Bravo sledge i meni na živce idu gutači kilometara koji se kur... prijeđenom kilometražom, a kad ih pitaš zašto si išao baš tamo, što si vidio, blene u tebe ko tele....nažalost, upoznao sam mnogo takvih putopisaca, a takvi su im i tekstovi...rijetko netko odradi pravi put i zabilježi ga slikom i tekstom

Pa moja vizija dobre ture je u tome da čovjek - bez obzira čime putovao, a motociklom pa pogotovo! - ima nešto od te ture, od tih zemalja, ljudi i kultura kroz koje prolazi, koje susreće i sa kojima živi to kratko vrijeme.

To znači da mi idu na živce kojekakvi "toureri" kojima je vrhunac zastati pored znaka sa imenom grada i slikati se, a u biti će kroz grad proći bez zaustavljanja, ili će taj "stop'n'go" biti zato da se popije piva s nogu, a ne posjeti neka znamenitost, muzej, obiđe grad bez žurbe ili proba nešto od lokalnih specijaliteta, kulture, zabave i sličnih sadržaja.

Grozim se i onih koji se naganjaju kao da ih vrag goni, koji si "isplaniraju" da se ide na put od pet dana, i svaki dan prosječno napravi 600 kilometara - ti od toga puta, osim da poslije mogu hvaliti se da su negdje "bili" - nemaju ništa, jer vrijeme koje su i stajali proveli su u odmaranju, spavanju i grozničavom isčekivanju ponovnog polaska.

Grozim se i "putovanja" koje liče na obaranje nekog "Saddle Sore" rekorda, pri čemu se uvijek sjetim jedne opisane ture pred nekoliko godina u kojoj su dečki krenuli iz Zagreba i odmah prvi dan "skršili" 1100 kilometara, a i ostale dane nisu imali putne prosjeke ispod 600-700 kilometara dnevno. Oni mogu pričati štogod hoće, ali me ne mogu uvjeriti da su od tog puta imali išta imalo kvalitetnije. Naravno, njihovo mišljenje o tome što su od tog puta "imali" se sigurno razlikuje od mojeg mišljenja..., oni ne bi prezali da nas uvjere kako su "bili svugdje, vidjeli sve i probali svašta", iako ja niti to nisam vidio u tekstu - opis ture izgledao je kao i da su išli "Kod Dede" u Hrvatsku Kostajnicu na čevape, uglavnom - sve se svodilo na opise vožnje, ceste, navigacije, prometne situacije, no nismo ništa doznali o zemljama, ljudima, kulturama i običajima kroz koje su naprosto prohujali.Ipak, osobno sam dovoljno proputovao u životu da znam što se može vidjeti i doživjeti ako u nekom gradu staneš na sat ili tri sata, a što ako staneš na cijeli dan, pa se smjestiš, istuširaš, presvučeš i onda sa ženom pod rukom lijepo prošećete gradom, odete negdje pojesti, vidite i grad noću, odete na neku terasu sa lokalnom glazbom, posjetite najvažniji muzej, obiđete najvažnije građevine i barem malo vidite kako taj grad i taj narod stvarno životno dišu.

O mojoj turi iz snova ovaj broj dana je minimum - naravno da bih odmah prvi dan došao do Budimpešte, no znam i da bih nakon tih 400-tinjak kilometara zabio motor u neku garažu gdje bismo bili smješteni, presvukli se, fotoaparat na pupak, lovu u džep i idemo vidjeti kako taj grad živi i danju i noću, jer sam svjestan da i sa 24-satnim boravkom u jednom takvom gradu nisam vidio niti 5% toga što je stvarno vrijedno u njemu za vidjeti. Da i takav mizeran postotak još smanjujem - doveo bih se u situaciju da se pitam - "what's the point?"...

A odgovor na to pitanje je ono zbog čega ljudi i čitaju putopise; na žalost, mnogi od objavljenih nam ne daju odgovor na to pitanje...

UUU bome je ovo dobra ruta, malo istočno pa gore prema baltiku....gore prema kopenhagenu često letim pa sam fasciniran ravnicom i plažama uz more, to motorom mora biti mrak...

Evo moje dream-ture, to je otprilke preko 90% to... žena i ja, cca 5800 kilometara, cca 16-18 dana, cca 2500€... jedan krug "sam tak"...

Croatia - Mraclin; Hungary - Budapest; Slovakia - Bratislava; Poland - Krakow, Oswiecim, Wroclav; Czech - Mlada Boleslav, Prag, Usti Nad Labem; Germany - Dresden, Berlin, Rostock; Sweden - Trelleborg, Malmo; Denmark - Oresund Bridge, Kopenhagen; Germany - Flensburg, Hamburg, Bremen, Osnabruck; Holland - Amsterdam, Hoofddorp, Den Haag, Rotterdam; Belgium - Antwerpen, Bruxelles, Liege; Germany - Alflen, Trier; Luxemburg - Luxemburg; France - Metz, Dijon, Taize; Swiss - Geneve, Lausanne, Bern, Zurich; Liechtenstein - Vaduz; Swiss - Lugano, Como; Italy - Milano, Venice; Slovenia; Croatia...

i da....moje putovanje iz snova je još uvijek rumunjska i transilvanijske alpe(jos kad se sjetim one slike iz specijalke).....ne znam s kim bi išel, možda s nekim ko ima jači motor, pa da me može pratit po zavojima....a ne da na vrhu uvijek čekam

pa, s ovim od 3 godine bi se snašel....od bivše cure bratić ima tolko i s njim se super slažem....al mlađi bi već bil problem jer me se klinci u toj dobi boje(ne znam zakaj )

He he, dobra ideja, no stariji je tek 3 godine, mlađi 18 mjeseci

kolko su ti stari klinci????
ak su iznad 10 godina, imaju play station 3, ja se javljam ko dobrovoljac

U zadnje vrijeme toliko šljakam da su mi sva putovanja postala putovanja iz snova.....no jednom prilikom htio sam udvoje otići na put na relaciji hrvatska - italija - francuska azurna obala pa okomito po francuskoj do pariza pa do belgije i nizozemske, gdje imam neku rodbinu, lagani intermezzo gore pa njemačkom nazad, no ne autoputom.....i danas sanjam o tome, no ne znam kako da izvedem u bilo kojem pogledu, financijskom, vremenskom i logističkom (tj. kome da ostavim djecu)...

Podijelite sa nama svoje najdraže ture na koje biste pošli, po mogućnosti već i planove istih ako ste ih stvarali, te se pozabavimo sa svim aspektima jednog takovog putovanja - od vremena, tempa, novaca, znamenitosti, gradova, terena, ekipe koja bi išla pa nadalje... idemo! Prije negoli ja spustim svoj plan (za kojega mi isto još samo fali "par tisućica", dajte ideje i neki svoj obol temi...