2009-05-22 , Autor: Peter Te Brake, Slike: David Toms i Peter Te Brake

Pitajte bilo kojeg stručnjaka koji mu je motocikl iz Suzukijeve obitelji GSX-R 1000 najljepši i siguran sam da će vam svi dati isti odgovor - K5 ili K6. To su tvornička imena inačica modela iz 2005. i 2006. - kilogixxera u najboljem izdanju.



Shvatili ste, i ja te verzije Suzukijevog sportaša smatram predivnim motociklima, pravim umjetničkim djelima, pa sam prije dvije godine kupio novi K6, iako je na tržištu već bio dostupan tad aktualni K7. Motocikl sam malo modificirao i, umjesto serijskog, ugradio superbike-upravljač te sredio nekoliko sitnica na motoru. Zbog odluke o kupnji K6 ni jednom nisam požalio, a njime sam prešao više od 50.000 km.

I tako je stigla i gotovo prošla ovogodišnja veljača. To sudbonosno jutro još sam nešto radio na motociklu - promijenio svjećice i filtre, znate kako to već ide. Razlog tog prijevremenog mini servisa bio je navodni kvar na TPS-u, senzoru ventila gasa, dakle stvarčice koja sustavu ubrizgavanja govori koliko je gasa u danom trenutku potrebno. U slučaju da tu nešto ne radi kako treba, može se dogoditi da usred vožnje motor krepa, a upravo se to dogodilo i mom voljenom suzukiju. Zamijenivši ono što je trebalo, odlučio sam se provozati omiljenom rutom da vidim je li sad sve kako valja. I bilo je sjajno! Kad sam shvatio da je sve tip-top, na lice mi se navukao najveći osmijeh koji možete zamisliti. Motor je potezao i izvlačio me iz zavoja kao da je nov. Genijalno! Suzuki je ponovno vozio kako treba, na gas je reagirao precizno i brzo, a ja sam se svemu tome veselio kao dijete. Jedino mi je smetala, već neko vrijeme, stalna i neprekidna zvonjava mobitela, koju više nisam mogao ignorirati.



Kroz prozirnu plastiku džepića u kojem je mobitel bio vidio sam da se dosadni pozivi upućuju s meni nepoznatog broja. Stao sam da vidim tko me to zove, a javio mi se predstavnik mog Suzukijevog prodavača i uzbuđenim mi glasom priopćio da hitno moram doći do servisa, jer na mom motociklu postoji opasnost od opasnog kvara. Nisam mogao vjerovati. “Da, da”, rekao je čovjek, “moguće je da vam pukne okvir!” Uzbuđenje i zadovoljstvo koje sam osjećao do tog trenutka nestali su u tren oka. Potpuno isparili.
Potresen, smjesta sam se okrenuo i pošao prema servisu. Tamo su mi odmah rekli da su dobili dopis od Suzukijeve španjolske filijale u kojem se opisivala dobrovoljna akcija organizirana s ciljem da se na inačicama 1000-ice K5 i K6 provjeri u kakvom su stanju okviri. Ispostavilo se da veliki dio pregledanih motocikala na određenim mjestima okvira ima nešto poput kose tanke pukotine, što, ako se na vrijeme ne potraži stručna pomoć, može dovesti do potpunog pucanja okvira. Hitna pomoć sastoji se od ojačavanja okvira na kojima pukotine još nisu vidljive, a ako je zaista došlo do pucanja, Suzuki mijenja cijeli okvir. Malo primiren, dogovorio sam termin za pregled svog suzukija i vratio se kući. Trebam li spomenuti da od onog širokog osmijeha s početka priče nije ostalo ni “o”?

Kod kuće sam se bacio na internet i našao priče od kojih su me prošli trnci. Znam da se radi o neprovjerenim i nepotvrđenim informacijama u koje ne treba slijepo vjerovati, ali, ipak, ne može sve biti izmišljeno. Tako sam otkrio da su već 2005. prijavljena prva oštećenja, koja su tad bila pripisivana nekvalitetnim varovima, a uz to su bila registrirana na gotovo cijeloj Suzukijevoj gami, a ne samo na modelima K5 i K6. Uz to, našao sam mnoga svjedočanstva i tvrdnje da je okvir vozačima znao puknuti usred vožnje, izazivajući padove i ozljede. Druga skupina vozača nije bila toliko sigurna je li do puknuća okvira došlo prije ili poslije nesreće, odnosno pada koji im se dogodio. No, svi su pričali o puknućima okvira, a to me zgrozilo.



Jednu od priča ispričao je i engleski moto profesionalac Alan Jackson Jr., čovjek koji drži rekord na stazi na otoku Island of Man. Alan kaže da je na malo jačem kočenju pri ulasku u jedan oštriji zavoj njegov motocikl naglo izgubio pravac, zbog čega je pao i teško se ozlijedio. On je u tom trenutku, doduše, sjedio na GSX-R-u 750, a ne motoru iz serije 1000, o kojem je ovdje riječ, no sličnosti su prevelike da bi bile slučajne. Uglavnom, ustanovljeno je da je za taj teški pad odgovorna puknuta rama Alanovog suzukija, a cijela je stvar došla i do suda, pa Alan po savjetu svojih odvjetnika mnoge podatke nije želio iznositi.

Na Floridi je jedan odvjetnički ured pokrenuo sličan postupak. Radilo se o nesreći koju je doživio 42-godišnji vozač, i završio nepokretan, odnosno oduzet. Što sam više čitao te horor-priče, to sam pronalazio i sve više fotografija puknutih okvira. Na devet od deset fotografija jasno se vide puknuti varovi. Pojačanja koja je Suzuki počeo ugrađivati kao mjeru predostrožnosti, međutim, montiraju se na drugo, malo više postavljeno mjesto od onoga na kojemu su okviri u pravilu pucali. To je u meni probudilo sumnju pa sam odlučio stupiti u kontakt s odgovornim ljudima iz Suzukija - da mi objasne o čemu se točno radi.


Pojačanje rame: na ovoj slici možete vidjeti mjesto na koje se ispod upravljačke glave ugrađuje gusnato pojačanje (obojeno crveno)

Uspio sam doći do jednog stručnjaka u Suzukijevom njemačkom stožeru, no razgovor nije tekao glatko. Čim sam ga upitao za puknute varove, prekinuo je, odbio to komentirati i na kraju izjavio da se radi o dezinformaciji uzrokovanoj panikom. OK, shvatio sam da tako ne ide pa sam sutradan nazvao njegovog nadređenoga, Paula Rowneyja. On mi je vrlo pristojno i susretljivo objasnio da pozivom na kontrolu Suzuki želi zaštititi svoje kupce, pogotovo one koji su motocikle kupili rabljene. Naime, puknuća se događaju na dijelu okvira koji je potpuno skriven plastičnom maskom pa je oštećenja vrlo teško uočiti. Pojačanjima koja ugrađuju na motocikle svrha je rasteretiti taj skriveni dio, tako da se glavna sila premjesti malo niže, na mjesto na kojem se eventualne pukotine mogu lako uočiti jer ih na prekriva maska.

U uhu mi je odzvonila riječ “zlouporaba”. Naime, službeni je Suzukijev stav da do oštećenja dolazi zbog vožnje motocikla na način koji proizvođač nije predvidio. Ukratko, Suzuki tvrdi da okvir puca zbog divljanja na njegovim motociklima.

Istina, postoje vozači koji motocikle koriste za divljanje, a ne za vožnju. Svi znamo da, recimo, mnogi američki vozači vole, umjesto na dva, cestama svojih mirnih predgrađa juriti na jednom kotaču. To su drski momci koji se učlanjuju u klubove opasnih imena poput Tiger Crew ili Flywheel Destroyers i kojima nije strano činiti upravo ono za što Suzuki optužuje sve čiji su motocikli pokazali znakove oštećenja: naglo kočenje u vožnji na stražnjem kotaču, zbog čega prednji svom silinom udari o asfalt. Zaista, takve su sile abnormalno velike i mogu prouzročiti razna oštećenja, no pitanje za milijun dolara glasi: voze li ti divlji momci samo suzukije? Naravno da ne, nego se radi o nizu modela i proizvođača koji su “zlorabljeni” i koji, naravno, pucaju bez obzira je li riječ o hondi firebladeu, yamahi R1 ili kawasakiju ZX-10R. Njihovi okviri, dakle, također pucaju, ali internetska pretraga pod tim pojmom ipak me u mnogo više slučajeva dovela do Suzukija.

No, poanta je u ovome: ja vozim kulturno, ne “zloupotrebljavam” svoj motocikl. Znači li to da kod mene nema problema? Jer, čitajući svjedočanstva na internetu, shvatio sam da su se oštećenja okvira dogodila i vozačima poput mene. Primjerice, u jednom je slučaju profesionalni vozač na izlazu iz oštrog zavoja snažnije prikočio stražnjom kočnicom, nakon čega mu je prednji kotač izgubio kontrolu i on je završio u sigurnosnim vrećama na rubu trkaće staze. Pregledom motocikla ustanovilo se da su donji varovi na rami, smješteni ispod spremnika goriva - pukli. Štoviše, sasvim je jasno da spojevi tvornički nisu ni bili do kraja i kako spada zavareni.

I tako sam jučer napokon došao na red u servisu, gdje su mi na okvir montirali pojačanja. Neugodno me iznenadilo što su mi najprije strogo zabranili pristup radionici, a za fotografiranje procesa nisu htjeli ni čuti. Poslovična španjolska ljubaznost potpuno je izostala, ustupivši mjesto nervozi. No, nisam se dao jer svoju bebicu nikad nisam ostavio samu pa sam čvrsto odlučio da se to ni ovaj put neće dogoditi. Na kraju smo postigli kompromis: smijem gledati popravak, ali ne smijem fotografirati.

Vidio sam temeljit pregled prednjeg dijela okvira. Na inicijativu servisera, poduzeli su i neke dodatne dijagnostičke mjere na svim varovima, iako Suzukijev priručnik i pravilnik propisuju pregled samo prednjih. No, u tom se slučaju donji varovi, koji pri “zlouporabi” motocikla vožnjom na stražnjem kotaču te naglim spuštanjem prednjega na asfalt najviše nastradaju, ne pregledavaju, a isto vrijedi i za unutrašnju stranu okvira koju, prema Suzukijevim pravilima, serviseri ni ne taknu. Naime, Suzuki ne predviđa da se u sklopu dijagnoze mogućih puknuća s motocikla skine spremnik goriva, pa veliki dijelovi okvira ostaju skriveni i netaknuti rukama tehničara.

Pregled je potvrdio da je moj GSX-R 1000 “u redu”. Nakon toga pristupili su lijepljenju donjih ojačanja, da bi na kraju taj komad metala vijcima učvrstili za postojeće rupe. Tri sata kasnije, koliko je trebalo da se osuši ljepilo, opet sam bio na cesti.

Što sam više razmišljao o upravo obavljenom zahvatu na svom motociklu, sve mi se više činilo da te mjere za cilj imaju tek umirenje uzrujanih vozača, a ne otklanjanje mogućnosti za nastanak tih čudnih oštećenja. Naravno, cijela se stvar odrazila i na moje raspoloženje, koje više nikako nisam uspijevao vratiti u pozitivu otprije nekoliko dana. U mene se uvukao crv sumnje.

Nekoliko dana kasnije vani su bila predivna 24 celzija, što je najbolje moguće vrijeme za vožnju. No, ja ne vozim. Osjećam se kao ovisnik na odvikavanju - nemiran, tužan i pregledavam kataloge u potrazi za mogućim alternativama mojem voljenom suzukiju. Naravno, ne nalazim ništa. Svi su drugi motocikli tako mali i bezvezni.

Promatrajući najnovije modele sportskih motocikala s prijateljem komentiram njihov izgled. Naime, visokim i krupnim vozačima poput mene svi su aktualni modeli zaista premaleni. Proizvođači su se okrenuli malenim, laganim i nježnim kreacijama da bi podigli razinu efikasnosti svojih motocikala i time poboljšali rezultate na stazi. No, sve te promjene doslovno ubijaju vozače više od 180 cm i teže od 90 kg. Uz to, ne želim kupiti motocikl koji vizualno djeluje krhko i koji bi se, u slučaju pada, razletio u tisuće komadića. Svi su današnji sportski motocikli čisti trkaći, bez ikakve namjere da budu prilagođeni tržištu običnih smrtnika i izgledaju kao da ih udobno može voziti samo maleni čovjek poput Danija Pedrose.

S druge strane, sviđaju mi se mnoga nova tehnička rješenja, snažne kočnice i nevjerojatna razina upravljivosti. Stoga se pitam: je li moguće napraviti kakvu XXL verziju suvremenih japanskih supersportaša? Mislim, ako težinu prosječnog krupnog vozača procijenimo na 100 kg, što u tom smislu znači dodatnih 10 kila na masi motocikla? Zaista ne vidim problem da se takvo nešto napravi, pogotovo zato što se radi o relativno velikom tržištu, a potrebne preinake, osim nešto većih dimenzija i pojačanja, zanemarive su. Ono, najvažnije - motor - ionako se ne bi mijenjalo.
OK, vratimo se temi. Što da radim sa svojim GSX-R-om? Da nisam dobio onaj sudbonosni poziv, na njemu bih vjerojatno odvozio još 50.000 km bez ikakvih primisli. Ovako mi je u um urezana slika mog “dograđenog” okvira sa zalijepljenim i vijcima pričvršćenim pojačanjima, a mozak mi cijelo vrijeme preračunava rizike i vjerojatnost puknuća. Moja sreća i zadovoljstvo kupnjom GSX-R-a potpuno su nestali.

Rješenje problema nametnulo se samo od sebe. Stručnjak za okvire, Nico Bakker, za moj će suzuki napraviti novi okvir, od čeličnih cijevi, a ja ću svoj motocikl još malo dograditi, recimo jednostrukom vilicom kakvu imaju ducatiji, a sve skupa će ostati prilagođeno mojom XXL-veličini. Kako se toga prije nisam sjetio?

---

Apsolutni prioritet

Razgovor s Paulom Rowneyjem iz Suzukijevog njemačkog predstavništva o ‘dogradnji’ rame u seriji GSX-R 1000



Gospodine Rowney, rame na modelima iz 2005. i 2006. upravo se sustavno provjeravaju i dograđuju. Zbog čega ste se odlučili na tu akciju?
- Model GSX-R poznat je po snazi, upravljivosti i sigurnosti okvira, što mu je donijelo veliku popularnost ne samo među cestovnim vozačima, nego i u svijetu stunta, ali i racinga. Ustanovili smo, međutim, da se u nekim, rijetkim slučajevima zbog iznimno velikih sila pri sudaru, udaraca ili različitih akrobacija na našim motociklima na varovima mogu pojaviti sitne napukline. Napominjem, to se događa isključivo u slučajevima kad se motocikl podvrgavao ekstremnim naporima. U normalnoj vožnji opasnost od tih oštećenja ne postoji. No, mi smo ozbiljna tvrtka kojoj je sigurnost naših kupaca najvažnije pa smo stoga odlučili preventivno na sve motocikle ugraditi određena pojačanja rame, koja ni u jednom obliku ne utječu na fantastične i hvaljene performanse naših motocikala, a uz to se radi o izvana nevidljivim zahvatima koji ne utječu na izgled.

O koliko se motocikala radi?
- Budući da se radi o globalnoj akciji, njome je obuhvaćeno ukupno 57.000 motocikala u 60 zemalja na svim kontinentima. Najviše ih je, čak 26.000, očekivano, u SAD-u.

Postoje li točne brojke o tome na koliko je modela GSX-R-a u Njemačkoj zaista došlo do napuknuća rame, ali ne zbog akrobacija na njima, nego u normalnoj upotrebi?
- Naša je akcija tek počela pa je stoga teško govoriti o brojkama. No, na tome surađujemo sa svojom distributerskom mrežom i, iako će biti potrebno određeno vrijeme da pokrijemo cijelo njemačko tržište, svi naši kupci mogu biti sigurni da će ta preventivna akcija stići do svih.

Što će Suzuki poduzeti da u budućnost ne bude sličnih problema koji ga, pretpostavljam, puno koštaju?
- Suzuki to ne smatra jednim, točno određenim problemom. Ima toliko varijabli koje treba uzeti u obzir, a uz to, radi se o defektu prouzročenom ekstremnim korištenjem naših proizvoda u svrhe za koje nisu konstruirani. Modeli iz serije GSX-R 1000 toliko su popularni zbog svoje snage i sigurnosti da čak ni ovi slučajevi ne mogu promijeniti taj imidž. Suzukijevi motocikli su sigurni i pouzdani, a ova akcija je, kako sam već rekao, preventivna jer želimo umiriti svoje kupce i pokazati im da je njihova sigurnost naš apsolutni prioritet. Mi stalno dograđujemo i poboljšavamo svoje proizvode i svaka je nova serija naprednija od prethodne. Tako ćemo i nastaviti jer to je dio stalnog procesa proizvodnje. Suzuki oduvijek poklanja posebnu pažnju sigurnosti svojih kupaca i njihovom zadovoljstvu našim proizvodima. Stoga nismo ni jedan trenutak razmišljali o tome treba li krenuti u tu globalnu preventivnu akciju ili ne. Njezin je glavni cilj pokazati tržištu koliko se brinemo za ljude koji postanu dio Suzukijeve obitelji. Odgovorno tvrdim da su svi Suzukijevi motocikli dostupni na tržištu potpuno sigurni kad ih se vozi na predviđeni način.