Motorevija
PRETRAGA
2009-04-27 , Autor: Mario Crnković, Slike: Razni izvori
Bookmark and Share

Nakon uspjeha s jednocilindrašima i dvocilindrašima, Benelli je izradio vrhunski četverocilindarski agregat spreman za sportske uspjehe



Biti svjetskim prvakom u motociklizmu želja je svakog vozača trkaćeg motocikla, ali samo rijetki uspijevaju u tom naumu. Imati motocikl koji je osvojio prvenstvo svijeta u motociklizmu je pak želja svakog timskog menadžera, cijelog trkaćeg tima, a ponajviše vlasnika moto kuće. Tako je bilo i s nekoć velikim Benellijem, kojem smo posvetili današnje retke, s posebnim naglaskom na model GP koji je krajem 60-ih godina prošlog stoljeća bio predodređen za svjetskog prvaka u klasama 350 i 500 kubičnih centimetara.

No, vratimo se počecima, točnije u godinu 1911. kada je, što je iznimno zanimljivo za jednu ženu, udovica Teresa Benelli uložila sav obiteljski kapital i osnovala tvrtku 'Benelli Garage', koja se u početku bavila popravcima automobila i motocikala. Misao vodilja osnivačice bila je osigurati budućnost svoje djece, točnije svojih šest sinova, Giuseppea, Giovannija, Francesca, Filippa, Domenica i Antonia ("Tonina"). Potrebe tržišta, ali i radionice bila je izrada određenih rezervnih dijelova, pa se i kreće u tom smjeru, da bi već 1920. došlo do konstrukcije kompletnog motora od 75 kubičnih centimetara, a krajem 1921. godine cijelog motocikla od 98 kubika.

Sportske afinitete u obitelji Benelli od početaka pokazuje Tonino, nazvan po svome karakteru 'terribile' (grozan) koji osvaja četiri prvenstva Italije, i to 1927.-1930. u klasi 175 s benellijem s jednom bregastom osovinom u glavi te 1931. godine s modelom koji je imao dvije bregaste osovine u glavi. Već 1932. godine zbog stravičnog pada njegova karijera završava, a 1937. godine smrtno stradava u običnom cestovnom sudaru. Njegov brat Giuseppe 1949. godine odlazi iz obiteljske tvrtke i osniva Motobi koji se 1969. spaja s Benellijem.

Vrijeme iza drugog svjetskog rata iznimno je plodno za Benelli, kako na TT trkama, posebice na Isle of Manu, tako i u svjetskom prvenstvu gdje Dario Abrosini 1950. godine osvaja za Benelli prvi svjetski naslov u klasi 250. Nakon tog osvojenog svjetskog naslova Benelli je i dalje u samom vrhu, ali konkurencija je sve jača te započinje prevlast najprije Gilere, Guzzija, Nortona, NSU-a i BMW-a, da bi se zatim nastavila s dugogodišnjim osvajanjima prvih mjesta MV Aguste, ali i nadolazećih firmi s Dalekog istoka, osobito Honde i Yamahe. Moramo spomenuti i Mondial koji se upleo u svjetsku utrku s osvojena dva naslova 1957. godine.



Model kojem ćemo danas posvetiti pažnju, vrhunac je Benellija kao proizvođača trkaćih motora, koji je nakon uspjeha s monocilindrašima i dvocilindrašima početkom 60-ih godina prošlog stoljeća započeo razvoj četverocilindarskog motora koji je već u početku dobio predznak pobjednika. Budući da već 1964. u prvenstvu Italije osvajaju prvu pobjedu u klasi 350 u rukama velikog i legendarnog Renza Pasolinija, to ni ne čudi. No, neobično je reći 'velikog i legendarnog', jer Paso, kako su ga svi zvali, je ustvari bio neugledan, mali i mršavi mladić s debelim naočalama koje je ispod jet-kacige nosio i na utrkama. Njegovi uspjesi bili su stoga uistinu značajni jer mu je tada glavni suparnik bio najveći od najvećih svih vremena Giacomo Agostini. Još jedan veliki pilot vozio je za Benelli, Jarno Saarinen, prema tadašnjim napisima najveći talent iza Agostinija, ali i Pasolinija i Saarinena je – kada su se na GP-u Italije u Monzi 1973. izravno sudarili – pogodila zla kob. Oba su vozača već vozila za druge firme, a uzrok nesreće bio je upravo benelli valtera ville koji je tijekom cijele utrke puštao ulje. Paso nikad nije osvojio svjetsko prvenstvo, a Saarinen je tek 1972. u klasi 250, ali za Yamahu. Čast firme spasio je Kel Carruthers, Australac koji je kao probni vozač vozio benelli 250 u sezoni 1969. i za zapisničkim stolom osvojio svjetsko prvenstvo.

Uz to, četverocilindarski beneli 350 i 500 s dvjema bregastim u glavi, četiri Dell'Ortova karburatora, suhim kvačilom te prepoznatljivim ispušnim cijevima istiskivao je 50, odnosno 65 KS pri visokih 14.000 okretaja u minuti, no taj motocikl nije bio poseban ni po Cerianijevim vilicama ni po ugrađenom sedmostupanjskom mjenjaču, već po četiri ventila po cilindru, što je i omogućavalo te visoke okretaje, a također i po zvuku motora od kojeg se – i konkurentima i publici – ledila krv u žilama.

Što se motora tiče, za svoje je vrijeme bio brz i okretan, ali je imao problem izdržljivosti i 'šlampavosti' u određenim detaljima, kao primjerice gornje spomenutog gubitka i ispuštanja ulja tijekom utrke. Zahvaljujući velikim pilotima, Pasu i Jarnu, ali i izravnoj konkurenciji tada apsolutno dominantnoj MV agusti, ovaj benelli stavljamo visoko među moto legende svih vremena.





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Gilera GP800 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha V-max Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha XT660X BMW K 1600 GTL (2011.) KTM 690 Duke Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Yamaha YZF-R125 Suzuki GSX-R 1000 2009 Yamaha XJ6 (2010.) Gilera Runner 50 SP Vespa PX 125/150 (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Honda Crossrunner (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Suzuki GSF1250 S ABS bandit Ducati Diavel (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Kawasaki VN 900 Classic Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki ZX-10R (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Megelli sport 125 R Honda VFR 1200 F BMW S 1000 RR Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Yamaha YZF-R6 2006-2007 BMW G 650 GS (2011.) Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. BMW K 1300 GT 2009 Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Ducati 1198 SP (2011.) Aprilia RSV 4 R KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Honda VFR 800 2003- Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha FJR1300 Yamaha TDM850 1996- Yamaha FZ6 (S2) 2007- BMW R1200GS 2007 MV Agusta F3 675 (2011.) Kawasaki KLR650 / R Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Honda CBF125 Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Aprilia shiver 750