziraju oblačići ispušnih plinova. Vibriranje i buka za taj tip konstrukcije motora zaista su minorni, što okorjeli „harleysti“ neće prihvatiti s oduševljenjem. No, kako vidimo, standardi više nikom ne ostavljaju višak manevarskog prostora, pa tako ni legendi poput HD-a, koji je uvijek igrao na kartu šarmantne buke.
Kolosalni upravljač gornji dio vozačeva tijela razvlači preko spremnika goriva upravo onako kako treba - ne preopušteno, a ni presportski. Pritom hvat ne djeluje preširoko, nego naprotiv - svija ruke u vrlo ugodan položaj. Ugodan je i raspored trokuta oslonci za noge-sjedalo-upravljač, a vozačima tog motocikla ostavlja dojam - „ja sam šef na cesti“.
No, da biste taj subjektivan dojam dodatno pojačali, potrebna vam je i moć ispod vas! Nje na svu sreću ima sasvim dovoljno, jer muscleov je završni prijenos u odnosu na prethodnike dosta skraćen, a snaga od 124 KS vrlo je respektabilna. Zbog odvajanja ispušnih topova, svakog na jednu stranu, dobiven je bolji razvoj okretnog momenta, zahvaljujući fluidnijem protoku ispušnih plinova. Vibracije u vožnji, kao i u praznom hodu, zanemarive su i uopće ne ometaju vozača.
Motor radi vrlo uglađeno, snagu razvija linearno, a između 4000 i 6000 okretaja „mišićavi“ harley postaje dostojan svog imena. Naime, tada je na stražnjem kotaču osam Nm i tri KS više.
Kada zbrojimo dobar omjer snage i momenta, te kratko posložen završni prijenos, nimalo ne iznenađuje što V-rod muscle od 0 do 100 km/h dolazi za 3,6 sekundi, što je najbolji rezultat koji je dosad ostvario neki serijski harley. S takvim nastupom na semaforima može mnoge šokirati.
No, muscleov je prirodni ambijent ipak nešto sasvim drugo. Zamišljen je kao power cruiser s kojim ćete uživati na otvorenim cestama, dugim i blagim zavojima te nepreglednim horizontima koji nestaju u zalasku sunca.
Iako motocikl djeluje prilično harmonično i vozno, stražnja 240 cm široka guma razvija posebnu narav. Pri pokušaju ekstremnijih nagiba ispravlja motocikl, pa je potrebno kontraupravljanje da biste zadržali željenu putanju. Problemi kulminiraju na asfaltu sa zakrpama, gdje stražnja guma na neravninama vozača dovodi na rub histerije. Sve je to začinjeno i tvrdim odgovorom stražnjih amortizera koji bi za naš ukus mogli biti komfornije podešeni. No, kad pogledate tehničke podatke, što uopće očekivati od stražnjeg ovjesa s hodom od samo 74 mm. Nasuprot tome, prednja vilica upside-down svoj posao odrađuje vrlo korektno.
Okorjeli vlasnici motocikala te marke orijentirani na tzv. knucklehead-motore za kočnice će reći da ne shvaćaju čemu to, ali oni koji su s nekih drugih motocikala prešli na muscle s oduševljenjem će prihvatiti njihovu učinkovitost i odlično doziranje.



Koliko Harley-Davidson europsko tržište doživljava ozbiljno, govori i ugradnja ABS-a. Naime, Europljani ga već dulje vrijeme žele imati na tom kultnom motociklu, a želje su im se sada napokon i ostvarile. 307 kg teškom motociklu treba 43 metra da uspori sa 100 km/h na nulu (usporavanje od 9 m/s2), što je odličan rezultat za motocikl tog tipa.
Amerikanci su muscleom V-rodom napravili odličan posao. Sve je na svom mjestu, a rijetko je koji model izgledao tako plemenito, a u isto vrijeme i dinamično. I, što je možda najvažnije, muscle je harley koji je sa svojim napetim mišićima Europljanima bliži nego ikad prije.