MOTORRADovci poslaše četir' cure u autoškolu...

evo još jedne legendarne...prijateljev tata je bio fanatik za wartburge i zbog toga što je u komunizmu vrijedilo ono da svako sebi sagredi kućerinu uz pomoć svojih bližnjih - posebno je birao karavan izvedbu (nadam se da se netko sjeća tog auta). Jednom prilikom, taman početkom ljeta auto se pokvari, neka struja navodno i krepa i ventilator na hladnjaku motora.
Ponovo u maniri uradi sam i ušparaj nešto, stari odveze auto susjedu i ovaj ugradi novi ventilator ALI GA SPOJI NAOPAKO, tako vruć zrak ponovo puše preko motora. Naravno, auto se počne pregrijavati kao lud ali pošto nema para za servis, a bogami ni servisa problem je riješen otvaranjem prozora kabine i pojačavanjem grijanja do jaja kako bi se barem malo skinula temperatura motora.
Moj kolega i danas nosi te traume kada su s bauštele krepani ko konji vozili doma samo u potkošuljama i majicama zavezanim oreko glave na plus 100 u kabini. Kaže izgledali su ko beduini...danas kupuje najskuplje aute s automatskom klimom obavezno...

kad već svi offate - -- -

- romantika - sjećam se oca kako je nakon (pre)čestih povrataka sa servisa znao reći : "Evo, sad će serviser moći sagraditi novi kat na vikendici"

tadašnja zavaljavanja stranaka servisa bila su na nivou, a ne kao danas - po sitno

napravi novu temu u offtopicu...
premlad smo forum da bi vec sad krenuli u off...makar, nebude nam niko zamjeril....


LADA....86. godiste....pola milje okrenula....i lik koji ju je kupio 99. od nas, jos uvijek ju vozi...

ali...u cem je stvar...rucice za dizanje stakla- nisu radile nit na jednim vratima....po zimi je bilo hladno, al sasvim malo jer nam je prekidac grijanja zablokiral na crvenom i na broju 3....kad je padala kisa, nosili smo kisobrane....a kad je bilo ljeto, bilo je cist okej...sam smo maknuli srafciger koji smo nabili da drzi stakla

93. isla do dortmunda...frisko registrirana, novi akumulator, novi auspuh, sve frisko izmjenjeno...
u austriji nam je pukao auspuh, na granici s njemackom smo morali gurat da upali- riknuo akumulator....
po autobanu nas i sleperi zaobilazili....
u dortmundu kupljen novi ausput...
povratak, opet austrija, opet pukao auspuh...samo kaj je sad pukel tak kaj smo se vozili bez pol ispusnog sistema

al sve u svemu...lud do bola auto....


i da...zima- vani -15, auto pali iz prve....

ljeto, +35, auto nece upalit...

ili kad smo ostali bez kotaca jer kugla pukla....to je isto komedija bila
mi lijevo okrenuli, a odjednom vidimo kotac kak je ispred nas i iskre za nama



i da...bliski susret s tavriom 95. zavrsil u korist nase lade...zamjenili joj svjetlo i desni blatobran...a tavria zavrsila na autootpadu...

eto čim si spomenuo yuga, možemo u offtopic. Recimo moj stari je bio ponosni vlasnik crvenoga 55A 1987. godište. Novi kupljen, kešom plaćen, s ponosom dovezen iz sombora mislim....
A onda je krenulo, mislim da smo na tom autu promijenili barem 50 automata za žmigavce, 20 guma koje su tresle, auspuh jednom godišnje, kojekve lampice, akumulator, ma sve....tada nas je to ljutilo, a sada mislim da je to bila prava romantika...
Ima li još netko kakvih horor uspomena iz djetinjstva????

Na žalost, jedan tako važna stvar je svedena na puku slučajnost... to je kao nekada kupovina Yuga; znalo se potrefiti i dobrih, koji su služili cijelu vječnost, ali su većinom visili u servisima još sa najlonom na sicevima...

Drago mi je da je barem netko imao sreće da naleti na instruktora vožnje koji je to doslovno i bio...

Kada govorimo o tome što u sustavu školovanja treba promjeniti mogu reći samo kratko - sveeee!
No, morao bih ući dublje u tematiku - rvackog principa uopće. Prvo struku smo u našoj državi potpuno unakazili i zamjenili birokracijom. Zato nije bitno da li instruktor zna ili ne zna nego da ima certifikat, tj .uverenje o sposobnosti da izvodi obuku. To što je on obićno osoba osrednjih psihomotoričkih sposobnosti, koji je instrukor zapravo postao jer je eto tako ispalo (čast izuzecima), o pedagoško-didaktičkim sposobnostima i edukaciji da ne govorimo. Često treba dodati i manjak motivacije, a kako i ne bi kada pada kiša, hladno je, a neka budala bi vozila motor...uglavnom ni ja nisam zadovoljan, vidi se iz napisanog, no bojim se da tu brzog rješenja nema. Piramida većih problema u našoj državi koji se ne mogu riješiti je sve veća, pa o autoškolama o tom, potom...Dakle, bikeri pamet u glavu - nitko vas ne čuva!

Kandidat je vrlo često odvozio samo pet umjesto (ionako premalih) deset sati, škola je spremila trošak do punih deset sati u džep, ego kandidata su potkurili kako bi on mislio da je izvanredno napredan i toliko dobar da je škola za njega samo formalnost, i on hepi... može se hvaliti okolo kako je bio tako fakin' dobar da nije trebao odvoziti svih deset sati, to je za takve "marke" od vozača ionako gubitak vremena, i rezervirano za one papke...

A isntruktori? Prosječnom instruktoru u Hrvatskoj moto-škola je ionako patnja i robija između satova vožnje automobilom, u kojima možda radije škica bedra nekakve nadobudne štreberice koja znoji po volanu, dok on glumi kombinaciju Einsteina i Schumachera...

Na kakvim prometnicama se vozi? Dva kruga po kvartu kojeg ionako imate u malom prstu, svakako ne daleko da se stignete vratiti do kraja prvog školskog sata? Noćna vožnja? Vožnja po kiši? Autoput? Loša prometnica sa rupama? Pravilno kočenje, pravilno doziranje gasa, pravilno držanje, pravilno određivanje putanje zavoja?... Heeej, o čemu ja to drobim, zar ne?

I da se vozi i još deset sati više, opet bi malo naučio...

A zašto je banana, i to full banančina!, ta naša auto-škola?

Pa zato jer niti jedno od onih STVARNO BITNIH stvari - a da bi se vozili i u skladu sa zakonom, i u skladu sa osobnom sigurnosti na motoru, niste ni dotaknuli, a kamoli naučili! Jednostavno - nije Vam to imao tko reći!

Taj Vaš instruktor nije ništa bolji - govorim o velikoj većini njih - od bilo kojeg drugog bajkera, dapače, uvjeren sam da je on sam puno lošiji, iz jednostavnog razloga - NIJE MOTOCIKLIST! Ima položenu licencu za A kategoriju, i time suhoparno ispunjava zakonske uvjete da bi mogao vršiti nastavu i nadzor nad obukom novih vozača, no on sam, najčešće, o vožnji, tehnici, sigurnosti, tip'n'tricks bilo kakve vožnje nema pojma... zasigurno bi svaki učenik na polusatnoj kavi sa društvom na terasi Pit-Stopa ili nekog drugog bajkerskog lokala (ima li takvih u Hrvatskoj uopće??) doznao i naučio više!.. i tu leži počelo problema koji stvaraju od prve sekunde nesigurnost na našim cestama; nema te tko učiti i naučiti!!

Kako sam bio mnogo puta u Grazu, često bih vidio moto-škole. Louis - poznata dućanska meka za hrvatske bajkere - je smješten u Triesterstrasse, koja je jako duga i ravna ulica, sa ne baš gustim prometom i sa podosta sitnih križanja, kružnog toka i podvožnjaka sa južne strane od Louisa, te svih vrsta prometnih regulacija (osim policajca), znači od semafora, preko prometnih znakova do pravila desne strane. Zato je omiljena ruta za sve moto-škole, no tamo se nastava izvodi na dva motocikla. Prvi je učenikov, koji ima na sebi fluo-prsluk na kojem piše da je učenik (polaznik auto-škole), a na drugom motociklu je instruktor, kojemu to i piše na njegovom fluo-prsluku. Povezani su radio-vezom, no veže ih i prisan kolegijalan odnos, onaj bajkerski, jer instruktor nesebično savjetuje učenika svojim bogatim bajkerskim iskustvom.

Njima - austrijskim kandidatima za A-kategoriju - ima tko reći kako da se ponašaju u kojoj situaciji, njima ima tko pokazati kako se vozi po kiši (kod nas otkažu nastavu ako je "loše vrijeme"), njima ima tko pokazati tehniku vožnje po dobroj i po lošoj cesti, na što mora paziti, u kakvom zavoju mogu što očekivati, kako i gdje kočiti, što kada se naiđe na pijesak, staklo, šljunak, blato, lišće, kako se pravilno naginjati u zavoju...

Na našu žalost, to je sve čista apstrakcija za naše auto-škole, a znanje većine instruktora je tabula rasa, svedena na općenita sranja, kao da si ga pitao nešto iz diplomacije a ne za stvari o kojima će ti ovisiti život... najsretniji je kada veliš da "znaš", onda nadalje svako pitanje doživljava i doslovno kao da ga zajebavaš, a ne da misliš ozbiljno...

Eto, za to se mi moramo boriti, kako po broju žrtava ne bi Domovinski rat bio sveden na razinu "uličnih nereda", jer onaj pravi mirnodopski rat se vodi na našim cestama svaki dan, svakodnevno odnosi žrtve, a naši prijatelji - posljednji iz niza mojih osobnih je Darko, na žalost!, i ispao je jedan od prvoboraca za ovu godinu - ginu k'o muhe... čovjek preživi tolika ratna sranja, kada pucaju i rokaju po tebi iz svega i svačega, da bi ga na kraju ubio slinavac koji je samo preslika cijelog našeg društva i naše demokracije... mlad, glup, bahat i nadobudan...!

Što mislite da bi trebalo (sve) promijeniti?