Motorevija
PRETRAGA
2009-08-22 , Autor: Peter te Brake, Slike: Peter te Brake
Bookmark and Share

Taj dan je na Jerezu bilo pakleno vruće. Osim toga? Vožnja arogantnog vozača ispred mene natjerala me da prije svakog zavoja pomičem granicu kočenja. U jednom duelu sam ga dobio, napokon pogledao i shvatio - da ima samo jednu ruku!



GP staza u Jerezu. U prvom zavoju koji nailazi pustit ću ga da me prestigne, a onda krenuti za njim. Vidim da je brz, yamaha je u tolikom nagibu da gotovo ušima struže po asfaltu! Duel će sigurno biti paklen.

Kad je shvatio da se želim „natjeravati“ s njim, dodatno je mobilizirao preostale rezerve, a ja se dobrano znojim ne bih li ga pratio. Njegova R1 ide kao raketa, linije prolaska kroz zavoj su mu precizne i čiste, a stil jednostavan i smiren - kao da pije vodu. Pravi znalac, nema što.

Ipak, primjećujem da u fazi otvaranja gasa, pri izlasku iz zavoja ima poteškoća. Pogotovo u oštrijim, lakat-zavojima. Kroz njih prolazi mrvicu sporije. U zoni kočenja, pred kraj ciljne ravnine, kad se pista lagano počinje dizati uzbrdo i kad se uz oštro kočenje skače po papučici mjenjača sve do druge brzine, frajer dobiva sve duele u koje ulazi.

Upravo to mjesto traži posebnu dozu hrabrosti, jer motocikl je pri otvaranju gasa još u dubokom nagibu. No, nema on hrabrosti samo na tom mjestu, nego se kroz cijeli labirint zavoja Jereza iz nagiba u nagib iznova dokazuje, a posebno kad nailazi pred Sito Pons - posljednji i najbrži brzi desni prije dugog ravnog dijela.



Nailazimo na dvostruki appex, tj. tamo gdje svi ostali putanju lome na dva dijela. On ne posustaje, nego ostaje u punoj brzini i u punom nagibu. Koljeno, iako je uvučeno pod središnji dio oplate motocikla, iskri u klizanju sliderom po asfaltu. Reklo bi se - savršeno pogođen radijus prolaska.
Iako sam cijelo vrijeme gledao u njega i iako mi se njegov stil vožnje činio blago rečeno čudnim, tek u duelima kočenja, kad smo bili jedan pored drugoga, vidio sam da čovjek ima samo jednu ruku! Bio sam u šoku.

Na stazi je vruće, pakleno vruće i sretan sam da suci napokon mašu šarenom zastavicom. Popuštam gas i spremam se na izlazak sa staze, no jednoruki tip s kojim sam se utrkivao - ne popušta. Njegova R1 i dalje nastavlja u punom ritmu. Očigledno mu pauza ne treba, što pokazuje da je u izvrsnoj formi. Samo je kratko podigao nogu s oslonca i time dao znak sucu da shvaća da je kraj vožnje. Entuzijast, zaista mi se sviđa.

Izišao sam jedan krug prije njega i čekao pored ulaza u boksove da vidim lice tog ratnika. Nakon što sam se raskomotio, skinuo kacigu i rukavice te raskopčao kožni kombinezon, napokon se pojavljuje i „crni jahač“ na yamahi R1. Staje uz boks na kojemu je istaknuta britanska zastava. Jedan od kolega tapša ga po leđima i pita:
- Dobro, kad ćeš se probuditi, voziš kao bakica! Runde su ti još visoke pedesetice.
Vozač u crnom kombinezonu pokazuje mu „srednjak“, skida kacigu i brzo istresa gotovo pola litre vode na glavu.
- Neću više da čujem ni jednu šalu na moj račun, ili ćete po motorima ostatak dana šarafati sami. Jasno?

Iako zvuči prilično ozbiljno i arogantno, jasno je da s njima ne razgovara u ozbiljnom tonu.
- Darrin, bi li mi mogao pogledati spojku, mislim da klizi! - govori jedan iz njegova društva.
Aha, znači to mu je ime. Darrin se u trenu hvata alata, a oklop s firebladea je u nekoliko minuta na podu. Kožni kombinezon, naravno, nije skinuo, a dok sam umio i osvježio u kupaonici, već je i poklopac spojke bio dolje. S jednom rukom! Čovječe, zezaš me!

Stao sam tako da mogu gledati kako mu sve to polazi od jedne ruke. Spojku je detaljno pregledao, sajlu pažljivo napeo i podesio te na kraju vratio oplate nazad. Čak je i zaštitne gljive, s kojima se i profesionalci muče ne bi li ih montirali - postavio s lakoćom. Objašnjenje - Darrin to radi jednom rukom i ustima. Rukom drži dugačak šaraf, a ustima stavlja podloške te sve kasnije, gedorom, strpljivo steže. Imponira da ga nitko iz njegova društva ne percipira kao hendikepiranog, nego naprotiv - onoga tko je sposobniji i vičniji, kako vožnji tako i pripremi motocikla za stazu.
 
Više nisam mogao stajati postrani, nego sam se odlučio upoznati s njime. Nakon čvrstog stiska ruke, slijedilo je otvoreno pitanje:
- Imaš li vremena za razgovor, htio bih napisati priču o tebi?
Pristao je bez puno oklijevanja i promišljanja, sjeo na stolicu i započeo priču:
- Zovem se Darrin Sharp, imam 43 godine, dvoje djece i - samo jednu ženu (smijeh). Motocikli su oduvijek bili moja velika ljubav, ali i posao. Sa 18 sam stekao zvanje mehaničara i počeo raditi u servisu za kamione. Budući da sam često vozio na trkaćoj stazi, paralelno s tim poslom u slobodno vrijeme sebi i prijateljima pripremao sam motocikle za utrke. Bilo je toliko posla da sam čak razmišljao otvoriti vlastiti servis za motocikle, ali tad sam doživio prometnu nezgodu.
 
Na tom mjestu je Darrin malo zastao s pričom. Stoga sam odmah nastavio:
- Što ti se zapravo dogodilo?
- Sve se odigralo 1988. godine, kad sam u jutarnjim satima na svojoj yamahi FZR 1000 genesis krenuo na posao. Posljednje je čega se sjećam da sam u desnom kutu vidnog polja vidio crveni mini, koji je na znak stop produžio bez stajanja. Dakle, klasična motociklistička priča - oduzeo mi je prednost prolaza jer me nije vidio. Nisam imao nikakve šanse, udario sam u prednji dio automobila, akrobatski ga preletio i nakon toga ležao šest sati u komi. Kad sam se probudio, nisam više osjećao lijevu ruku. Nisam je mogao pomicati - živci su popucali, potpuno se razdvojili. Kasnije sam saznao da je ta vrsta ozljede vrlo česta kod stradalih motociklista. Dvaput su me operirali vrhunski britanski neurolozi, ali kao što vidiš - bez uspjeha. Nakon što čovjek prođe sve moguće operacije i terapije, a pomaka nabolje nema, ostaju mu dva rješenja - prihvaćanje svoga hendikepa ili borba! Moj životni moto je i prije te prometne nezgode bio - da nema predaje (never give up) - a nakon svega što mi se dogodilo samo sam ga intenzivirao. Već šest mjeseci nakon nezgode ponovno sam sjeo na motocikl, i počeo ga prilagođavati za vožnju s jednom rukom. Bilo je to više napipavanje rješenja, a u konačnici je sve ostalo prilično nedorađeno. No, nedavno sam složio sustav koji radi odlično i koji mi jako pomaže, a i zakonski i tehnički ga je potvrdio britanski centar za vozila i tehničku ispravnost. Eh, i o zakonima bih se mogao napričati. Ustvari, reći ću ti.



Naime, nakon što sam dobio rješenje o invalidnosti, uslijedilo je i rješenje o oduzimanju vozačke dozvole. Kažu, zbog hendikepa ne mogu upravljati vozilom na siguran način. Predao sam vozačku te se ponovno prijavio na liječnički pregled. Naravno, prošao sam ga bez problema. Svoj motocikl, sa svim preuređenjima, dovezao sam na izvanredni tehnički pregled, gdje se posebna komisija uvjerila da mi je potpuno prilagođen te da mogu sigurno upravljati njime. Do 2002. vožnja na cesti mi je bila izazov. Potvrdila mi je ono što sam znao - da mogu!

No, nakon što sam doživio nekoliko sličnih situacija onoj u kojoj sam stradao, odlučio sam ostaviti se vožnje motociklom na cesti. Odredio sam novi cilj - utrkivanje! Godinu dana kasnije prijavio sam se u britanski rookie 600 kup i odvezao kompletnu sezonu. I to ne bez uspjeha - dvaput sam stajao na postolju kao treći, a na kraju sezone ukupno sam bio šesti.

Kad sam vidio da o sebi govori bez imalo sažaljenja i kompleksa, sve sam se više uključivao u razgovor. Čak sam mu rekao i da je šesto mjesto više nego dobro, te malo provokativno dodao:
- Da nisi bio šesti od vas šest?
- A, ne! Na svakoj utrci bilo je između 30 i 40 vozača. Nažalost, sljedeću sezonu morao sam otkazati jer nisam skupio dovoljno novca. Bilo mi je jako žao, jer sam znao da bih sigurno poboljšao prošlogodišnji rezultat. Znao sam u kojim dijelovima moram doraditi motocikl, a ni staze mi više nisu bile totalna nepoznanica kao godinu prije. Primjerice, kad sam prvi put vozio na stazi Cadwell Park, koža mi se naježila od straha. Na jednom mjestu, ako vozite brzo, motocikl je cijeli u zraku. Taj skok postaje zabava kad ga dovoljno istrenirate. Dalje sam odlučio voziti za svoj gušt, no jednog dana manji britanski tim željan medijske pozornosti ustupio mi je kompletno pripremljeni kawasaki ZX-10 R. Odvezao sam nekoliko utrka u klasi superbike, sve dok nije ponestalo novca. Općenito, jako je teško naći sponzore u britanskom moto sportu, pa sam odlučio voziti isključivo na amaterskim hobi-utrkama. Recimo, odredio sam si minimum od jednog vikenda mjesečno. Kao recimo sad na Jerezu.

Darrin i njegovo društvo zakupili su stazu na jedan vikend. Darrin je pritom ponio glavninu organizacijskog tereta, a ujedno je zadužen za „šarafanje“ svih motocikala. Htjeli smo još pričati, no u tom trenutku nailazi njegov prijatelj koji se žali na probleme s kočnicom. Točnije, poluga prednje kočnice radi tupo, kaže da je sve tvrđa. Darrin se odmah prihvaća posla, a kad smo se približili motociklu, shvatio sam da njegov prijatelj - nema prste na desnoj ruci! Samo palac, kojim pritišće polugicu. Kad je Darrin vidio da mi ništa nije jasno, nastavio je priču.

- U posljednjih nekoliko godina sreo sam puno motociklista koji su bili u sličnoj situaciji kao i ja. Upoznao sam ih, vjerovao ili ne, kad sam na E-bayu prodavao svoje lijeve trkaće rukavice. Tad su se javili neki koji su ih htjeli sa mnom zamijeniti za desnu, i tu je počelo naše druženje. Svi se međusobno jako dobro razumijemo.



Jako me je zanimalo kako je Darrin izgradio takav specifičan stil vožnje te što mu je činilo najviše problema.
- Najviše sam morao raditi na položaju tijela pri ubrzanju. Kao što i sam znaš, današnji motocikli od 1000 ccm ubrzavaju strahovito, i problem ih je držati mirno na upravljaču čvrstim stiskom objema rukama. Stoga sam svoju R1 morao podesiti potpuno prema svojim mogućnostima. Stvrdnuo sam amortizer upravljača gotovo do maksimuma, što normalnom vozaču ne bi odgovaralo, baš kao ni tvrđe podešenje ovjesa.
- A kočenje, i tu imaš slične probleme, zar ne?
- Ne, kočenje je jednostavnije jer motocikl mogu čvrsto stisnuti s oba koljena i uprijeti se onoliko koliko treba.
Doista, njegov kožni kombinezon je u predjelu koljena potpuno izlizan. Na spremniku goriva je na tom dijelu nalijepljena posebna hrapava folija koja dodatno povećava grip, da koljena ne bi nepotrebno klizila i remetila ravnotežu.
- Naravno, potrebno je neko vrijeme da bi se muskulatura tijela privikla na taj stil vožnje, no kao što si vidio, rijetko me netko dobiva na kočenju. Jer, ne želim da nekakvi papci budu brži kasnije na izlasku, je l' tako (govori vrlo glasno da bi ga ostali u boksu čuli)!

Jedan od njegovih prijatelja odgovara:
- Žali li se opet da mu nedostaje jedna ruka? Dokad ćemo to slušati, je li, Darrine?
- A dokad ću ja slušati vaše izgovore? Možda bih trebao i drugu ruku izgubiti pa da vi papci budete napokon brži od mene - odbrusio je otprve.
Pauza njegove grupe polako istječe. Darrin me požuruje, želi da razgovor privedemo kraju jer - ponovno izlazi na stazu.

Za sam kraj mi ostaje da ga pitam kako to da je samo zbog izostanka funkcije živaca amputirao cijelu ruku.
- Da, to sam ti zaboravio reći. S vremenom mi je beskorisnost nepomične ruke dojadila. Ujedno, zbog poveza koji je držao ruku uz tijelo stalno su me boljeli vratni mišići. Kad bismo govorili u manirama pravog crnog britanskog humora, rekao bih da mi je dojadilo da mi ruka kod roštiljanja gori, a da ja to ne osjetim. Više sam piva koristio za gašenje požara nego za piće. Hej, Ian, sjećaš li se koje sam godine amputirao ruku?
Njegov kolega dobacuje mi da je to bilo 2005. i da je otad još sekundu brži.

Prije nego je stavio kacigu na glavu Darrin mi je rekao:
- Poruči svojim čitateljima da sam rekao: Never give up. Neka nikad ni ne pomisle odustati, jer sve se može. Jesi me čuo, sve!
Nakon toga je stavio kacigu na vrh glave, pa je do kraja navukao pritiskom o zid. Remen na kacigi privezao je u sekundi, kao i rukavicu. Oblačenje ne traje dulje nego što to ja radim, naprotiv, možda je i brži.

Iako sam saznao sve što me zanimalo, htio sam provjeriti još jednu stvar. Njegovo vrijeme po krugu na Jerezu. Prvi krug je vozio preko dvije minute, a svi ostali su bili u visokim pedeseticama. Najbolje vrijeme - 1.57,8. Svaka čast! Jer, gledam kako se većina vozača muči doći ispod dvije minute. Kao primjerice šminker s ducatijem desmosedicijem, koji se ni nakon cjelodnevnog treninga, mijenjanja guma i podešavanja ovjesa nije uspio približiti granici od dvije minute.

Nekoliko tjedana kasnije ponovno sam na Jerezu. Probao sam se obući kao Darrin, samo jednom rukom. Nakon toga respekt prema njemu je još veći, jer - nisam uspio. No, njemu se sigurno ne bi sviđalo da čuje da sam odustao. Ne, neću se predati. Nikad!



Preinake na Darrinovoj R1



Darrin je, umjesto prednje kočnice, na njeno mjesto ugradio spojku. Prednju je pak kočnicu izveo u obliku polugice za palac (crvena), koja je ispod spojke. Govori - Sve je isto kao kod Micka Doohana, samo što je moja kočnica - prednja. Stražnju je kočnicu demontirao, jer ga je izbacivala iz ravnoteže kad ju je nogom pritiskao. Govori i da mu je teško pri visokim brzinama skladno obavljati sve tri radnje, no uporni trening je na kraju učinio svoje. Hvali se i da je yamahu R1 kupio prije dvije godine te da sad na instrumentima piše - 6000 milja. Ponosno dodaje - sve na stazi.





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Gilera GP800 Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Gilera Runner 50 SP Yamaha XT660X KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp KTM 690 Duke Yamaha V-max Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha YZF-R125 Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda CBF 600 N Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki ZX-10R (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Honda VFR 1200 F Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Megelli sport 125 R BMW K 1300 GT 2009 Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha TDM850 1996- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Aprilia shiver 750 Yamaha XVS 1300 A Midnight Star BMW R1200GS 2007 Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda XL650V Transalp Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia Pegaso 650 I.E.