2015-04-15 , Autor: Ante Radić, Slike: fotogec.com
Bookmark and Share

Yamaha nije prva koja je ponudila trokotačnu koncepciju, ali je za razliku od izravne konkurencije to izvela na principu lake gradnje, a uspjela je postići i primamljivu cijenu



Kada govorimo o vozilima s tri kotača, teško je ne osvrnuti se na Piaggio MP3. Talijanska je marka prva komercijalizirala ideju koja je bila dobro prihvaćena od strane početnika, vozača labilne ravnoteže, ali i pripadnica ljepšeg spola. Međutim, talijanski trokotač ima dva utega oko vrata - veliku masu i visoku cijenu. MP3 je dobrih 50-ak kilograma teži od usporedivog skutera iste kubikaže (Beverly), a prodajna cijena također mu je 50 posto viša.

Yamaha je ovdje drukčije posložila stvari - Tricity je tek neznatno teži te neznatno skuplji od usporedivog skutera na dva kotača. Uzmemo li za primjer Yamahu Xenter, radi se o razlici od desetak kilograma i svega nekoliko tisuća kuna. Ako vam nedostaje samopouzdanja i s grčem u želucu gledate na svaki zavoj, ovo je idealna ulaznica u svijet skutera. Tricity može maksimalno reducirati, pa čak i anulirati strah od eventualnog pada.



Samopouzdanje se stječe već u prvom zavoju - zahvaljujući paralelogramskom ovjesu, prednji kotači padaju u nagib pod istim kutem, a kontaktna je površina na prednjem dijelu dvostruko veća no kod običnog skutera. Prolazak kroz zavoj stoga je popraćen naglašenim osjećajem sigurnosti, a sami doživljaj nije oskvrnjen neželjenim balastom. Tu se ponovno vraćamo na MP3, koji se zbog masivne izvedbe doima tromijim te traži više angažmana kod promjene smjera. Tricity nije takav, on je znatno „lepršaviji“, uostalom, kilažom ne odskače od prosjeka klase i ostavlja dojam kao da ni nema jedan kotač više.

Sve se odvija vrlo intuitivno, kao da vozite klasičan skuter na dva kotača. Zapravo, vrlo brzo ćete zaboraviti da treći kotač uopće postoji i tako se i treba ponašati. Brine li vas širina vozila, pod dojmom ste vizualne zablude. Tricity nije ništa širi od uobičajenog dvokotačnog skutera - sa 735 mm jednako se dobro provlači kroz zakrčena parkirališta i kolone vozila.



Benefite trećeg kotača najlakše je upoznati na šahtovima, tramvajskim tračnicama i bijelim linijama, a još bolji dojam ostavit će na mokroj podlozi. Od klizavih gradskih prometnica ne treba strahovati ni po pljusku - dvostruko veća kontaktna površina sprijeda osigurava i dvostruko više gripa.

Ipak, serijski ugrađene gume Maxxis i nisu neka sreća - sigurni smo da bi s gumama renomiranih proizvođača osjećaj sigurnosti bio još zaokruženiji. No, i s tajvanskim gumama na kotačima Tricity prašta greške - kada zaista pretjerate u zavoju na izlizanom asfaltu, osjetit ćete klizanje „preko nosa“, uz blago širenje putanje. Ovjes je relativno kratkog hoda i zadovoljavajuće udoban. Međutim, specifična konstrukcija prednjeg paralelograma ima jednu nuspojavu - stres od udarnih rupa vjerno se prenosi sve do upravljača i vozačevih ruku, što baš i nije ugodno.



Jednocilindarski motor od 125 kubika pokazao se sasvim dostatnim. Odaziv na gas je vrlo prirodan i uravnotežen, Tricity iznenađujuće dobro starta sa semafora i bježi pred gradskim prometom. Uhvatit će i zdravih 90 km/h najviše brzine - više nego dovoljno za prometovanje avenijama, a poslužit će i za nepretenciozan vikend-izlet. Čak i udvoje, jer je smještaj suputnika dobro riješen, s ergonomski postavljenim osloncima nogu.
Široka prednja oplata dobro štiti od vremenskih neprilika, a učinkovit je i prednji mali vjetrobran. Ugodno nas je iznenadila i potrošnja goriva, koja se kretala oko 3 l/100 km. Solidna ekonomičnost, a oni nježniji s ručicom gasa mogu računati i na pola litre štedljiviji rezultat.

Kočnice su jedna od najsvjetlijih točaka. Svaki je od kotača opremljen po jednim kočnim diskom, što već u teoriji osigurava 33 posto veću zaustavnu moć. Budući da je sprijeda kontaktna površina između gume i podloge dvostruko veća, možemo reći da je i stabilnost na iznenadnim kočenjima dvostruko bolja no kod konvencionalnih skutera. Iako nema ABS-a, neće se dogoditi ništa strašno ako i grčevito zakočite u slučaju panike.



Da stvar bude bolja, Tricity se kontrolirano ukopava u mjestu, a zbog mase orijentirane sprijeda, stražnji će se kotač kod silovitih kočenja odignuti od podloge. Dakle, može se na siguran način uvježbati pravilno doziranje prednje kočnice, sve do trenutka blokiranja kotača. Napomenimo da je ugrađen sustav kombiniranog kočenja - privlačenjem lijeve polugice primjenjujete zaustavnu silu i sprijeda i straga, dok je desna polugica zadužena za aktivaciju samo prednjih diskova.

Iako Tricity pod sjedalom nudi dovoljno prtljažnog prostora za full-jet ili kompaktnu integralnu kacigu (ukupno 20 litara), nedostaje pretinac za rukavice koji obično nalazimo u prednjoj oplati. Očekivali smo barem jedno manje spremište za sitnice, no zbog konstrukcijskih zahtjeva dirigiranih izvedbom prednjeg ovjesa, to nije slučaj. Šteta kad je oplata tako široka i duboka, no situaciju popravlja kuka za vješanje vrećice i ravna podnica na koju se može ukrcati i glomazniji teret.

Digitalni instrumenti djeluju dopadljivo, a pozdravljamo i korisnu informaciju o temperaturi vanjskog zraka - to zaista nije luksuz i smatramo da bi svaki skuter trebao vozaču pružiti spomenutu informaciju. Digitalni pokazivač količine goriva u rezervoaru pokazao se preciznim - iako zaprima svega 6,6 litara, s obzirom na skromnu potrošnju autonomija iznosi više od 200 km, što je i više no dovoljno.



Kaže se da samopouzdanje nema cijenu, no Yamaha ju je u ovom slučaju uspjela izraziti brojkom. Čeznete li za zavojima, a bojite ih se, Tricity će vam dati nadahnuće. Radi se o trenutačno najpovoljnijem i najagilnijem trokotaču na tržištu, koji cijenom od 30.900 kn gotovo da ne odskače od renomiranih dvokotačnih skutera s motorima obujma osmine litre.

Povoljnoj prodajnoj cijeni zasigurno je kumovala etiketa „Made-in-Thailand“, no sudeći prema ukupnoj kvaliteti izrade i pažnji posvećenoj završnoj obradi, negativnih konotacija nema. Dostupan je i cijeli niz artikala s popisa dodatne opreme, uključujući top-case obujma 39 litara, povišeni vjetrobran te grijane ručke, pa bi uz gume M+S, Tricity mogao biti i zanimljivo rješenje za zimske mjesece, posebice za dostavne službe koje ne posustaju ni tijekom snježnih mećava.


TEHNIČKI PODACI

Yamaha Tricity

MOTOR
Tekućinom hlađeni, jednocilindarski, četverotaktni, jedna bregasta osovina u glavi, dva ventila, klasičan karter, elektronsko ubrizgavanje goriva, automatski prijenos CVT

Promjer x hod 52.4 mm x 57.9 mm
Obujam 124,8 ccm
Kompresija 10,9:1
Snaga 11 KS (8.1 kW) pri 9000 o/min
Okr. moment 10.4 Nm pri 5550 o/min

OKVIR I OVJES
Čelični cjevasti, sprijeda paralelogramski ovjes s teleskopskim vilicama, straga oscilirajuća ruka
Kočnice sprijeda diskovi promjera 220 mm, straga disk 230 mm
Gume prednje 90/80-14, stražnja 110/90-12

MASA I DIMENZIJE
Međuosovinski razmak 1310 mm, dužina 1905 mm, širina 735 mm, visina 1215 mm, visina sjedala 780 mm, masa sa svim tekućinama 152 kg, spremnik goriva 6,6 litara
Garancija tri godine
Boje bijela, crvena, crna








Yamaha YZF-R6 2006-2007

Yamaha YZF-R6

údaje

Obujam: 599 cm3

Snaga: 120 k (92 KW) 13000 rpm

Okretni moment: 50,2 Nm @ 11500 rpm

Prednja kočnica: 298 mm , , 4 kočnih klipova prihvat kočne čeljusti

Stražnja kočnica: 220 mm , , 2 kočnih klipova prihvat kočne čeljusti

Prednja guma: 120/70-17

Stražnja guma: 180/55-17

Obujam spremnika: 17 l

Dužina: 169 kg

Maksimalna brzina: 258 km/h

Yamaha
Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Suzuki DL650 V-Strom Yamaha V-max Honda VT 750 C shadow Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Gilera GP800 Yamaha YZF-R1 2009 Suzuki Bandit 650 2007- Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Yamaha X-max 250 (2011.) Honda XL700V Transalp Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha FZ1 Fazer BMW R 1200 R/Classic (2011.) Vespa PX 125/150 (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Ducati Diavel (2011.) Suzuki GSX-R 1000 2009 Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Kawasaki ZX-10R (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Yamaha YZF-R125 Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSF1250 S ABS bandit KTM 690 Duke Suzuki SFV650 Gladius 2009 Yamaha XT660X Aprilia Shiver 750 GT Megelli sport 125 R Kawasaki VN 900 Classic BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS BMW G 650 GS (2011.) BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Ducati 1198 SP (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Honda VT 750 Shadow Spirit Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia RSV 4 R BMW K 1300 GT 2009 Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Gilera Nexus 300 i.e. Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Yamaha TDM850 1996- Honda CB600F Hornet 2007- Honda VFR 800 2003- Kawasaki Z 750 R (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Hyosung GT 250 R Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) BMW R1200GS 2007 Honda VFR 1200 F Kawasaki W 800 (2011.) Honda CBR 250 R (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Honda CBF 600 S Yamaha FZ6 (S2) 2007- Gilera Runner 50 SP Triumph Tiger 800 (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Triumph Tiger 800 XC (2011.) Triumph Speed Triple (2011.) Kawasaki VN 1700 Voyager Custom (2011.)