2015-03-03 , Autor: Ante Radić, Slike: fact
Bookmark and Share

Nakon dvoboja na Jadranskoj magistrali, jedan je morao potpisati kapitulaciju



Gotovo je nevjerojatno da neki model motocikla može ostarjeti preko noći, i to doslovce, a usput potvrditi i izreku kako izgled vara. Upravo to se dogodilo s Kawasakijevim bestselerom u srednjoj klasi, modelom ER-6 n, predstavljenim ne tako davne 2005. Radi se o modelu omiljenom među početnicima u potrazi za prvim velikim motociklom, koji usput rečeno, izgleda bolje no ikad, premda aktualni redizajn datira iz 2012. Kawasaki izuzetno vješto skriva godine, pa bi netko neupućen mogao pomisliti da je predstavljen tek pred koju godinu, a ne gotovo cijelu dekadu ranije. Pravi mali streetfighter, s izgrađenim imidžem i vojskom zadovoljnih vlasnika. No, tehnološki sat polako mu otkucava, jer pojavio se novitet koji redefinira sustav vrijednosti među nakedima srednje klase.

Yamaha MT-07 zamirisala je kao potencijalni prodajni hit već tijekom premijernog predstavljanja prošle jeseni na sajmu u Milanu, posebice uzmemo li u obzir prodajnu cijenu. Istina, MT-07 koncepcijski ne donosi ništa revolucionarno, ali kao cjelina ostavlja izuzetno dobar dojam, bez prostora za ozbiljniju objektivnu kritiku. A za otkrivanje pravih razlika, nema druge no staviti oba motocikla bok uz bok. Kao i mnogo puta dosad, idealnom testnom rutom nametnula se dionica Jadranske magistrale između Senja i Karlobaga.



Vizualno, oba testna kandidata oslanjaju se na slična dizajnersko-tehnološka rješenja. Uska silueta, kompaktne dimenzije, under-engine ispuh, obične teleskopske vilice, nazubljeni diskovi, aksijalno pričvršćene kočne čeljusti - generalno, u ovom cjenovnom razredu nema im se što prigovoriti.

Ipak, razlike postaju primjetnije kada krenete zagledavati detaljnije svaku od komponenti. Vezano uz završnu obradu, prednost je svakako na Yamahinoj strani. Djeluje nekako finije i preciznije izrađeno, s posebnim naglaskom na izvedbu detalja. Jedino što odskače iz tako impresivne cjeline jest hladnjak rashladne tekućine koji djeluje kao da dolazi iz reciklaže. Nije svijenog oblika kao što smo naviknuli, već ravan, a uz to i nije lakiran, pa do izražaja dolazi sirov, neobrađeni materijal. Nismo uopće prestrogi ako ga opišemo kao optička katastrofa. Šteta, jer sve ostalo djeluje tako dojmljivo, da ne kažemo - skuplje no što uistinu jest.



Kawasaki najbolji dojam ostavlja kada ga gledate s kakvih desetak metara udaljenosti. Definitivno se radi o dizajnerski uspjelom uratku, ali doživljaj pomalo blijedi kako mu se približavate. Trellis-okvir od čeličnih cijevi oku je vrlo privlačan, a i stražnja vilica u istoj tehnologiji ostavlja poprilično dobar dojam. No, zastarjeli napinjač lanca, priprosto izliveni blokovi motora te još poneki manje impresivni detalji ne uljepšavaju cjelokupnu sliku. Pitanje je samo hoćete li na to zažmiriti ili će vam pozornost i dalje privlačiti bočno istaknuti stražnji amortizer, jedan od najprepoznatljivijih zaštitnih znakova malog streetfightera iz Akashija.



Po pitanju ergonomije, razlike su veće od očekivanih. Kawasaki integrira vozača dublje u sjedalo, a oslonci nogu podignuti su nerazumno visoko te previše povučeni unazad. To stvara nepotrebno oštar kut svijanja koljena, posebice kod viših vozača, što postaje naporno tijekom duljih vožnji. Yamahina je pozicija sjedenja prirodnija, a osnovna je razlika u smještaju nožnih oslonaca koji su pomaknuti naprijed te su na nešto manjoj udaljenosti od tla. Upravljač je šireg hvata nego na Kawasakiju, pa u ergonomiji možemo pronaći primjesu supermota. Ujedno se vozač osjeća manje integriranim u sjedalo, ali ne u negativnom smislu.



Ono što se itekako osjeća pri manevriranju u mjestu jest pozamašna razlika u kilaži. Podaci govore da se radi o razlici od nepunih 30 kilograma, a toga postajete svjesni kada manevrirate motociklom u mjestu ili ga pogurate snagom nogu unazad. Yamaha već ovdje nagoviješta svoju prednost.

No, vrijeme je da pokrenemo motore. Kawasakijev paralelni twin radi s kutem paljenja od 180 stupnjeva između cilindara i javlja se prepoznatljivim zvukom s ravnomjernim bubnjanjem iz ispuha. Yamaha se glasa osjetno šarmantnije i neravnomjernije te spremnije reagira na komandu gasa iz nižih okretaja. Iako se radi o gotovo istovjetnoj koncepciji motora, kut paljenja (270 stupnjeva kod Yamahe) čini veliku razliku između paralelnih twinova sličnog obujma. Yamaha to naziva crossplane-filozofijom, koju primjenjuje i kod rednih trocilindarskih (MT-09) te rednih četverocilindarskih motora (YZF-R1). Zahvaljujući asimetričnom kutu paljenja značajno su reducirane inercijske sile klipova, a praktični je doživljaj najsličniji V2 motorima pod 90 stupnjeva. I zvukom i nastupom.

1/2 stranica Molimo, okrenite za nastavak
1/2




Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Suzuki DL650 V-Strom Yamaha V-max Honda VT 750 C shadow Gilera GP800 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha FZ1 Fazer BMW R 1200 R/Classic (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Ducati Diavel (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Kawasaki ZX-10R (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Yamaha YZF-R125 Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSF1250 S ABS bandit KTM 690 Duke Suzuki SFV650 Gladius 2009 Yamaha XT660X Aprilia Shiver 750 GT Megelli sport 125 R Kawasaki VN 900 Classic BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS BMW G 650 GS (2011.) BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Honda VT 750 Shadow Spirit Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia RSV 4 R BMW K 1300 GT 2009 Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Ducati Monster 1100 evo (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Gilera Nexus 300 i.e. Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha TDM850 1996- Honda VFR 800 2003- Kawasaki Z 750 R (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Honda VFR 1200 F BMW R1200GS 2007 Kawasaki W 800 (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Honda CBR 250 R (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Honda CBF 600 S Gilera Runner 50 SP Yamaha FZ6 (S2) 2007- Yamaha FZ8/fazer 800 Triumph Tiger 800 (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Triumph Speed Triple (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.)