Honda
Honda
2018-05-28 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Denis Peroš
Bookmark and Share

Izvedba Adventure Sports nije ništa drugo no bogatije opremljena Honda Africa Twin s većim dosegom te izraženijim terenskim sposobnostima. Testirali smo izvedbu s DCT-mjenjačem



Velebit nije Afrika, baš kao što Africa Twin nije ni Africa Twin Adventure Sports, što će vam postati jasno najkasnije kada 'zagazite' u makadamski dio puta koji od Obrovačke ceste vodi prema Tulovim gredama. Jer, na nekim je dijelovima te dionice sloj kamenja dubok, a kotači naše Africe dobrano upadaju u njega, dok kontrola motocikla mase 253 kg postaje sve težom. O okretanju u suprotnom smjeru ni ne razmišljamo.

Najviša visina sjedala od 920 mm određuje čak i vozača visokog 187 cm, toliko da se ne može na oba stopala osloniti punim opsegom već isključivo na prstima. A znate koliko je to nezgodno na dubokom sloju kamenja kada se morate uprijeti o podlogu.

No, pustimo na tren Velebit i Tulove grede, i vratimo se dvije godine unazad. Honda je tada neprestano ponavljala - ne trebaju nam ride-by-wire, alu-okvir, tubeless-gume... Naš putni enduro je ozbiljan avanturistički motocikl. Ako se, primjerice, na njemu u džungli nešto 'potrga', u toj istoj džungli se mora moći i popraviti.



Iako će većina 'avanturista' koje Honda spominje stići možda najdalje do Mediterana ili Alpa, odaslana poruka je uspješno pristigla do onih kojima je bila namijenjena. Prije svega, Hondina je izjava zvučala smisleno i iskreno, a Africa Twin je nedugo nakon toga potpuno opravdala očekivanja kupaca. Bilo da je riječ o ljubiteljima povremenog izlaska na makadam ili pak stalnim gostima asfaltirane ceste, oduševljenje je bilo podjednako. No dobro, u početku je bilo i pregršt kritika na loš izbor homologiranih guma, no i to se u međuvremenu drastično popravilo.



I tako, dvije godine kasnije, Honda se ipak predomislila i predstavila modificiranu Africu Twin s ride-by-wireom, tri mappinga, kontrolom trakcije podesivom u sedam stupnjeva... Isto tako, u ponudu je pridodala i opremljeniji model Adventure Sports koji ne samo da ima veći spremnik goriva (24,2 litre), već u rang serijske opreme ubraja i grijače ručki, crash-bar, veći donji štitnik motora, povišeno vjetrobransko staklo, veći hod ovjesa...

Zašto je Honda tako drastično promijenila smjer svoje jednostavne, izvorne ideje? Ne, Euro 4 nije bio razlog, baš kao ni povećanje snage motora koji i dalje isporučuje sasvim dostatnih 95 KS. BMW GS je u međuvremenu postao čista konfekcija, a Honda Adventure Sportsom želi ponuditi povoljniju alternativu koja se može pohvaliti i jednom tehničkom posebnošću - DCT-mjenjačem. Naravno, riječ je o sustavu koji omogućuje mijenjanje brzina bez uporabe ručice spojke, u automatskom modu ili pak manualno putem prekidača.



DCT-mjenjač smo upoznali u nekoliko modela, isprobali ga i prošle godine u X-ADV-u, no ni jedan dosad nije radio tako tiho, uglađeno i brzo poput ovog u Adventure Sportsu. I zaista, tako opremljena i podešena Honda Africa Twin Adventure Sports dostojna je alternativa BMW GS-u. Već i samom svojom pojavom, jer znatiželjnici okupljeni oko nje u trenutku posjeta benzinskoj crpki u Starigradu, hvalili su njezin izgled. Bijeli okvir, kombinacija HRC-boja, zlatni žbičani naplatci - sve je briljantni hommage izvornoj Africi Twin otprije 30 godina, što mnogi motociklisti na prvu i prepoznaju.

Pritiskom na prekidač elektropokretača budi se šarmantni paralelni twin čiji modificirani ispuh (volumen smanjen deset posto) zvuči još jezgrovitije i punašnije. Vozaču gotovo da su potrebne ljestve ne bi li se uspeo na ovu Hondu (visina sjedala 900-920 mm), povećanje hoda ovjesa itekako je primjetno, osobito u režimu gradske vožnje, odnosno čestog stajanja. Vozači niži od 180 cm gotovo da nemaju što tražiti na njoj i neka se radije opredijele za light-izvedbu. Isto tako, upravljač je podignut dodatna 33 mm ugradnjom viših distanci, dok su instrumenti sada pod blažim kutom i vrlo su pregledni, čak i po najjačem suncu.



Paralelni twin briljantno prima gas, doziranje je izvrsno, a kao što smo već napomenuli na raspolaganju su tri mappinga - gravel, urban i tour. Ni jedan od spomenutih ne 'kastrira' snagu, a svaki od njih određuje intenzitet kontrole trakcije, kočenje motorom te doziranje gasa. U četvrtom modu User pak možete odvojeno podešavati sustave asistencije, i to poprilično jednostavno i intuitivno. Prebacivanje modova vožnje krajnje je jednostavno, u modu User snaći će se i potpune digitalne neznalice, a uz to tijekom vožnje po terenu možete isključiti kontrolu trakcije i ABS na stražnjem kotaču.



Gravel se - kao što i sam naziv kaže - nikako ne uklapa na asfalt. Leptirasta tijela reagiraju suviše nježno te twinu oduzimaju poletnost, a vozaču gušt. Urban je nešto bolji dok je Tour pravi odgovor za svaku situaciju. Motor reagira spontano i svježe, te napokon do izražaja dolazi njegov puni potencijal. Godilo mu je olakšavanje kontrabalansne osovine, dvocilindrik se sada vrti energičnije, življe, lakše...

Povećanje spremnika goriva nije utjecalo na njegovu širinu, nema neugodnog širenja nogu, a kut svijanja koljena ostao je vrlo ugodan. No prigovoriti možemo turbulencijama u predjelu glave koje stvara povišeni vjetrobran (već od 80 km/h), s tim da i neugodno 'reže' pogled. S druge strane, prsa su posve rasterećena od strujanja zraka, a vjetar gotovo da i ne osjećamo.
Adventure Sports ne pripada redu lelujavih putnih endura, no i uz sportski tvrdo podešen ovjes vozaču nikada ne nedostaje komfora. Ublažavanje je udobno, povrat pravovremen, a prednja vilica pri oštrijim kočenjima nikada pretjerano ne ponire. Kada već spominjemo kočnice, treba li uopće reći da su na vrhunskoj razini? Iako se to na Hondi gotovo pa podrazumijeva, treba istaknuti da je doziranje prednje kočnice izvrsno, a ABS radi potpuno neprimjetno.



A neprimjetno nije prošao povećani doseg Adventure Sportsa, koji je odsad u kategoriji respektabilnih vrijednosti. Naime, nakon što spremnik goriva napunite 'do čepa', putno računalo će vam ispisati doseg iznad 400 km. Ta se udaljenost i u praksi pokazala točnom, budući da smo se magistralom prevezli od Starigrada do Karlobaga, pa preko Sv. Jure i Gospića do autoceste te na koncu sve do Zagreba - a da se lampica rezerve pritom nije upalila.
Africa Twin Adventure Sports DCT nam je na cijelom testu (1100 km) prosječno trošila 5,7 l/100 km, što je u konačnici iznimno dobar rezultat za motocikl s automatskim mjenjačem koji teži više od 250 kg. Rezultat koji ga i po pitanju potrošnje dodatno približava najvećem rivalu na tržištu - BMW-u R 1200 GS.




Tehnički podaci
Honda Africa Twin AS DCT

Motor
Tekućinom hlađeni paralelni twin, dvije kontrabalansne osovine, jedna bregasta osovina u glavi pokretana lancem, četiri ventila po cilindru, hidro-podizači, viljuškaste klackalice, suhi karter, ubrizgavanje promjera 44 mm (2x), regulirani katalizator, alternator 490 W, akumulator 12 V / 11 Ah, DCT-mjenjač, šest brzina, pogonski lanac O-ring, sekundarni prijenos 2,625

Promjer x hod 92,0 x 75,1 mm
Obujam 998 ccm
Kompresija 10,0:1
Snaga 95 KS (70 kW) pri 7500 o/min
Okretni moment 99 Nm pri 6000 o/min

Okvir i ovjes
Dvostruke čelične grede, prednja vilica upside-down promjera 45 mm, potpuno podesiva, klasična stražnja aluminijska vilica, monoamortizer s polužjem, podesiv po stlačivanju opruge i povratu

Kočnice
Sprijeda dvostruki diskovi promjera 310 mm i čeljust s četiri klipa, straga disk promjera 256 mm i čeljust s dva klipa, kontrola trakcije, ABS

Kotači i gume
Žbičane alu-felge 2,15 x 21; 4,00 x 18
Gume 90/90-21; 150/70-18

Masa i dimenzije
Međuosovinski razmak 1580 mm, kut glave upravljača 62,5 stupnjeva, predtrag 115 mm, hod sprijeda/straga 252/240, visina sjedala 900-920 mm, masa sa svim tekućinama 253 kg (243 kg), dopuštena ukupna masa 448 kg (438 kg), spremnik goriva 24,2 litre

Garancija dvije godine
Boje crveno-bijelo-plava, crveno-bijelo-crna, plavo-crveno-bijela
Cijena 133.000 kuna (125.000 kuna)

*vrijednosti u zagradama za verziju bez DCT-a





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha T-max 500 Yamaha V-max Honda VT 750 C shadow Suzuki DL650 V-Strom Gilera GP800 Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Suzuki Bandit 650 2007- KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Piaggio beverly tourer 300ie Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Yamaha FZ1 Fazer BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Ducati Diavel (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Kawasaki ZX-10R (2011.) Yamaha YZF-R125 Kawasaki Ninja 250 R Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Suzuki GSF1250 S ABS bandit Aprilia Shiver 750 GT Megelli sport 125 R KTM 690 Duke Yamaha XT660X Kawasaki VN 900 Classic BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) BMW S 1000 RR Yamaha FJR 1300 AS Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Kawasaki KLR650 / R KTM RC-8 R (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Yamaha YZF-R6 2008- Honda VT 750 Shadow Spirit KTM Duke 125 (2011.) Ducati Monster 1100 evo (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Aprilia RSV 4 R BMW K 1300 GT 2009 Yamaha XJ6 (2010.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Kawasaki Z 750 R (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Honda VFR 800 2003- Honda CBF125 Honda CB600F Hornet 2007- Triumph Daytona 675 R (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) BMW R1200GS 2007 Honda CBR 250 R (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Honda CBF 600 S Triumph Speed Triple (2011.) Triumph Tiger 800 (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Honda VFR 1200 F Yamaha YZF-R6 2006-2007 Honda SW-T 600 (2011.) Ducati 848 evo (2011.) Honda VTX 1800