2016-04-13 , Autor: Ante Radić, Slike: fotogec.com
Bookmark and Share

Najnoviji član Yamahine obitelji MAX pokreće moderan četverotaktni stroj obujma 125 ccm, koji odlikuje vrlo niskom potrošnjom goriva



Model NMAX predstavlja prvu stepenicu u Yamahinoj seriji skutera sportskog predznaka, koja se nastavlja modelima X-MAX 125, 250 i 400 te završava s prestižnim modelom TMAX 530. Iako je najmanji i najslabiji, ravnopravno stoji uz bok većoj braći, s kojima i dijeli određene crte lica. Dizajnerski je dobro pogođen proizvod, a zahvaljujući kompaktnim dimenzijama i visokoj razini praktičnosti savršeno se uklapa u filozofiju gradskog prijevoznog sredstva. Skrojen je u GT-stilu, podnica omogućuje ispružen položaj nogu, ali istodobno je nepraktična jer se u visokom grebenu nalazi spremnik goriva - a to znači da je pri svakom uspinjanju i silaženju potrebno opkoračiti skuter.



Etiketa „Made in Indonesia“ ne donosi negativne konotacije, skuter se odlikuje urednom završnom obradom, a lakirane površine imaju dubinski sjaj. Spojevi između plastičnih panela su precizni i ujednačeni, prekidači i bravice ne zapinju, dakle, sve je kako treba biti. Pomalo neuobičajeno za klasu i cjenovni razred, NMAX je opremljen svjetlima u LED-tehnologiji, što podiže optički dojam i djeluje vrlo efektno, naročito noću.

 Tu su i moderni LCD-instrumenti jednostavnog prikaza, koji uključuju i putno računalo s podacima o prosječnoj i trenutačnoj potrošnji, pa se možete nadmetati sami sa sobom u postizanju što niže potrošnje. Ipak, poželjeli bismo još i podatak o temperaturi okoline, jer to u današnje vrijeme nije nikakav luksuz i Yamaha je to kupcima mogla priuštiti. Isto tako, prekidač za odabir funkcije mogao je biti smješten na upravljaču, jer je ovako svaki puta potrebno jednom rukom pritiskati tipke select/reset unutar obruča brzinomjera.



Razina praktičnosti je sasvim zadovoljavajuća, jer osim dubokog pretinca za sitnice ispod upravljača, tu je izdašan prostor pod sjedalom koji može primiti jednu integralnu kacigu, bubrežnjak, rukavice i slično. Pohvaliti možemo i jednostavan trik s oprugom koji sjedalo drži u podignutom položaju, što olakšava smještanje prtljage. Ni suvozač nije zapostavljen, sjedalo izvedeno u dvije razine nudi solidnu ergonomiju, a stražnji je rukohvat masivan i ugodan pod prstima.



Pogonska jedinica je novorazvijena i nosi oznaku „Blue Core“, iza koje se kriju brojni zahvati radi reduciranja unutarnjih otpora te povećanja učinkovitosti četveroventilskog motora. Ključan, i za klasu neuobičajen detalj, odnosi se na varijabilni razvod ventila, zahvaljujući kojem je postignut linearan razvoj snage u cijelom radnom području. Učinkovitost motora najbolje opisuje tvornička deklaracija koja govori da je s jednom litrom eurosupera moguće prevaliti 45,7 km.

 No, svojevrsni „problem“ kod 125-ica je što u gradskom ritmu većinu vremena provodite s ručicom gasa odvrnutom do kraja, pa u stvarnim uvjetima treba računati s prosječnom potrošnjom koja se kreće oko 2,5 l/100 km. Budući da smo na test preuzeli tek registriran skuter, a nismo ga baš štedjeli, sedmodnevni test završili smo s prosjekom od 2,7 l/100 km. Bilo je tu i vožnje po obilaznici u potrazi za najvišom brzinom po GPS-u, stoga je realno očekivati da će izmjerena potrošnja, kada se skuter potpuno razradi, pasti barem nekoliko decilitara.



Zahvaljujući spremniku goriva smještenom u središnjem grebenu, točka težišta smještena je nisko, što se pozitivno odražava na upravljivost. I prednji i stražnji kotač broje 13 cola u promjeru, zbog čega se NMAX dobro snalazi na uskom prostoru, okretan je i lako se provlači između parkiranih automobila. Motor suzdržanih vibracija mekano prima gas i poletno ubrzava do oko 80 km/h, nakon čega malo posustaje, dok digitalni brzinomjer ne ispiše brojku od 111 km/h (104 km/h po GPS-u). Iako je skuter stabilan i precizno drži pravac, problem stvara sportski odrezani vjetrobran koji ima ponajprije estetsku funkciju. Lijepo mu stoji, ali je u praksi posve neučinkovit, jer struju zraka baca izravno u lice, pa vožnja s otvorenom kacigom bez vizira ubrzo postaje naporna.



Ovjes je tvrđe podešen, pa se ne nosi baš najbolje s poprečnim neravninama i udarnim rupama. Na glatkoj cesti sve je idealno, ali u gradu treba biti spreman na povremene udarce koji se preko upravljača prenose na ruke vozača. Ni sjedalo nije najmekše na svijetu, ali na kraće relacije, s jednog kraja grada na drugi, sasvim je podnošljivo.

NMAX zaustavljaju po jedan disk sprijeda i straga. Zaustavna je moć sasvim solidna, jedino što na polugici treba primijeniti snažniji stisak. No, to je sasvim očekivano jer se radi o jednoklipnim kliještima, a za slučaj da pretjerate, tu je serijski ugrađen ABS. Da bi se sustav aktivirao, treba zaista pretjerati ili panično zgrabiti polugicu, a dugi intervali rada otkrivaju kako se radi o modulu starije generacije. Nema veze, aspekt sigurnosti je zadovoljen i ABS će uvijek biti od pomoći, posebno na vlažnom i klizavom kolniku. Da Yamaha nije štedjela, otkriva i detalj o tvorničkoj ugradnji guma. Obično se na skuterima proizvedenima u azijskim zemljama isporučuju kojekakve „no-name“ marke, no u konkretnom slučaju radi se o Dunlop Scootsmartu, koji je djelovao uvjerljivo u svim situacijama i odlikovao se neutralnim voznim osobinama.



Možda se iznos od 25.900 kn ne čini diskontno povoljnim, ali kada se uzme u obzir ugrađena moderna tehnologija i detalji poput varijabilnog razvoda ventila, LED-svjetala, pa i ABS-a u serijskoj opremi, možemo reći da NMAX odlikuje fer cijena. Tu su i skromna potrošnja, niski troškovi održavanja, ali i Yamahina trogodišnja garancija, kao dodatni adut u odnosu na konkurenciju. Samo, šteta što će na hrvatskom tržištu prodajne šanse, naročito među mlađom populacijom, umanjiti činjenica da u džepu morate imati barem vozačku dozvolu kategorije A1. No, to je problematika svih 125-ica i tema za neku drugu raspravu.


TEHNIČKI PODACI
Yamaha NMAX


MOTOR
Tekućinom hlađeni, četverotaktni, jednocilindarski, jedna bregasta osovina u glavi, četiri ventila, elektronsko ubrizgavanje goriva, prijenos CVT
Promjer x hod 52,0 x 58,7 mm
Obujam 125 ccm
Snaga 12 KS (9 kW) pri 7500 o/min
Okretni moment 11,7 Nm pri 7250 o/min

OKVIR I OVJES
Čelični okvir, sprijeda klasična teleskopska vilica, straga oscilirajuće rame s dva amortizera
Kočnice sprijeda disk promjera 230 mm, jednoklipna kliješta, straga disk 230 mm, jednoklipna kliješta, ABS
Gume sprijeda 110/70-13, straga 130/70-13

MASA I DIMENZIJE
Međuosovinski razmak 1350 mm, visina sjedala 765 mm, hod ovjesa sprijeda/straga 100/90 mm, ukupna masa 127 kg, spremnik goriva 6,6 litara
Garancija tri godine
Boje crvena, crna, bijela, titan
Cijena 25.900 kn




MOTOREVIJA mjerenja

Potrošnja na testu:
2,7 l/100 km

Odstupanje brzinomjera:
Pokazuje 50 – stvarnih 46
Pokazuje 100 – stvarnih 93
Pokazuje 111 – stvarnih 104





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Yamaha V-max Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Gilera GP800 Yamaha YZF-R1 2009 Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp BMW K 1600 GTL (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha FZ1 Fazer Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Ducati Diavel (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Kawasaki ZX-10R (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R125 KTM 690 Duke Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki Ninja 250 R Suzuki SFV650 Gladius 2009 Yamaha XT660X Aprilia Shiver 750 GT Kawasaki VN 900 Classic BMW K 1600 GT (2011.) Megelli sport 125 R Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Yamaha YZF-R6 2008- BMW G 650 GS (2011.) BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Ducati 1198 SP (2011.) Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) KTM Duke 125 (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW K 1300 GT 2009 Aprilia RSV 4 R Ducati Monster 1100 evo (2011.) Kawasaki KLR650 / R Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Honda CB600F Hornet 2007- Honda VFR 800 2003- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- Kawasaki Z 750 R (2011.) Honda VFR 1200 F MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) BMW R1200GS 2007 Kawasaki W 800 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Gilera Runner 50 SP Yamaha SR125 1997- Yamaha FZ8/fazer 800 Yamaha FZ6 (S2) 2007- Honda CBF 600 S Triumph Tiger 800 (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.) Triumph Tiger 800 XC (2011.) Triumph Speed Triple (2011.)