Koreanke na putu oko svijeta na Hondi PCX 125 - Magazin

Članak | Koreanke na putu oko svijeta na Hondi PCX 125

2026-09-03 , Autor: Ante Radić, Slike: Arhiva MR

Iz arhive: Dvije Koreanke žive svoj djevojački san – Krenule su na put oko svijeta 2011., u sedlima Hondinih skutera. Na cesti planiraju provesti ukupno četiri godine

Ovo je sulud pothvat. Barem bi tako zaključila velika većina običnih ljudi, no ne i njih dvije. Choi Jun Yu, nadimkom Tipi, i Kim Chae Yun, nadimkom Chae, u avanturu života upustile su se 7. kolovoza 2012., krenuvši na put iz Seula. Iza njih je 30.650 km, a nedavno su proputovale i Hrvatsku. Iskoristili smo priliku priupitati ih za razloge ovog, uistinu nesvakidašnjeg pothvata te što ih je uopće navelo na tu ideju?

"Smatramo da je put oko svijeta maštarija svakog čovjeka. O tome smo sanjale još kao mala djeca. Sada smo odrasle i odlučile smo ispuniti svoj san. U avanturu smo krenule dvokotačima, jer je to nekako najromantičnije. Možete se zaustaviti gdje vam je drago, uživati u prirodnim ljepotama te kulturološkim znamenitostima na koje nailazite."

Najzanimljivije i pomalo zbunjujuće u cijeloj ovoj priči je da nijedna dosad nije imala nikakvih iskustava vožnje motoriziranih dvokotača, a kamoli većih motocikala. Da stvar bude još zanimljivija, vozački ispit položile su svega tri mjeseca prije početka avanture.

"Sa skuterima ili motociklima nismo imale nikakvih ranijih iskustava. Ipak, dobro smo upoznate s kvalitetom Hondinih proizvoda, a sukladno našoj krhkoj građi, trebalo nam je nešto male mase i lagane upravljivosti. Računale smo i s padovima - tko bi od nas dvije uopće mogao podignuti s poda motocikl od 200 kg?"

Stoga je izbor bio logičan - djevojke su izabrale Hondine skutere PCX, koji uz nabrojene kvalitete imaju i svojevrstan ekološki predznak. Četverotaktna tehnologija, sustav start-stop i skromna potrošnja bezolovnog goriva, a samim time i niska emisija C02. Budući da takav tip dvokotača nije baš namijenjen prometovanju međugradskim relacijama, a kamoli interkontinentalnim pravcima, zanimalo nas je kako ih skuteri služe i jesu li imale ikakvih problema.

"PCX-ice su nas odlično služile, i to sve dok nismo utočile nekvalitetno gorivo na jednoj ruskoj benzinskoj postaji. No, tko je to mogao predvidjeti? Ispostavilo se da treba biti vrlo oprezan s odabirom benzinskih postaja u Rusiji, jer mnoge dodaju vodu u gorivo. Bilo je to vrlo štetno za naše skutere, opremljene sofisticiranim sustavom ubrizgavanja goriva. Uslijedili su veliki problemi, kao i nepravilnosti u radu. Inače smo znale postizati brzinu od čak 130 km/h, ali nakon tog najviša je brzina pala na svega 40 km/h. Isto tako, jedan od skutera imao je velikih poteškoća s hladnim startom - svakog jutra trebalo mu je dobrih deset minuta da se zagrije na radnu temperaturu. Ovim putem zahvaljujemo ekipi Honde Domžale, koji su uspješno otklonili kvar."

Inače, avantura dviju djevojki ne svodi se na to da svijet proputuju najkraćom rutom, već da dožive svaku državu kroz koju prođu. Njihova dosadašnja ruta, nakon polaska iz Seula, izgledala je ovako: Rusija-Ukrajina-Mađarska-Slovenija-Italija-Francuska-Španjolska-Engleska-Wales-Irska-Škotska-Engleska-Francuska-Belgija-Luksemburg-Nizozemska-Njemačka-Švedska-Norveška-Finska-Estonija-Latvija-Litva-Poljska-Češka-Austrija-Slovenija te naposljetku i Hrvatska, gdje su se zaustavile u Rutingu, Hondinom uvozniku za Hrvatsku. Nakon toga odvest će rutu Crna Gora-Albanija-Grčka te nastaviti dalje.

Impresivno, ne može se poreći, poglavito kada sve to prevalite u sedlu skutera, a ne jednog BMW-a GS 1200 Adventure, koji se odmah nameće idealnim izborom za takvo što. Djevojke rutu nisu fiksno definirale, već uživaju u svakom kilometru ceste. Priupitali smo ih stoga kada i gdje uopće namjeravaju završiti svoju avanturu. Okvirni im je plan da na cesti provedu još tri godine! Njihova posljednja destinacija bit će Tajvan, nakon što pročešljaju Australiju. Kuda će ih put točno navesti, ne znaju ni same, a iz plana su jedino izostavile sjevernoamerički i južnoamerički kontinent. Ovakav put zasigurno je bio začinjen i raznim dogodovštinama, pa smo djevojke zamolili da nam izdvoje neke najzanimljivije zgode s puta.

"U Rusiji su padovi sa skutera bili naša svakodnevica. To su ujedno i prvi dvokotači koje smo vozile u svojim životima, a uz kombinaciju loših, izrovanih prometnica prepunih kamionskih kolotraga, nismo ni mogle proći bolje. PCX smo vozile prvi put svega tjedan dana prije početka avanture. Nismo, jasno, imale apsolutno nikakvih vozačkih vještina, kao ni osnovno mehaničko znanje."

Probleme im je stvarala i vožnja nizbrdicama na makadamskim podlogama, jer zbog variomatskog prijenosa ne možete kontrolirati brzinu nizbrdo. Zanimljivo im je bilo i na sibirskim hladnoćama, jer su imale samo jednu vreću za spavanje. Isto tako, putujući danju znale su se i posvađati, ali navečer su ionako morale dijeliti vreću jer je bilo jednostavno prehladno! Nordkapp ih je također dočekao s minus temperaturama. Bile su jedine osobe kojima je palo napamet da šator podignu nasred javnog parkirališta. Dnevno svjetlo koje traje 24 sata pretvorilo je njihov šator i skutere u turističku atrakciju, a fotoaparati su neprestano škljocali!

Povrh toga, zanimala nas je i potrošnja, jer je štedljivost jedan od najjačih PCX-ovih aduta.

"U prosjeku, s jednom litrom prevaljujemo 50 kilometara, što znači da s jednim spremnikom goriva imamo autonomiju od 300 km. Dnevne rute kretale su se između 200 i 700 km, ali smo uvijek sa sobom imali i plastičnu dvolitarsku bocu, za slučaj da spremnici goriva presuše."

Simpatičnim smo Koreankama na koncu zaželjeli sretan i siguran nastavak puta. Trebat će im, jer pred njima su još tri godine, nakon kojih će instrumenti PCX-a ispisati ukupno 140.000 km.

Zajednica | Komentari