2009-07-02 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Motorevija

Nakon godina povećanja snage motora, smanjenja mase te intenzivnog rada na okviru i ovjesu, današnjim je superportašima vrlo teško pronaći nedostatke. No, priča mora ići dalje, a tehnička rješenja koja se počinju primjenjivati još uvijek vode u smjeru što manje mase i veće efikasnosti. Tako je i prednja vilica upside-down od ove godine na većini vrhunskih supersportaša masovno izmijenjena, i to iz „klasične“ izvedbe s catridgeom (kartušom) u novu big-piston.

Čim su vodeći proizvođači odlučili ugraditi to novo rješenje, u njegovu naprednost i potencijal ne treba sumnjati, no u trenucima kada su motocikli dosegnuli trenutačni tehnološki vrhunac koji se može kupiti za „normalan“ iznos novca, postavlja se pitanje je li big-piston nešto revolucionarno ili samo jeftin marketinški trik zasnovan na minimalnom tehničkom napretku?

Naime, osnovna ideja uvođenja vilice big-piston ustvari je želja za većom multifunkcionalnošću prednje vilice, što je u skladu s prisutnim tendencijama projektiranja motocikala, a istodobno je i najbolji recept za smanjenje mase. Tako je primjerice na modernom motoru neizostavna kontrabalansna osovina – samo da bi se uštedio koji dio i koji gram – postala pokretačem uljne ili vodene pumpe. Isto tako, kako bi okvir mogao biti jednostavniji i lakši, motor je već odavno postao nosećim dijelom, a instrumenti sadržavaju i glavno računalo i dijagnostiku te drugo. Uz to, ne treba ni posebno napominjati da je takva gradnja i jeftinija, što je u posljednje vrijeme svima postalo iznimno važno. Promatramo li novi uradak big-piston, prva nam napamet pada teorija multifunkcionalnosti.


Klasična teleskopska vilica upside-down s cartridgeom i vilica tipa big-piston

Budući da je dosad na konvencionalnoj vilici upside-down teleskopska cijev služila samo za klizanje po teflonskim klizačima vanjskog nosivog dijela vilice, a kompresijski klip putovao kroz cijev catridgea, bilo je pitanje vremena kada će se netko dosjetiti sljedećeg – a zašto ne bi kompresijski klip putovao po unutrašnjim stijenkama teleskopske cijevi? Naime, tada ona postaje multifunkcionalna i za unutrašnjom cijevi catridgea više nema potrebe. Dakle, dobili smo manje elemenata, manju masu i manje-više istu kvalitetu vilice.

Drugim riječima, pitanje je na mjestu, ali i tvrdnja da je to upravo princip funkcioniranja klasične vilice koja je svoj zenit doživjela 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. U principu stvar je ista, ali samo u principu. Dok je vilica iz 70-ih godina funkcionirala grubo i ograničeno – tako da je ublažavanje radila opruga bez mogućnosti podešavanja, a kompresijski se klip gibao kroz teleskopsku cijev promjera do 30 mm te nije imao mogućnost reguliranja protoka ulja - sada je kudikamo drukčije.

Naime, nova vilica big-piston kombinira hidroevoluciju koju je donijela gradnja vilice upside-down s catridgeom i klipom čiji se rad mogao regulirati pomoću svima poznatog ventila za podešavanje kompresije. Uz to, taj je ventil ustvari priječio ili dopuštao protok ulja iz catridgea u vanjski prostor između catridgea i teleskopske cijevi dok je ono bilo pod pritiskom kompresijskog klipa i tako su se mogli ugoditi tempo ublažavanja te tvrdoća vilice.

Također, zato su se razvili izuzetno rafinirani dijelovi poput teflonskog kompresijskog klipa i konusnih limenih prstena koji su ispred klipa „probijali“ gotovo nestlačivo ulje te vilici davali karakter. No, vilica big-piston sada kombinira prednosti i jednog i drugog rješenja te osim pojednostavljenja te smanjenja broja dijelova donosi još jednu bitnu novost – mogućnost osjetno preciznijeg podešenja kompresije i povratnog hoda.


Vijak za podešenje tvrdoće opruge i konus na koji djeluje vijak za podešavanje

Zašto? Prosječan promjer catridgea moderne vilice upside-down je 20 mm pa je podešavanje protoka ulja koje generira klip što prolazi kroz njega – zbog malog protoka ulja kroz regulacijski ventil – poprilično teško.

U vilici big-piston kompresijski je klip velik kao i teleskopska cijev, a promjera je najmanje 39 mm. Uz to, njegovo gibanje odsad može tlačiti veliku količinu ulja kroz regulacijski ventil kompresije, ali i ventil povratnog hoda koji se sada – budući da više nema odvojenog sustava protoka ulja u catridgeu i međuprostoru između njega i teleskopske cijevi – također nalazi u istom sustavu. Također, zahvaljujući većem protoku moguća je znatno finija regulacija protoka ulja, a time i podešenje vilice. S druge strane, novi kompresijski klip, pri istezanju vilice, u svom povratku prema vrhu vilice „glumi“ klip povratnog hoda.

Iako su mnogi tvrdili da je ta izmjena napravljena samo radi uštede, već prva rastavljanja vilica big-piston, kao primjerice na slikama prikazane Showine sa Suzukijevog modela GSX-R 1000 K9, pokazuju da mjesta za uštedu u toj konstrukciji nema. Dapače, vaganje je pokazalo da je novi sistem oko 300 grama lakši od starog, ali da je princip proizvodnje uvelike složeniji.
 
Kada rezimiramo, moramo reći da je big-piston ipak napredak, a ne marketinški trik. Naime, prednja vilica sada ima manje dijelova, lakša je i može se bolje podesiti u svim režimima rada, a rad joj je konstantan u velikom temperaturnom spektru. Kod motocikala koji imaju prosječno 180 KS i idu 300 km/h, poboljšanje prednjeg kraja nikad nije na odmet. Također, ostaje na snazi ona stara narodna – bitno je da je velik! Klip vilice big-piston, naravno.