Motorevija
PRETRAGA
2009-10-19 , Autor: Danijel Puljek, Slike: GEC
Bookmark and Share

Veliki bijeli svojom pojavom ulijeva strahopoštovanje, a naknadno oduševljava svojom ustvari blagom naravi. Zapravo je on iznimno uspjela „lagana“ prerada legendarnog Yamahinog V-maxa



Ako ste dovoljno pametni, izbjegavat ćete ga pod svaku cijenu, i to u izuzetno širokom luku. Mesožder je i ne prašta, a zove se Carcharodon carcharias iliti velika bijela psina. Odmilja i na dovoljnoj udaljenosti zovemo ga veliki bijeli, a riječ je o morskom psu koji može težiti i do dvije tone. Ne, nismo bili na moru, no možemo se pohvaliti da smo se s jednim podružili i, vjerovali ili ne – preživjeli. Naime, daleko na kontinentu, u Pitomači postoji jedan primjerak malo neobične vrste no istog imena – veliki bijeli. Kao i prava psina predstavlja jedan od najvećih primjeraka svoje vrste, uz to je poznat svim njenim ljubiteljima, a kada bismo ga morali svrstati po vrsti i rodu rekli bismo – veliki bijeli pripada vrsti power naked, rod yamaha V-max. Da, veliki bijeli je ustvari Yamahin V-max iz 2002. godine koji je zahvaljujući kreativnom dvojcu, vlasniku Danijelu Dijakiću te stručnjaku za prerade Željku Đukiću, u svojoj sedmoj godini postojanja evoluirao u nešto više – decentno odrađenu preradu koja ga je sasvim osvježila.



Kod prerade se, naime, uvijek postavljaju dva pitanja. Kako zanimljivo preraditi motocikl da bude jedinstven, a i dalje upotrebljiv? I koji model motocikla izabrati za preradu kako bi ista bila gotovo vječna, a istodobno fascinirajuća i vrijedna? Upravo je zato Veliki bijeli zanimljiv. Yamahin V-max već više od 20 godina fascinira svojom pojavom i nema motociklista koji nije barem jednom poželio uživati u njegovom markantnom izgledu, snazi ili dugovječnosti. Iako je izašao i novi model, „stari“ je još uvijek iznimno popularan. Taj prethodnik, power naked, koji je Yamaha gotovo proročanski izbacila na tržište još 1984. godine, savršen je izbor za dodatno dotjerivanje. Tako je i počela transformacija „običnog“ V-maxa u Velikog bijelog. Drugi, neki bi dodali „slatki“ problem, bilo je odabrati razinu do koje će, po pitanju tehničkih detalja, prerada ići, a uz to riješiti i s time neizbježno povezane financije.



No, odluka je pala. Motocikl mora izgledati drukčije, no i dalje mora biti upotrebljiv u svakodnevnom životu te dinamičke osobine treba poboljšati, a ne unazaditi. Uz to, treba biti lijep te dodatno privući pažnju na najljepše dijelove V-maxa, ponajprije na fantastičnu „arhitekturu“ motora V-4.



Rečeno – učinjeno! Prva stanica evolucije bili su kotači. Kako originalna postavka kotača u dimenzijama 3.50x15 i 2.15x18 ipak pripada nekom prošlom vremenu, tako je izabran moderan promjer iz sadašnjosti – 17 cola. Uz to, stražnju gumu treba proširiti do maksimuma za današnje doba, no ne više od širine 190. Kotače je nakon duljeg razmatranja „donirao“ Hondin superbrzi sport-tourer CBR 1100 XX blackbird. Tako je „crna ptica“ brzo pretvorena u bijelo s poliranim rubovima, a radi boljeg kočenja zadržani su i njeni kočni diskovi. Kako neupućeni ne bi pomislili da je izmjena kotača između dviju vrsti jednostavan posao „odvij-zavij“, treba reći da je stražnji kotač dodatno prilagođen prihvatu kardanskog prijenosa umjesto za blackbird klasičnog lancem. Isto tako, prednji je kotač na predjelu „srca“ kotača – kako bi odgovarao širini prednje vilice te kako bi veći kočni diskovi pristajali u radni razmak prednjih kočnih čeljusti – morao biti sužen. Ne treba spominjati da jedna promjena veže drugu. Zbog šireg stražnjeg kotača djelomice je raširena i „tanka“ čelična cjevasta vilica, a zbog većeg promjera novih kočnih diskova od 320 mm (original 298 mm) dorađeni su prihvati prednjih kočnih čeljusti. Već je s tom preinakom Vmax počeo pokazivati drukčiju, mirniju ćud na cesti te je unatoč masi i dužem međuosovinskom razmaku postao poprilično „priručan“ u vožnji. Zasad je prednja vilica ostala originalna, no kako bi prerada po pitanju ovjesa bila kompletna, u pripremi je modificirana vilica upside-down s Yamahinog modela R1 u kompletu s kočnim čeljustima.



Stoga su straga originalni dvostruki amortizeri mjesto prepustili Ohlinsovom sasvim podesivom dvojcu. Da bi priča ovjes-upravljanje dobila kraj, standardni upravljač zamijenjen je LSL-ovim, pravilne širine i hvata koji je omogućio dobar vozački položaj koji ne umara, a vozača drži djelomice pognutim što smanjuje udare putnog vjetra. Također, budući da gumirani oslonci nogu više nisu odgovarali, zamijenjeni su ručno rađenim komadima od renderiranog metala. Tek se sada moglo prići vizualnom dijelu prerade, a to je značilo potpuno rastavljanje motocikla. Štoviše, razdvajati je trebalo i „srce i dušu“. Tako je standardno crn okvir posve oslobođen svih komponenti, ispjeskaren te obojen u bijelu perla boju. S druge strane, motor je djelomično rastavljen, obojen u crnu metalik otpornu na toplinu, a broj ploha od poliranog aluminija je, kako bi se još bolje istaknula njegova korpulentna pojava, povećan. U bijelo je obojena i prednja vilica, a zatim i spremnik goriva.



Veliki bijeli počeo je poprimati oblik kada je prednje svjetlo zamijenjeno oštrom prednjom maskom te stražnjim krajem oblika sličnog kao na MV agusti. Uz to, valja napomenuti da osnovni oblik nikako nije značio kraj posla. No, svakako je udahnuo svježinu motociklu, a da nije uništio njegovu osnovnu karizmu. Novi spoj je, osim što dobro izgleda, još uvijek vozan i praktičan. Velikog bijelog stoga možemo smjestiti u klasu „lakših“ prerada koje su, budući da se vlasnici koji žele nešto drukčije svog ljubimca u svakodnevnoj vožnji nipošto ne žele odreći, sve popularnije.



Zato je Veliki bijeli - umjesto da bude „glancan“ u garaži - cijelo vrijeme na cesti, a i mi smo bili u prilici uživati u njegovoj pojavi. Iako će nevično oko „reći“ – pa nije to puno posla – Veliki bijeli nastao je nakon otprilike 230 sati rada te s oko 25.000 dodatno uloženih kuna na potpuno ispravan i očuvan motocikl donor. Zbog svega toga možemo reći – Veliki bijeli, široko ti „more“!


Veliki bijeli – modifikacije

Kotači – originalni kotači zamijenjeni kotačima s modela honda CBR 1100 XX blackbird u dimenzijama 6.00x17 i 3.50x17, stražnji kotač dodatno prilagođen za prihvat kardana, prednji kotač sužen na širinu originalne prednje vilice zajedno s kočnim diskovima promjera 320 mm, na kotače ugrađene gume dunlop qualifier dimenzija 190/55-17 i 120/70-17

Stražnja vilica – originalna stražnja vilica proširena radi prihvata šireg stražnjeg kotača

Stražnji amortizeri
– originalni amortizeri zamijenjeni Ohlinsovima s mogućnošću podešavanja prednapregnutosti opruge, kompresije i povratnog hoda

Auspuh
– originalni ispušni topovi zamijenjeni dvostrukim ispušnim topovima od kroma ručne izrade. Grane cilindara i centralni razvod ispod motora ostao je originalan te je prebojen u crno

Hladnjak tekućine
– na originalan hladnjak tekućine ugrađena je zaštitna „mreža“ od kroma

Stražnji kraj
– originalan stražnji kraj i suvozačev dio sjedala zamijenjen je oblikom oplate nalik MV agusti s integriranim stop-svjetlima i pokazivačima smjera

Sjedalo
– vozačev dio sjedala prilagođen je stražnjem kraju te je izmijenjena sjedeća ploha te ugrađena umjetna bijela koža

Upravljač
– originalan upravljač zamijenjen LSL-ovim upravljačem bez središnjeg ojačanja

Prednje svjetlo
– zamijenjeno stiliziranom maskom s ugrađenim dvostrukim svjetlima

Kočna crijeva
– originalna gumena crijeva zamijenjena zamjenskim čeličnim opletenim kočnim crijevima s ukrasnim završnim prihvatima u crvenoj boji

Oslonci nogu
– originalni s gumenom podlogom zamijenjeni ručno izrađenim od renderiranog metala

Okvir
– pjeskaren i obojen u bijelu perla boju

Motor
– vanjski dijelovi bojeni u crnu metalik otpornu na temperaturu, a poklopci i drugi detalji dodatno polirani

Boja
– bijela perla sa stiliziranim plamenima na spremniku goriva

Okvirni trošak prerade
– 25.000 kuna

Utrošeno radnih sati
– oko 230 sati

Autor prerade – Željko Đukić-Dugi, www.maxart-airbrush.com

Vlasnik
– Danijel Dijakić, Pitomača





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Gilera GP800 Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Gilera Runner 50 SP Yamaha XT660X KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp KTM 690 Duke Yamaha V-max Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha YZF-R125 Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda CBF 600 N Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki ZX-10R (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Honda VFR 1200 F Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Megelli sport 125 R BMW K 1300 GT 2009 Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha FJR1300 Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha TDM850 1996- Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Aprilia shiver 750 Yamaha XVS 1300 A Midnight Star BMW R1200GS 2007 Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda XL650V Transalp Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia Pegaso 650 I.E.