Motorevija
PRETRAGA
2011-03-15 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Tonči Ordulj, MEC
Bookmark and Share

Tonči je jedini živući Hrvat koji se može pohvaliti certifikatom američkog udruženja vozača Iron Butt, koje njeguje maratonske vožnje izdržljivosti na motociklu. On je čovjek koji uživa u pomicanju granica vlastite izdržljivosti

Tonči Ordulj u punoj spremi
Većina nas bikera o dalekom putovanju na motociklu zapravo samo razmišlja, a samo rijetki kreću u izazove. Budimo realni, o dalekim zavojima i egzotičnim krajolicima najviše volimo raspravljati i „brusiti“ se u svom lokalnom okupljalištu, na toplom, uz kavicu s mlijekom. To je i normalno jer daleki put na motociklu većini je pothvat koji traži puno više od želje - vrijeme, novac, odricanje i čeličnu volju.

Više o poduhvatima Tončija Ordulja, Iron Butt udruženju te o moto putovanjima uopće pročitajte na web portalu specijaliziranom za tematiku moto putovanja www.motoexpedition-croatia.com

Jedan čovjek sve to ima, gutanje kilometara njemu nije problem, kao ni pomicanje granice ljudskih mogućnosti. Zove se Tonči Ordulj, Splićanin je i prvi Hrvat koji je disciplinom Bun Burner Gold 1500 ušao u američko udruženje vozača Iron Butt, koje njeguju svojevrsnu maratonsku vožnju u kojoj vozači ispituju svoje granice izdržljivosti.

Sve je počelo prije četiri godine kad je Tonči sa svojom „boljom polovicom“ odradio turističku turu Split - Gibraltar - Split u 20 dana, a nakon toga sve je krenulo. „Skoknuo“ je do Nordkappa u sedam dana, u jednom danu pregazio 1200 km i prvi put probio granicu od 1000 prijeđenih kilometara u danu. Već na povratku u Split obara vlastiti rekord i bez stajanja vozi etapu Hamburg - Split od 1600 km.
U tim neslućenim počecima Tonči je počeo otkrivati kako je to boraviti satima na motociklu, od jutra do mraka, kakve vas teškoće prate, kako se organizam ponaša i kako reagira mentalni sklop koji je visokokoncentriran satima. Sve je to ostavilo traga na njemu, a želja za još većim dosezima rasla je, jer je tijelo govorilo da može više i duže, a nešto iz nutrine tjeralo ga je da pomiče granice.
Godine 2008., pošto je otpratio prijatelje Željana Rakelu i Bubala do Moskve, koji su krenuli na put oko svijeta, vraća se te vozi u komadu 3020 km za 33 sata. Godinu poslije počeo se intenzivno priprematiza put Split - Lisabon i natrag, koji je prijavio udruženju Iron Butt (dio puta prema Lisabonu), da bi se nadmetao za osvajanje njegovog certifikata - Bun Burner Gold 1500 mil (2400 km) u 24 sata - koji je tom prilikom i osvojio. Nakon ostvarenog članstva i dobivenog certifikata Iron Butta za odrađenu vožnju Tonči odlučuje napraviti korak dalje te priprema i uspješno vozi vrlo zahtjevnu rutu Split - Budimpešta - Hamburg - Pariz - Split kojom osvaja certifikat Bun Burner Gold 3000 mil (4800 km) u 48 sati.



Trenutačno se Tonči priprema za četvrti od ukupno pet izazova koje je postavio pred sebe, a to je vožnja koju planira odraditi do svibnja sljedeće godine da bi konkurirao za certifikat - Bun Burner Gold 4500mil Trifesta (7200 km) u 72 sata - prestižni certifikat koji na svijetu posjeduje samo deset ljudi. Predviđena ruta tog pothvata Tončija će odvesti na put preko Mađarske, Njemačke, Francuske, Španjolske, Švicarske i Austrije.

U jeku priprema za taj pothvat Tončiju možemo reći samo svaka čast i sretno, a umjesto da potanko opisujemo ono što se čovjeku roji u mislima kad kreće na tako zahtjevno putovanje, donosimo vam njegov zapis o prvom velikom pothvatu za Iron Butt - putovanju u Lisabon.

  Nedjelja ujutro na dan polaska, 11. travnja 2010.
„Budim se oko 6.00 cijeli nekako ni na nebu ni na zemlji, vrijeme vanka oblačno, gledam vremensku prognozu koja ne obećava, a Europa je dosta upitna, pronalazim stranicu na netu gdje kažu da je sve zapadnije od nas u redu, a mi pod kišom. Zove me prijatelj Sina i govori Europa je ok, možeš krenut.
Uglavnom, mislio sam se da li krenut, čak sam u jednom momentu mislio i odustati. Onda se u momentu u meni nešto preokrenulo i kažem sebi - pa pravi bajkeri voze i kad brokve padaju. I tu je pala odluka, krećem, a u istom momentu zaručnica kaže - kreni kad si već odlučio. To je bilo oko 9.20 h, a u 9.30 h sam trebao biti ispred crkve i imao dogovor sa svećenikom za blagoslov prije puta.
Oblačim se nabrzinu, moji dolaze u stan, majka se u suzama pozdravlja sa mnom, ja je tješim, odlazim s bolom u prsima, ali odlučan da to odradim do kraja, adrenalin mi tuče u glavu, osjećao sam se kao da više nisam ovdje. Bio sam u svom svijetu prepušten adrenalinu koji me obuzeo, potpuno, kao da sam utrnuo.
Sestra me vozi do garaže gdje me čeka motor dan prije pripremljen, oblačim kišno odijelo u garaži, spajam navigaciju i kameru i govorim sebi u bradu - daj, Bože, da bude sve u redu. Motor guram u rikverc iz garaže dok on tutnji na minimumu, bilo me strah, a ujedno kao da ću eksplodirati.
Krećem do crkve Gospe od Zdravlja, nakon blagoslova i par začuđenih lica prolaznika odlazim pred caffe bara Cromoto, gdje su me čekali prijatelji, pomalo veseli, pomalo u čudu što krećem, a pomalo i u nedoumici kako će to sve završiti.
Stao sam tamo nekih 10 minuta jer je bilo već prošlo 10 sati, a tajming je bio da krenem odatle u 10.30 h da bi pravi start bio s benzinske stanice OMV-a u Dugopolju u 11.00 h.
Do Dugopolja su me ispratili prijatelji Rakela, Bubalo, Josip, Leo,sestra mi i zaručnica.
Zove Ivan iz M-alarma da ne može primit signal zato jer je uređaj bio ispod sjedala, a poviše tank-torba. Skidamo tank-torbu, vadimo uređaj van, sve vraćamo na mjesto i signal se pojavljuje.
Pozdravljam se sa svima zadnji put, odvrćem gas i odlazim. Milion stvari mi prolazi kroz glavu, još uvik mi odzvanja plač majke, ali sve je OK, sad nema nazad, samo naprid uz Božju pomoć i moju snagu volje.
Ulazim na autoput, šaltam u šestu, stežem amortizer volana na maksimum, zauzimam položaj i krećem tamo gdje nitko prije nije bio. Nešto novo, osjećam da me prolaze trnci, govorim sebi - evo sad je vrijeme, počelo je ono što sam dvije godine planirao. Idemo, duboko sam udahnuo, izdahnuo, kriknuo u kacigu, stisnuo zube i uletio u avanturu punog srca...“

 


Zahvala prijateljima


Tonči okružen prijateljima nakon povratka i još jednog osvojenog certifikata
Ovako velika putovanja nemoguće je ostvariti bez odlučnosti i strasti koja vas obuzme cijeloga, ali važan faktor su i prijatelji koji vas okružuju i zato bih htio zahvaliti puno Leu Ljubetiću koji je bio logistika na svim mojim putovanjima. Pozdravljam i prijatelje Željana Rakelu, Slavka, Dropu, Kalu, Plenkija, Sinu, Nike, Jotu, Bubicu, djelatnike tvrtke Motori Blažević i ostale koji su mi pomogli i koji mi pomažu da ne budem sam tamo daleko u noći kad je najteže. Veliko HVALA!


Pothvati i planovi

• Dionica Moskva - Split: ukupno 3020 km za 33 sata
• Dionica Split - Lisabon - Split: ukupno 6300 km u 69 sati i 30 min. Za vožnju u smjeru prema Lisabonu dobio certifikat Iron Butta - Bun Burner Gold 1500 mil (2400 km) u 24h.
• Dionica Split - Budimpešta - Hamburg - Pariz - Split za osvajanje certifikata Bun Burner Gold 3000 mil (4800 km) u 48 h. (karta-BBGOLD3000). Trenutačno priprema dionicu po Europi za osvajanje certifikata Bun Burner Gold 4500 mil Trifesta (7200 km) u 72 h. (karta-BBGOLD4500)
• Završna, peta dionica po Europi koja otvara mogućnost primanja pozivnice udruženja Iron Butt za sudjelovanje u prestižnom reliju izdržljivosti koji se svake dvije godine vozi u Americi. (karta-Iron butt to the end 10/10)


Kratki savjeti za putnike


Tončijev motocikl pripremljen za putovanja

1. Znajte svoje granice i planirajte put u skladu s njima
2. Zaboravite brzu vožnju
3. Ostavite lijekove i zalihe kave kod kuće
4. Prije puta pripremite motocikl
5. Ne ugrađujte dodatnu opremu i ne radite servise neposredno prije puta
6. Pakirajte mudro, držite osobne stvari blizu vrha torbe
7. Budite spremni prije pokreta, ne šopingirajte po putu
8. Naučite se nositi s dosadom
9. Uplatite članstvo u HAK-u
10. Naučite povremeno stati da biste brže putovali
11. Jedite zdravo i u pravo doba dana
12. Odvojite jelo od točenja goriva
13. Točite gorivo prije nego ste na rezervi
14. Ponesite kit za krpanje gume
15. Ponesite barem litru vode za piće
16. Ponesite paket vitamina
17. Ponesite mobitel i navigaciju ako ih imate
18. Želite li preživjeti, čuvajte se kamiona





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Gilera GP800 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 600 F (2011.) KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha V-max Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha XT660X BMW K 1600 GTL (2011.) KTM 690 Duke Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Piaggio beverly tourer 300ie Yamaha YZF-R125 Suzuki GSX-R 1000 2009 Yamaha XJ6 (2010.) Gilera Runner 50 SP Vespa PX 125/150 (2011.) Aprilia RS 125 Honda CBF 600 N Honda Crossrunner (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Suzuki GSF1250 S ABS bandit Ducati Diavel (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Kawasaki VN 900 Classic Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki ZX-10R (2011.) Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) Megelli sport 125 R Honda VFR 1200 F BMW S 1000 RR Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Yamaha YZF-R6 2006-2007 BMW G 650 GS (2011.) Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. BMW K 1300 GT 2009 Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia NA 850 Mana 2007- Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Ducati 1198 SP (2011.) Aprilia RSV 4 R KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) Honda VFR 800 2003- Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha FJR1300 Yamaha TDM850 1996- Yamaha FZ6 (S2) 2007- BMW R1200GS 2007 MV Agusta F3 675 (2011.) Kawasaki KLR650 / R Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Honda CBF125 Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Ural 750 (2003) Yamaha SR125 1997- Aprilia shiver 750