2006-09-14 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo | |
Nakon stalnih dorada i poboljšanja, uz istodobno čuvanje naslijeđa, ducati 695 monster u gradu je vrlo okretan, a na otvorenoj cesti iz gradskog kasača pretvara se u galopera. Iako naked, vrlo brz može biti i na autocesti
Naslijeđe, naslijeđe, naslijeđe - najčešća riječ koju čujemo kad se govori o europskoj kulturi, dvorovima, poznatim nacionalnim netrpeljivostima i naravno - Ducatiju. Smrtni je grijeh zaboraviti naslijeđe, jer ono znači gubitak tog toliko važnog identiteta pred navalom novopridošlih običaja i proizvoda. To u Ducatiju, kao i u ostalim europskim rodilištima proizvoda s pedigreom, znaju jako dobro, pa vrlo teško odstupaju od onoga što svaki njihov model čini posebnim. Tehnološka se rješenja rijetko mijenjaju, a dobra se neprestano dorađuju da bi bila jednako dobra ili bolja od trenutačnih novotarija. Može li moto guzzi biti pravi guzzi s ugrađenim rednim motorom? Ne može, a ne može ni ducati. Ime koje u motociklističkom svijetu uvijek ima poseban prizvuk taj luksuz promjene identiteta ne može si dopustiti. Ducati mora biti ducati, što - naravno - vrijedi i za 695 monster.
Da bismo pobliže opisali - i shvatili - to što je pred nama danas, moramo se vratiti malo unazad i spomenuti to famozno naslijeđe. Počinje se pamtiti od jeseni 1992. godine i promocije prvog monstera 900 kao „originalnog nakeda“. Otad do danas monsterov oblik zarazio je mnoge i dosad iz motociklista u ducatiste pretvorio više od 170.000 ljudi diljem svijeta. Zamišljen kao ulaznica u Ducatijev svijet, prilično jeftin, jednostavan, a ipak Ducati, u verziji 600 ovaj model 1994. godine kreće u nezaustavljivi tržišni pohod. Svi koji su željeli ducati, a nisu ga mogli imati, sad dolaze na svoje i priča počinje.
Dobra rješenja ne mijenjaju se, nego poboljšavaju, kako smo već rekli, pa je i taj ducati stalno dorađivan. Unikatni stav streetfightera stalno je osvježavan, da bi se odupro konkurenciji. Tako 1998. nastaje model monster 600 dark, kao posljedica tisuća ručno prebojenih modela koji su se mogli vidjeti na cestama. Novi milenij donio je prvi restyling, pa u 21. stoljeće monster ulazi nešto moderniziran i preoblikovan.
Godine 2002. slijedi prva velika modernizacija. Obujam raste na 620 ccm, a motor dobiva injektorsko ubrizgavanje. Okvir i ovjes također su dorađeni. Četiri godine poslije i 14 godina od početka priče pred nama stoji novo poglavlje - monster 695. Model za 2007. godinu može se u pretprodaji nabaviti već sad, a što je donio, otkrili smo vrlo brzo. „Mali monster“, kako su ga dugo zvali, više nije mali. Agregat je pretrpio opsežne izmjene. Uz povećanje obujma na 695 ccm, u odnosu na stari model, cilindarski prostor postao je „pravokutniji“ povećanjem promjera i smanjenjem hoda, što je omogućilo ugradnju većih ventila i bolje punjenje, te redukciju brzine klipa 17 posto radi veće trajnosti. Unatoč povećanju promjera, ventili su ostali lagani smanjenjem promjera vodilica kao na agregatima testastretta. Rezultat tih promjena nije zanemariv, pa agregat sad razvija 73 KS i veliki okretni moment od 61 Nm. To ga je pretvorilo u motor s najvećom snagom po kubiku među Ducatijevim zrakom hlađenim agregatima.
Legendarni L-twin ide i zvuči dobro. Od prvog okreta elektropokretača ducati je ducati. Motor radi uz ugodne vibracije i metalni zvuk karakterističan za zračno hlađenje, a toplina polako zagrijava zrak oko velikih rashladnih rebara. Krećemo, a prvo su što nam se od originalnosti nije svidjelo položaj i oblik upravljača. Malo čudan i onisko smješten, vozača doslovno „prebacuje“ preko spremnika u pomalo naporan položaj. Uz to, retrovizori montirani na upravljaču nađu se preblizu glavi pa ih je teško podesiti. S obzirom na monsterov gradski štih, teško je prihvatiti staru talijansku „što je iza nije važno“, jer se motocikl vrlo lako kreće kroz gradsku gužvu. Ostalo je na svom mjestu. Vozač ugodno sjedi „u motociklu“, s odlično postavljenim osloncima nogu i nožnim komandama. Posebno moramo pohvaliti položaj polugice nožne kočnice, koja doslovno mami na korištenje, i time prouzročeno klizanje stražnjeg kraja.
Agregat dobro reagira na komandu gasa i nakon prelaska 2000 o/min zatrzavanje karakteristično za tu koncepciju potpuno nestaje i agregat vuče glatko sve do najviših okretaja. Pritom najviše oduševljava okretni moment u rasponu od 3000 do 5500 o/min, koji u gradu od monstera zaista može učiniti čudovište, a zvučna je kulisa pritom predivna.
Nakon navikavanja nestaje prigovor na upravljač. Nevjerojatno, ali u roku od nekoliko dana osnažili su se mišići potrebni za takav sjedeći položaj pa nam je postao mnogo ugodniji. No, upoznali smo druge nedostatke. Novorazvijena hidraulična spojka iznimno je mekana i ugodna za gradsku upotrebu, ali prihvaća na samom kraju hoda polugice na upravljaču, pa se vozač ne može pomoći njenim kontroliranim proklizavanjem. Budući da ovakav motocikl voze i mnoge ducatistice, bilo bi praktičnije kad bi se vibracije i zatrzavanje agregata u gradskoj vožnji kreni-stani niskim okretajima mogli malo ublažiti tom metodom. Ovako se često pri niskim brzinama dovoljnima za drugi stupanj mora prebacivati u prvi da bi, primjerice, vožnja u koloni bila ugodnija. Na tragu je iste Ducatijeve originalnosti i mali hod upravljača, pa je za okretanje potreban nešto širi prostor. Zato moramo pohvaliti visinu sjedala od 770 mm, koja će odgovarati i nižim osobama, a u gradu je dobrodošla karakteristika.
No, izlaskom iz grada i ono malo mrštenja zbog sitnih nedostataka nestalo je s našeg lica. Otvaranjem leptirastih tijela do kraja agregat premašuje dosad upoznatih 5500 o/min i kas se pretvara u galop. Nema tu divlje reakcije kao kod rednih četverocilindraša, ali ima konstantnog i moćnog momenta koji uporno gura kazaljke okretomjera i brzinomjera do krajnjih položaja, a iza sebe ostavlja grmljavinu iz dva ovalna topa. Na autocesti se monster, iako naked, može voziti vrlo brzo, bez velikog utjecaja vjetra. Tako smo s prosječnih 150-170 km/h brzo stigli do željenog izlaza i nastavili zavojitom magistralnom cestom.
Tu je ducati u svom elementu, pa smo mogli upoznati svu raskoš ugrađene opreme. Kruti okvir i vrhunski ovjes rade bez prigovora, a motocikl se po zavojima vozi i prelako. Ubrzo shvaćamo i zašto su Talijani riskirali onaj prigovor na veliki krug okretanja u gradu. Da bi motocikl učinili maksimalno voznim, maksimalno su smanjili međuosovinski razmak i time što su držače prednje vilice iz trokutastog oblika pretvorili u gotovo ravan. Blizina osi vilice oko glave okvira donijela nam je puno radosti na zavojitoj cesti. U kombinaciji s podesivom Marzocchijevom prednjom vilicom upside-down i Sachsovim stražnjim amortizerom monster postaje neuhvatljiv i na papiru puno žešćim igračima. Kočnice su u skladu s već danim komplimentima opremi motocikla. Brembo se brine za kočenje i sprijeda i straga, a već na prvi dodir polugica kočnice pokazuju svoje kvalitete. Doziraju se izvrsno, s točno određenom točkom hvatanja koja je kristalno čista i može se osjetiti i na nožnoj polugici, što je vrlo rijetka pojava.
Monster je izuzetno štedljiv, potrošnja je bila čak i 4,5 litara na 100 kilometara. Dakle, unatoč povećanju obujma, nije postao prerastrošan. No, zato je i dalje idealan motocikl za jednoga. U vožnji udvoje potrebno je dosta otvrdnuti stražnji amortizer, a položaj suvozača pogodan je samo za kraća putovanja zbog male površine stražnjeg dijela sjedala i usko postavljenih držača za ruke. To prisiljava suvozača da se osloni na vas i djelomično na spremnik, pa se tad opet javlja pritisak na ruke zbog položaja upravljača. Ako suvozačicu jako volite, to se da izdržati, kao što se da izdržati pogled na pomalo zastarjele, rekli bismo tradicionalne instrumente nalik na Laverdine uratke osamdesetih.
Nakon vožnje možemo malo i o dizajnu. Svima poznati oblik od samog početka jednima nikako nije sjeo, a drugima je postao najomiljenija skulptura. Koliko se nekima svidio, dokazuje i pojava japanske konkurencije sličnih osobina, poput suzukija SV 650 ili yamahe TRX 850. Vrhunsku opremu, rešetkasti okvir i poznati agregat grijeh je skriti pa je monster i dalje oličenje tehno-looka i isticanja sajli, vodova i čiste mehanike. Oskudno odijevanje oplatama može se popraviti iz bogatog izbora dodatne opreme, ako to želite, ali prekrasno tijelo mi ne bismo skrivali.
Ništa na monsteru nije suvišno iz još jednog važnog razloga - cijene. Ulaznica u Ducatijev svijet ipak ne smije biti preskupa, jer će se izgubiti smisao. Stoga na kraju, za sve motocikliste koji žele postati ducatisti, informacija da je cijena monstera 695 u Hrvatskoj 69.900 kuna. Pedigre i naslijeđe uključeni.
Benelli TRK 702: Fokusiran na cestu |
CF Moto 700 CL-X Sport: Kratki espresso |
Royal Enfield Guerrilla 450: Retro za tanak novčanik |