Motorevija
PRETRAGA
2007-11-24 , Autor: Ivan Cvetković, Slike: Milagro
Bookmark and Share

Gotovo prije godinu dana Aprilia je na milanskom salonu motocikala predstavila novi model mana 850 koji smo nedavno na prometnicama u Torinu i sami isprobali



Nipošto nije iznenađenje, već smo se susreli sa situacijom da prije razvoja i proizvodnje novog proizvoda ugledne tvrtke provode iscrpna istraživanja radi otkrivanja želja kupaca, odnosno radi što uspješnije prilagodbe novog proizvoda njihovim potrebama. Tako je i Aprilia uvidjela da na sve zagušenijem tržištu motocikala i skutera postoji prostor za novi model, koji se u mnogočemu razlikuje od uobičajenih predstavnika svog segmenta.

Naime, još smo lani na salonu motocikala, skutera i prateće opreme u Milanu bili u prilici prvi put razgledati novog pripadnika klase naked, koji se uskoro očekuje i na tržištu, a nedavno smo ga i isprobali na prometnicama u Torinu. Dakle, možemo reći da je taj model iznimno zanimljiv, i to iz nekoliko razloga. Prvo, spremnik goriva smješten je pod sjedalo, a zatim je na njegovo mjesto izvrsno uklopljen spremnik za odlaganje integralne kacige, a - dakako - ni revolucionarni mjenjač nije izostao. Potpuno elektronski način prijenosa omogućuje vozaču odabir automatskog moda s trima načinima prijenosa ili sekvencijalnog sa sedam brzina. Također, i parkirna je kočnica zauzela svoje mjesto.

No, da krenemo redom. Istog trena nakon što smo se smjestili za upravljačem motocikla, možemo sa sigurnošću potvrditi - kao što je rečeno na press-konferenciji - da taj model odgovara različitim tipovima vozača. Primjerice, sjedalo je postavljeno na 800 mm, centimetar niže nego shiverovo na modelu 750, pa omogućuje lakšu upotrebu i vozačicama. Nakon okretanja ključa u kontaktnoj bravici automatski lijevom rukom tražimo polugicu spojke, a zatim slijedi zbunjujući pogled jer polugici, naravno, ni traga. Pa kakav bi to bio automatski mjenjač kad bi vozač trebao koristiti i spojku? Dovoljan je pritisak na elektropokretač i agregat se pokreće, a potom iz ispušnog sustava dopire vrlo ugodna zvučna kulisa.

Prije početka vožnje potrebno je, ovisno o želji, izabrati način vožnje, ali nema nikakvih prepreka da tu radnju obavite i u vožnji, i to u bilo kojem režimu rada. Na desnoj strani upravljača, tik iznad elektropokretača je tipka gear mode, na kojoj se odabire željeni način prijenosa. U automatskom načinu rada samo jedan jednostavan pritisak omogućuje prebacivanje s moda rain (kišnog) na mod touring, odnosno sport. Isto tako, svaki mod raspolaže drukčijim omjerom među brzinama. Nažalost, na prezentaciji nam je lijevala i kiša pa smo iskoristili priliku da dio testne rute odvozimo na kišnom set-upu u kojem se prebacivanje u viši stupanj prijenosa odvija pri nižim okretajima. S druge strane, u modu sport prebacivanje brzina odvija se na višim okretajima.



Želite li pak sami mijenjati brzine, dovoljno je tri sekunde pritisnuti tipku gear mode, i stvar je riješena. Vozač se pritom nema na što požaliti jer mu je na lijevoj nozi na raspolaganju klasična polugica mjenjača, ali i tipke + i smještene na lijevoj strani upravljača - koje uvelike podsjećaju na Yamahine, na modelu FJR 1300 AS. Budući da se takvo mijenjanje brzina dosad nije koristilo, moramo priznati da smo na prezentaciji izrazitu pažnju posvetili mijenjanju brzina pomoću tipki. Kao što smo već spomenuli, na raspolaganju je mjenjač sa sedam stupnjeva prijenosa, a za svaku pohvalu je brzina izmjene. Premda je to mnogima teško povjerovati, i taj način prijenosa omogućuje sportske performanse.

Na preglednoj i dobro postavljenoj instrumentnoj ploči nedostaju pokazivači okretaja, no u sekvencijalnom su načinu prijenosa vozaču od pomoći lampice u gornjem dijelu instrumenata. Pritom se tri žute počinju paliti pri najvišim okretajima, a crvena označava odlazak u blokadu. Želite li ipak voziti, a da ne tjerate okretaje u blokadu, dakle pri potpuno otvorenom gasu, brzinu naviše potrebno je promijeniti poslije paljenja druge žute lampice, jer se za samo vrijeme promjene upali i treća, te se pristigne do inače uobičajenog “crvenog polja”.

Na digitalnom dijelu instrumentne ploče vozaču je cijelo vrijeme prikazan način prijenosa koji je trenutačno u upotrebi, a u sekvencijalnom modu i brzina u kojoj je mjenjač. Stoga će mnogi odmah pomisliti da se u automatskom načinu prijenosa brzina ne može kočiti agregatom, ali moramo priznati da Apilijini stručnjaci ni taj detalj nisu izostavili. Tako je vozaču ostavljena mogućnost da pritiskom na tipku “-” ili pomicanjem polugice mjenjača prema dolje prebaci u niži stupanj prijenosa. Za ponovni povratak u potpuno automatski način mijenjanja potrebno je tek dodati gas ili pritisnuti tipku “+”, odnosno prebaciti mjenjač u viši stupanj prijenosa.

Zahvaljujući niže postavljenom težištu manom nije teško upravljati, iako na leđima nosi 203 kilograma. To nipošto ne čudi jer je niže težište konstrukcijski izabrano radi pripreme motocikla za različite načine vožnje i za širi spektar vozača, što je ostvareno pomicanjem spremnika goriva iz uobičajenog smještaja ispred vozača pod sjedalo. Tako je za dolijevanje goriva potrebno ispod stražnjeg svjetla otključati stražnji dio sjedala, ispod kojeg je otvor spremnika goriva. Budući da je spremnik obujma 16 litara, možemo ustvrditi kako se njegovim premještanjem nije izgubilo na dosegu motocikla. Štoviše, na njegovom je inače uobičajenom mjestu veliki prtljažni prostor koji prima integralnu kacigu, u što smo se uvjerili spremivši tamo i svoju. Valja napomenuti da se spremnik otvara elektronskim putem, odnosno pritiskom na tipku kraj lijeve ručice, kao i na pegasu, ili pak mehaničkim putem pomoću polugice pod stražnjim sjedalom. Također, spremnik u bočnom dijelu nudi prostor za odlaganje mobitela, koji se zahvaljujući 12-voltnoj utičnici može i napuniti, a ne manjka ni mjesta za odlaganje najosnovnijeg alata. U svakom slučaju, to je još jedan dokaz sve manje razlike između klasičnih motocikala i skutera, a nastoji se i ujediniti prednosti obiju klasa vozila.

Budući da je tu automatski mjenjač, a da se - dok je agregat u mirovanju - ne može ni mjenjač staviti u brzinu ni motocikl zakočiti na nekom lakšem nagibu, mana raspolaže ugrađenom parkirnom kočnicom koju smo dosad redovito susretali na skuterima piaggiu MP3 i gileri fuocu. Tako je nakon zaustavljanja motocikla dovoljno povući polugicu smještenu na lijevoj strani pokraj agregata.

Manu pokreće novi dvocilindarski agregat V90 koji su do najsitnijih detalja razvili Aprilijini stručnjaci, a poslije prvih kilometara možemo zaključiti da mogu biti zadovoljni obavljenim poslom. Primjerice, snaga od 76 KS sasvim je dostatna za taj motocikl, osobito kad okretni moment od čak 73 Nm uvelike pomaže, i to već pri 5000 okretaja. Stoga velika iskoristivost agregata nije upitna već gotovo od starta.

Udobnosti vožnje pridonosi vilica upside-down promjera 43 mm sprijeda, odnosno bočno smješten amortizer straga, a za izvrsno kočenje zaduženi su dvostruki diskovi promjera 320 mm s radijalnom čeljusti s četiri klipa sprijeda te 260-milimetarski disk straga.

Kao što su nam i Aprilijini stručnjaci objasnili, zaključujemo da je mana motocikl napravljen za svakodnevnu upotrebu, i za gradsku vožnju tijekom tjedna, i za sportsku vožnju po otvorenim cestama vikendom. Ipak, vozačima treba izvjesno vrijeme za prilagodbu vožnji bez upotrebe kvačila, a vozačima skutera ipak je lakša prilagodba vožnji bez mijenjanja brzina, samo upotrebom gasa i kočnice. To dokazuje da se računa i na vozače skutera koji žele motocikl, ali se ipak u gradskim gužvama ne žele zamarati mijenjanjem brzina. No, Aprilia manom cilja i na starije vozače koji cijene i slijede moderne trendove, ali žele u društvu i na cesti biti primijećeni.

Sve u svemu, dva sata vožnje manom bila su nam iznimno zanimljiv doživljaj i ne možemo dočekati da motocikl stigne i na domaće tržište, što je najavljeno za kraj studenog, i to po cijeni od 65.900 kuna. Aprilia tim modelom želi iskušati reakcije tržišta na nešto sasvim novo u moto svijetu, a mi nemamo dvojbi da je uspjeh zajamčen. Za sljedeću godinu najavljena je i slabija izvedba od 34 KS, kao i model opremljen ABS-om. Najprije će se nuditi samo crna i plava boja, a kasnije se očekuju i siva te crvena, kao i bogat asortiman dodatne opreme.





Aprilia NA 850 Mana

�daje

Obujam: 839 cm3

Snaga: 76 k (56 KW) 8000 rpm

Okretni moment: 73 Nm @ 5000rpm

Prednja kočnica: 320 mm , , 4 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti

Stražnja kočnica: 240 mm , , 1 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti

Prednja guma: 120/70 ZR 17

Stražnja guma: 180/55 ZR 17

Obujam spremnika: 16 l

Dužina: 229 kg

Maksimalna brzina: 210 km/h

APRILIA
Motor-Presse Online: Automotorisport

Omiljeni motocikli: Yamaha XJ 600 Diversion 2009 Piaggio beverly 300 ie (2010.) Yamaha XJ6 2009 Kawasaki ER-6n/f BMW R 1200 GS (2010) Yamaha XT660R Yamaha T-max 500 Suzuki DL650 V-Strom Honda VT 750 C shadow Honda CB 1000 R Gilera GP800 Gilera Runner 50 SP Yamaha XT 660 Z Ténéré Yamaha FZ1 Fazer Suzuki Bandit 650 2007- Yamaha YZF-R1 2009 Honda CBR 1000 RR Fireblade 2009 Honda CBR 600 F (2011.) Yamaha XT660X KTM 690 Duke KTM 990 Adventure / S 2006-2008 Honda XL700V Transalp Yamaha X-max 250 (2011.) Yamaha V-max Yamaha YZF-R125 Honda CBF 600 N Suzuki GSX-R 1000 2009 Piaggio beverly tourer 300ie Honda NTV 650 (RC 33, 1995-ös évjárat) BMW K 1600 GTL (2011.) Yamaha XJ6 (2010.) Honda CB 1000 R/C-ABS (2011.) Aprilia RS 125 Vespa PX 125/150 (2011.) Yamaha FJR 1300 AS Suzuki GSF1250 S ABS bandit Kawasaki VN 900 Classic BMW R 1200 R/Classic (2011.) Honda Crossrunner (2011.) Yamaha FZ8/fazer 800 Kawasaki Z 1000 SX (2011.) Honda CBR1000F 1993-2000 (SC24) Aprilia RSV4 Factory APRC SE (2011.) Aprilia RS4 125 (2011.) Yamaha FZ6 / Fazer S2 2007- Aprilia Tuono V4 R (2011.) Ducati Diavel (2011.) Honda VT 750 Shadow Spirit Suzuki DL1000 V-Strom Honda VFR 1200 F Kawasaki ZX-10R (2011.) Gilera Nexus 300 i.e. Aprilia Dorsoduro 1200 (2011.) Yamaha YZF-R6 2006-2007 Yamaha YZF-R6 2008- Kawasaki Ninja 250 R Suzuki GSX-R 600 (2011.) BMW K 1600 GT (2011.) Piaggio Typhoon 50 2T (2011.) Aprilia Shiver 750 GT Suzuki SFV650 Gladius 2009 BMW S 1000 RR Piaggio MP3 Yourban 300 ie (2011.) BMW G 650 GS (2011.) Aprilia Pegaso 650 Strada 2005- BMW K 1300 GT 2009 Megelli sport 125 R Aprilia NA 850 Mana 2007- Honda CBR 125 R (2011.) Honda VFR 800 2003- Aprilia RSV 4 R Ducati 1198 SP (2011.) KTM Duke 125 (2011.) Honda CB 600 F/ABS (2011.) Moto Guzzi Stelvio 1200/NTX (2011.) KTM RC-8 R (2011.) Yamaha FJR1300 Honda CB600F Hornet 2007- Ducati Monster 1100 evo (2011.) Aprilia shiver 750 Honda CBF 600 S Yamaha TDM850 1996- Yamaha FZ6 (S2) 2007- BMW R1200GS 2007 Kawasaki Z 750 R (2011.) Suzuki GSX-R 750 (2011.) Yamaha XP500 T-Max 2002-2007 Honda XL650V Transalp Honda CBR 250 R (2011.) Suzuki GSR 750 (2011.) Hyosung GT 250 R Yamaha XVS 1300 A Midnight Star Honda CBF125 MV Agusta F3 675 (2011.) Triumph Daytona 675 R (2011.) Moto Guzzi Nevada 750 Anniversario (2011.) Kawasaki W 800 (2011.) Aprilia Pegaso 650 I.E. Moto Guzzi Norge GT 8V (2011.) Kawasaki KLR650 / R