Motorevija
PRETRAGA
2015-11-05 , Autor: Motorevija
Bookmark and Share

Funbike? Da, tako smo nekoć kategorizirali manji Kawasaki Versys, no to je lanjski snijeg. Kawa je na nišan uzela Suzuki V-Strom, no je li ga i pogodila?



Ne trebamo se ni truditi naći slučajnosti u novom KawasakijuVersysu 650 jer on puca točno u sridu, i kao takav odgovara radnom opisu Suzukija V-Stroma 650. Jer s jedne strane, Kawasaki s potpuno oklopljenim modelom ER-6f ima turistički orijentiranog igrača srednjeg obujma, a s druge je Versys više odgovarao vozačima željnima zabave. Možda ne i dovoljno dosljedno. Osam konja manje od pitomog ER-6, viša cijena i nesvakidašnji dizajn maknuli su 2006. ovaj funbike iz žiže interesa. Ali, sada bi sve trebalo biti drugačije.

Bijel poput neobranog cvijeta, Versys stoji na proljetnom suncu. Promjena je mnogo - veći spremnik goriva (21 umjesto 19 litara), motor djelomično smješten u silent-blokove i povećane snage (sa 64 na 69 KS), nove opruge i ojačani stražnji kraj. Tu su i dublji oslonci za noge pomaknuti prema naprijed te prije svega stilistički dotjeran oklop sa 70 posto većim vjetrobranom. Sve to jasno signalizira jedno - novi Versys 650 postaje V-Strom 650.



Od senzacionalnih uspjeha na našem velikom usporednom AlpenMastersu 2005. ili facelifta prije sezone 2011. prošlo je nekoliko godina, ali uspjeh V-Stroma 650 i dalje traje. I dan-danas na ovim prostorima on spada među najcjenjenije i najpopularnije modele, unos rabljenih iz inozemstva jednostavno cvjeta.

Pa ipak, Versys najprije kreće po suhim i dobro asfaltiranim iberijskim cestama jer teško se riješiti starih navika. Upravo je na uskim i kratkim zavojima Kawasaki pronašao svoje samopouzdanje, a njegov oblik govori u prilog „ex-fun“ koncepta. Njegov je međuosovinski razmak još uvijek osjetno kraći (145 mm manje od V-Stroma) baš kao što je i kut upravljača uspravniji za jedan stupanj, te stoga ležerni Kawasaki vrcka od zavoja do zavoja s iznimnom lakoćom. Gotovo da zaboravljamo da je putna orijentacija - ali bez kofera - donijela povećanje mase od devet kilograma, što u konačnici iznosi 220 kg s punim spremnikom goriva (prije 211 kg). Pomalo bucmasti Suzuki s druge strane teži 232 kg.


Kawasaki Versys 650


Kod ovog dvojca već nakon prvih metara primjećujemo temeljne razlike. Zbijeno, kompaktno, s upravljačem pomaknutim prema vozaču, na Kawasakiju se sjedi kao u doba starih funbikeova. Jedino oslonci za noge pomaknuti 15 mm prema dolje te 20 mm prema naprijed otvaraju kut svijanja koljena, uspravljaju položaj vozača te samim time rasterećuju prednji kraj.
Dosadašnjim ljubiteljima Versysa bi zbog toga mogao nedostajati njegov sportski duh, dok svi ostalu primjećuju neutralniji i opušteniji položaj sjedenja. I bez brige, da bi niže postavljeni oslonci započeli struganje po asfaltu, potrebna je uistinu brza dionica ceste, barem kada je riječ o solo vožnji.


Suzuki V-Strom 650


Tipični enduro osjećaj pruža Suzuki. Razmak između upravljača i vozača je veći, kut svijanja koljena širi, položaj sjedenja raskošniji. Ipak, Suzuki je Kawasakiju za petama. Bez nervoze giba se od zavoja do zavoja, sa svojim 19-colnim prednjim kotačem lagano pada u nagib te - slično kao Honda Crossrunner ili čak BMW R 1200 GS-kao odvojen od podloge slijedi svoju putanju. Ovaj swing kroz zavoje nije pretjerano uzbudljiv, ali je zato efektivan i lagan te većinu vremena brži no što se čini. U tom smislu više emocija pruža Versys,ponajprije zbog svog pogona. Iako je ovaj paraleltwin u silent-blokove sada smješten u dva od ukupno tri držača, još uvijek ga krasi tipično markantan Kawasakijev nastup koji nikad nije nervozan, ali je uvijek prisutan.

Iako se agregat kratkog hoda dobro snalazi i pri niskim okretajima, programiran je da voli visoke. Pri normalnom tempu dovoljno ga je držati na 5000 o/min, ali kad vožnja postane živahnija, motor traži više od 7000 o/min. Da je dojam povećanja snage u odnosu na prethodnika subjektivno jedva primjetniji ne čudi. Dosadašnji testni Versys s izmjerenih 66 KS bio je dobro uhranjen, dok je aktualna verzija s izmjerenih 67 KS nešto slabija od obećanih 69.Cilj Kawasakijevih tehničara da pariraju V-Stromu 650 glede snage gotovo je postignut, iako su to učinili samo pomoću novoga mappinga te prerađenim jednodijelnim ispuhom od nehrđajućeg čelika.

Doduše, Kawasakijev paralelni dvocilindraš u svom suparniku,Suzukijevom V2 pod kutom od 90 stupnjeva, naišao je na tvrd orah. Suzukijevi inženjeri su 1999. ugradnjom ovog motora u model SV 650 izveli pravo remek-djelo. Tijekom godina obnovljen ubrizgavanjem, izmijenjenim pogonom ventila te većim zamašnjakom, ovaj 16 godina stari L-motor i danas je u zavidnoj formi. Tik iznad praznog hoda prede poput mačke, pruža zavidna međuubrzanja, voli okretaje, mekan je prilikom promjene opterećenja, jedva vibrira te unatoč nešto dužim prijenosnim omjerima na startu ostavlja Versys - iza sebe. Sjajan agregat, kojem modernizirani Kawasakijev pogon ni u jednom kriteriju ocjene motora (vidi bodovnu tablicu) ne može držati vodu.

Razumljiva je zato nervoza vozača Kawasakija koji se čak veseli što je asfalt grbaviji. U svojim prvim danima još tvrđe podešen Versys već je nakon prve prerade 2010. postao osjetno udobnijim te je u najnovijoj inačici dodatno poboljšan u komforu. Upside-down vilica tvrtke Showa (dosad Kayaba) meko upija neravnine te se u povratu može podešavati u velikom rasponu.
Nešto tvrđe reagira direktno pričvršćen Kayabin monoamortizer, koji je prilikom promjene modela izgubio podešavanje ublažavanja, ali zato ima mogućnost napinjanja opruge putem okretnog kotačića. Sve u svemu,prigušenjepovrata podešeno je za svakodnevne situacije, nudi dovoljno komfora te dovoljno rezervi prilikom brže vožnje ili vožnje udvoje.
I sve bi bilo super da se ponovno ne nameće Suzuki koji mu kvari veselje. Unatoč konvencionalnoj vilici na kojoj se može podešavati samo opruga te neobično serijski podešenom monoamortizeru bez negativnog hoda opruge, V-Strom još suverenije upija nedaće na asfaltu. Ipak, vozač Suzukija ne bi trebao postati pretjerano lakomislen jer užešćoj vožnjiasfalt dodiruju nožni oslonci, a zatim i glavni nosač, i to znatno prije od onih na Versysu.



Tijekom živahnije vožnje u igru se uključuje i Kawasakijev obnovljeni sustav kočenja. On skuplja bodovena račun Boschova modulatora pritiska najnovije generacije, konkretnijim oblogama teizmijenjenim kočnim čeljustima. U odnosu na Suzukijeve kočnice pruža precizniju točkupritiska te umjerenijistisak ruke. Usprkos kratkom međuosovinskom razmaku ABS i prilikom naglog kočenja drži stražnji kotač na zemlji. Nevjerojatno da se i ovdje V-strom ne može izbaciti iz takta, iako ima teži stražnji kraj.

Kad smo već kod takta, cesta se otvara, a karakteri smiruju, jer opušteno krstarenje spada u ključne kompetencije putnih endura posebice kad su obje testne mašine nakrcane dodatnom opremom. Vozač Kawasakija raduje se poboljšanoj vjetrobranskoj zaštiti koja dolazi bez dodatne nadoplate za čije se podešavanje motocikl ipakmora zaustaviti. Jer, vijci vjetrobrana koji se sada podešavaju za 60 mm (prije 30 mm) nalaze se na vanjskoj strani oplate. Kolega na Suzukiju se iza svog nepodesivog vjetrobrana osjeća kao u sedmom nebu. Ugradnju glavnog oslonca na Kawasakiju kvari veliki pretprigušivač, a prikaz stupnja prijenosa, koji je kod V-stroma integriran u zaslon, kodVersysa se mora dodatno naručiti te čak i onda smeta njegov bliješteće crveni prikaz.

Tek pogled na nove bočne kofere poboljšava opću sliku. Nosači su neprimjetno smješteni na okvir stražnjeg kraja, a sami koferi i boji vozila su širine 93 cm i ne strše izvan siluete vozila. Potpuno druga priča su 117 cm široko postavljeni koferi kod V-Stroma.
Dolazimo i do poglavlja završne obrade. Aluminijska banana stražnja vilica, upside-down prednja vilica, ispuh od nehrđajućeg čelika-Suzuki se ne može mjeriti s kvalitetomKawasakija!V-Strom imaklasičnu stražnju vilicu i aluminijski okvir, a limeni prigušivač već odavno nije posljednji krik tehnike. Sve to ne mijenja činjenicu da se tijekom godina ovaj neprestano dorađivan evergreen majstorski odupire napadimaVersysa - čak i kada više nije upitno da je Kawasaki značajno poboljšan za svakodnevnu i turističku vožnju.

Poredak:

1. Suzuki V-Strom 650
Zauvijek mlad. Zahvaljujući uzornom pogonu te savršeno izbalansiranom ovjesu, V-Strom i nakon 10 godina djeluje podjednako uvjerljivo kao i prvoga dana. I dalje letvicu drži vrlo visoko.

2. KawasakiVersys 650
Je li još uvijek previše funbike ili pak premalo putni enduro? Kawasaki je u svakom slučaju napredovao u smjeru univerzalnosti, no u poglavlju putnog komfora, udobnosti i kulture rada motora,V-Stromu ne može držati vodu.










Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Gilera GP800 Honda CBR 600 F (2011.) Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha FZ1 Fazer KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Aprilia RS 125 Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Yamaha XT660X Kawasaki Z 1000 SX (2011.) KTM 690 Duke Aprilia RS4 125 (2011.) Honda CBF 600 N Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Ducati Diavel (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Yamaha YZF-R125 Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki ZX-10R (2011.) Kawasaki VN 900 Classic Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Yamaha FJR 1300 AS BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki SFV650 Gladius 2009 Aprilia Shiver 750 GT Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Megelli sport 125 R Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW S 1000 RR Gilera Runner 50 SP BMW G 650 GS (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia NA 850 Mana 2007- Ducati 1198 SP (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. BMW K 1300 GT 2009 Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Yamaha FZ8/fazer 800 KTM RC-8 R (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 KTM Duke 125 (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Honda VFR 1200 F Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Kawasaki KLR650 / R Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha TDM850 1996- Honda CBF 600 S MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R BMW R1200GS 2007 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Honda CBF125 Honda CBR 250 R (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Suzuki GSR 750 (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Ural 750 (2003) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Yamaha SR125 1997- Suzuki DL1000 V-Strom Yamaha FJR1300 Triumph Tiger 800 (2011.)