Motorevija
PRETRAGA
2009-10-27 , Autor: Josip Božić i Mario Topić, Slike: Josip Božić i Mario Topić
Bookmark and Share

Nakon što su ih nejaki skuteri odveli do Istanbula, grada na dva kontinenta, naša pustolovna ekipa vraća se na zapad, kući, kroz zanimljivi i uvijek neizvjesni Balkan

U hostelu podno Aje Sofije iz sna nas bude ranojutarnje zrake sunca te molitva koja dopire s minareta desetaka džamija u strogom centru Istanbula. U polusnu odlazim do prozora i uživam u pogledu na izlazak sunca na horizontu Mramornog mora. Iz nirvane me izvlači Josipov glas s ludim idejama i opcijama kako provesti dan, a ja postajem svjestan što je sve iza nas i što nas sve čeka.



Kroz glavu se vrte isječci s putovanja Kymcovim skuterima new dink 50 kojima smo došli od Zagreba do Istanbula. Brzo je prošlo četiri dana u Istanbulu - u fotkanju, razgovoru, vožnji gore-dole, šetnjicama po turskom metropolisu te uživanju u istočnjačkoj hrani, kulturi i raznim događajima. Od Sultanove džamije, Aje Sofije, Bakali čaršije, Bospora, mostova, ulica krcatih ljudima, mačkama i svime što istočnjačka kultura može pružiti. Svanulo je jutro (rano!) koje donosi početak drugog djela te iste avanture, a to je vožnja kući.

Pakiranje! Sad već puni iskustva u zloupotrebi malenih skutera, polako slažemo stvari, doručkujemo, sjedamo u “sedla” te krećemo. U početku se sve čini kao flashback, istim smo se tim cestama probijali pet sati prije samo nekoliko dana u drugom smjeru, no sad barem znamo kuda ići da bismo se izvukli iz istanbulskog gustog prometa.

Odlučili smo ne vraćati se istim putem pa, umjesto u Bugarsku, krećemo prema Grčkoj. Na granici kraći pregled i sad već rutinsko iščuđavanje graničnih policajaca kojima nikako nije jasno kako smo došli i kuda idemo. Vrlo solidnim grčkim cestama vozimo dalje. Fotografiranje s Romima i njihovom magarećom zapregom nasred autoceste te mukotrpno pranje šatora u autopraonici, nužna posljedica vrlo neugodnog pljuska koji nas je uhvatio pred Istanbulom.



Te smo se večeri utaborili na prekrasnoj visoravni i uživali u “instant” klopi i čaju. Doduše, ujutro su nas probudili vrlo glasni odjeci iz kamenoloma samo 500-tinjak metara dalje, koji u tri ujutro nismo primijetili, ali to nas nije omelo da nastavimo spavati do 11 sati.

Nakon poštenog odmora vozimo za Tessalonikki (Solun) pa pravac Makedonija po cestama na kakve smo se već navikli vozeći po Balkanu. Grčke su nam ceste dobro došle kao odmor, ravne su, novoobnovljene novcem Europske unije, pomalo dosadne, ali ajde… Malo pjevaš, pa ispružiš noge, slušaš muziku, pa prođe to brzo… Grci su navikli na sve vrste turista, pa ne obraćaju posebnu pažnju na dva putnika skuteraša. Vozimo se tako kroz grčku regiju Makedoniju do granice s bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom (FRYOM), a grčka netrpeljivost spram susjeda širi se na sjever, pa su tako makedonsko-grčki odnosi hladni od raspada Jugoslavije. To je rezultiralo malo dužom papirologijom na grčkoj strani granice, a na makedonskoj strani dočekali su nas kao da smo vozili od Južne Afrike.
 
Ulazimo u Makedoniju i ponovno imamo osjećaj kao da smo puno bliže kući nego što smo bili samo nekoliko metara prije s grčke strane. Kaldrma nas vodi prema Bitoli te Prilepu kroz brojne zaseoke i manja mjesta. Pretječu nas brojne zastave, lade, wartburzi i slični „ostaci prošlosti“. Odsjedamo u ne tako jeftinom hotelu u Bitoli, barem za njihove prilike, a to nije daleko od nas. Soba je vlažna, hladna, a WC izgleda kao da ga je koristila vojska Aleksandra Makedonskog... jučer! Budući da dugo nitko nije koristio sobu, bili smo prisiljeni pustiti vodu da curi valjda dva sata da bi došla topla… No, nakon sati provedenih na cesti to je ipak dom.



Nakon izlaska iz hotela stvari se mijenjaju nabolje. Predivan topao dan i dobroćudni Makedonci, između ostalog i svadbar Jovica, lokalni fotograf, olakšavaju nam šetnjicu do centra grada. Bitola je vrlo ugodan gradić okružen visokim planinama koje izazivaju divljenje, ali i brigu kad se sjetimo da ih moramo prijeći na putu prema Ohridu. Grad je miran, ne toliko turistički, domaća atmosfera, a nakon druženja s ljudima i poštenog ručka spremamo se srediti neke fotke i pripremiti se za sljedeći dan…

Odmorni i spremni, budimo skutere iz sna i nemilosrdno ih tjeramo na uspon sve do visokog prijevoja. Makedonija obiluje prekrasnom prirodom, a prazne lokalne ceste omogućuju lagodnu i turističku vožnju te uživanje u ljepotama prirode. U kratkoj pauzi okrepljujemo se izvorskom vodom pa se spuštamo prema Ohridskom jezeru. Umorni, ulazimo u Ohrid, a prije nego što je naše tumaranje i započelo, ljubazni nam gospodin na jednom od raskršća nudi smještaj. Još se nije ni upalilo zeleno, a već smo pristali i u koloni za njegovim biciklom stigli do kuće.

Cijena je više nego pristupačna, a gostoprimstvo i atmosfera te starinske kućice više nego izvrsni. Nakon kraće okrepe krećemo u pohod na Ohrid. Prekrasan gradić prepun starih kula, manastira i muzeja, smješten na obali makedonskog bisera, glasovitog Ohridskog jezera, vrlo je ugodno mjesto za odmor, a cijenom prihvatljivije nego, recimo, naš Jadran. Sve je iznimno povoljno, a mještani ne prestaju biti na usluzi čak i kad to od njih tražite. Kupanje u samo osam stupnjeva toplom (hladnom) jezeru te cjelodnevno pješačenje gore-dolje otvorilo je apetit…

Ohridski je specijalitet lokalna autohtona pastrva, koju smo nažalost zaobišli te se zadovoljili hranom iz obližnje trgovine, prepune hrvatskih proizvoda, što je rezultiralo laganom nostalgijom za vlastitim domom. Nakon kulturnih znamenitosti, poput amfiteatra, manastira te citadele iznad grada, spremamo se do obližnjeg Svetog Nauma, najveće znamenitosti Ohrida. Riječ je o samostanu oko sat vremena udaljenom od grada. Nije nas razočarao.

Zaključujemo da nam se ne isplati voziti natrag uz obalu do Ohrida pa onda skroz okolo do ceste za Skopje. Umjesto toga, odlučujemo se za nastavak puta u istom smjeru, što nas vodi oko albanske strane jezera, nešto kraćim putem do željene ceste Ohrid - Skopje. Ubrzo dolazimo do albanske granice, gdje makedonska vojska pokušava helikopterima i specijalcima, kako smo doznali, uhvatiti neke ilegalne imigrante.



Albanija - iscrpna papirologija, nepotrebni papiri i pitanja na granici su iza nas i polako ponovno napredujemo prema Makedoniji. Osim uz mercedese, kojima vrve albanske ulice, vozimo se uz stotine bunkera, baštinu albanskog diktatora Envera Hoxhe, te djecu koja turistima pokušavaju prodati ohridsku jegulju. Ljudi nam mašu u nevjerici dok zujimo njihovim selima vidno nenaviklima na strance.

U daljini razabiremo dva policajca koji nas u zadnji čas zaustavljaju lijenom gestom svoje stop-palice. Lagano se zaustavljamo, a kroz glavu nam jure misli o čemu bi moglo biti riječi, nadamo se rutinskoj kontroli bez problema. Ako ništa drugo, znamo da nismo vozili prebrzo, jer je to fizički nemoguće.

Nakon pomnog pregleda naših dokumenata, policajac nas odlučuje globiti, jer nemamo albanske vozačke dozvole. Pokušavamo mu objasniti da naše internacionalne dozvole vrijede u cijelom svijetu, što na njima i piše na nekoliko jezika. Policajac nam objašnjava kako je to Albanija i međunarodni zakoni tu ne vrijede. To je ispalo poprilično glupo jer ako je zakon neke zemlje toliko drukčiji od ostatka svijeta, pri ulasku u zemlju službenici su nam to dužni reći. Pozvali smo se na to da su nas albanski policajci pustili preko granice bez spomena tih potrebnih dodatnih papira. Policajac je i dalje inzistirao na globi. Na to smo se pak mi zainatili jer smo smatrali da to stvarno nije u redu.

Odlučili smo blefirati, pa smo rekli da ćemo taj čas nazvati veleposlanstvo i žaliti se. Na to je, nakon dulje pauze, policajac samo sjeo u svoj auto i otišao. Blef je upalio i s olakšanjem, ali oprezno nastavljamo ispucalom cestom prema makedonskoj strani jezera. Na granici ponovno iznenađenje. Moramo platiti pet eura po osobi i pet eura po vozilu za korištenje 30 kilometara albanskih cesta. Smatrali smo kako to nije u redu jer pri ulasku nigdje nije pisalo da se cesta naplaćuje. Posebno ne 10 eura za skuter i makadam! Nevoljko dajemo naše skoro posljednje eure i nastavljamo prema Skopju. Makedonija drugi put…



Skopje je vizualno jako zanimljiv grad. Pošto je gotovo cijeli stradao u potresu, skoro sve relativno je novo i moderno, ali začinjeno orijentalnom atmosferom. Grad je podijeljen na makedonsku i albansku enklavu i obiluje brojnim ne tako sigurnim četvrtima. Istražujemo džamije i crkve te uživamo u lekcijama iz povijesti te zemlje iz usta starog imama, koji nas je odveo i na sam vrh minareta najveće skopske džamije. Uz druženje s domaćim ljudima dan brzo prođe, a završavamo ga raspravom o mogućim temama za fotografiranje sljedeći dan i povratku kući…

Glavni je grad iza nas i, uz večeru na parkiralištu, dogovaramo rute za Zagreb. Odustajemo od originalnog plana da do Hrvatske dođemo kroz Bosnu. Lova nam je pri kraju, kronično smo umorni, a taj je put prepun visokih brda idućih petstotinjak kilometara. Odlučujemo se za put kroz Srbiju. Na putu prema njoj brojač kilometara pokazuje 5000 km od početka puta prije 27 dana…

Sad slijedi teži dio puta. Budući da više u principu nema ničeg novog, moramo samo voziti, što je nakon 10 sati sjedenja na motoru jako teško. Srećom, ni putem kroz Srbiju zabava ne prestaje, naravno - lokalno stanovništvo očarano je našim pothvatom, a mi uživamo u gostoprimstvu te specijalitetima grada Leskovca. Prema instrukcijama srpske policije, kojoj je naš pothvat iznenađujući, uključujemo se na autocestu za Beograd, iako ne smijemo. Također su nam savjetovali da pokraj naplatnih kućica samo prođemo kao da se ništa nije dogodilo, što nam nije teško palo… Uz smijeh prolazimo Kragujevac, dom yuga 45, te vozimo za Beograd. Odmor nakon duge vožnje. Uz malo usputnog sna vozimo kroz Novi Sad za Vinkovce.

Nakon nekog vremena hrvatska granica, olakšanje i osjećaj pobjede. Vrlo kratka papirologija i ugodan razgovor s graničnom policijom. Budući da smo se odmarali malo prije toga, odlučili smo voziti sve do Zagreba, što nas je doslovce zgazilo. Spavanje na benzinskoj postaji kod Našica te izuzetno duga vožnja kojom smo dočekali ranojutarnju maglu te hladno vrijeme u unutrašnjosti Hrvatske.



Preumorni, pogrešno smo skrenuli, a ta nas je greška koštala još dva sata vožnje, koja je i ovako trajala predugo. Nakon nekoliko dana puta, umorni i sretni stižemo u Zagreb. Time završava naša „mala“ avantura sa 50 kubika i 6730 km. Laknulo nam je kad smo shvatili da smo uspjeli i da je sve prošlo kako smo planirali i bez posebnih problema.

Kymco se itekako dokazao, cijelim putem skuterčići nam nisu zadavali nikakve probleme, iako smo ih koristili za vožnju za koju nikad nisu bili konstrukcijski predviđeni - od blata, makadama, kamenja, vode, pijeska do kombinacija svega toga… Umjesto “do placa”, odvezli smo ih na drugi kontinent i natrag, po cestama koje su često zahtijevale terenac, a ne skuter. Često smo vozili i do deset sati dnevno uz rijetka stajanja, što su motori poslušno odrađivali, dok smo se mi trudili pratiti ih…

Iako su se pokazali sjajnima, za sljedeći pothvat odabrat ćemo nešto jače i primjerenije novom, dužem i težem putovanju, naravno - iz Kymcove ponude motocikala. New dink 50, sada u mirovini, i dalje odrađuje svakodnevne urbane zadatke, kao da nikad nije bio izvan Zagreba, a kamoli u Aziji!

Zahvale
Ovim putem zahvaljujemo Cro-Futuri, zastupniku Kymca za Hrvatsku, Motoreviji koja nam je velikodušno ustupila prostor, Renatu iz Motormanije koji nam je posudio odjeću te svima koji su nam izišli ususret te pokazali veliku potporu - fotoagenciji Mape, Medijskoj mreži, Bavaria pubu, Grafik netu, Magnetixu te brojnim drugima…

Putovanje u brojkama
2500 fotografija, 100 GB videa, 31 dan, 6 zemalja, 8 stupnjeva Ohridskog jezera, 6730 km, prosjek 40 km/h, 4 litre motornog ulja 10W40, 250 litara benzina (oko 1800 kn), oko 5000 kuna za troškovi putovanja (hrana, smještaj, gorivo, suveniri…) I onih 10 eura iz Albanije koje smo morali platiti te nezaboravan put i iskustvo.





Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Yamaha XT 660 Z Ténéré Gilera GP800 Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Gilera Runner 50 SP Yamaha XT660X KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp KTM 690 Duke Yamaha V-max Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha YZF-R125 Piaggio beverly tourer 300ie BMW K 1600 GTL (2011.) Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) Suzuki GSX-R 1000 2009 Honda CBF 600 N Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Kawasaki Ninja 250 R Kawasaki ZX-10R (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2008- Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Suzuki GSX-R 600 (2011.) Honda VFR 1200 F Suzuki DL1000 V-Strom Gilera Nexus 300 i.e. Yamaha YZF-R6 2006-2007 Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Megelli sport 125 R BMW K 1300 GT 2009 Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Aprilia RSV 4 R Honda VFR 800 2003- Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Honda CBF 600 S Ducati Monster 1100 evo (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CB600F Hornet 2007- Yamaha TDM850 1996- Suzuki GSX-R 750 (2011.) Kawasaki Z 750 R (2011.) Yamaha FZ6 (S2) 2007- Aprilia shiver 750 Yamaha XVS 1300 A Midnight Star BMW R1200GS 2007 Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Hyosung GT 250 R Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) MV Agusta F3 675 (2011.) Honda CBF125 Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Honda XL650V Transalp Kawasaki W 800 (2011.) Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R Aprilia Pegaso 650 I.E.