2009-09-29 , Autor: Danijel Puljek, Slike: GEC

Sve one koji još uvijek konjske snage koriste u racionalne svrhe, a ne samo za zabavu svakako će zanimati kymcov radni četverocikl koji smo imali prilike testirati. Model MXU 400 smješten je negdje u sredini ponude poznate MXU porodice radnih četverocikala i zbog obujma bi za kupce koji imaju stvarne radne potrebe mogao biti idelan. Uz to, ponuda kvalitetnih radnih četverocikala nije prevelika, a s približnim obujmom za kupnju se nameće najčešće yamahin model Grizzly 350 ili 450, koji je zapravo koncepcijski vrlo sličan MXU-u.

Tako ovaj model možemo promatrati zasebno, ali i kao jeftiniju alternativu razvikanijoj Yamahi. Kymco je u posljednje vrijeme puno poradio na imidžu, dizajnu i završnoj obradi te tako uz robusnost i pouzdanost kompletirao sliku o sebi. MXU 400 je potvrda ovog pravca, te prvo treba primijetiti solidnu izradu plastičnih oplata, instrumenata, upravljačkih poluga, te izdašnih cjevastih prtljažnika sprijeda i straga. Ergonomija je zadovoljavajuća, posebno kada se ima na umu radna namjena i to da će se u sjedalo sjedati u radnim čizmama, u kabanici po kiši, na nagibima i tko zna gdje. Zbog toga veseli jednostavnost površina i povezanost oslonaca nogu i blatobrana te za čitanje jednostavni instrumenti, dovoljno velikih brojki i simbola. Još bi bilo bolje kada bi spremnik goriva na poziciji bedara vozača bio nešto uži jer bi hvat nogama pri upravljanju na neravnom i kosom terenu bio bolji.



Iako mu to nije primarna namjena, MXU može voziti i suvozača na dovoljno prostranom stražnjem dijelu sjedišta, no zbog širokih stražnjih blatobrana on teško nogama dotiče oslonce nogu te je pri bržoj vožnji ili na nagibima teže održavati ravnotežu. Od primarnih komandi sve je na svom mjestu, retrovizori su pregledni, poluga parkirne kočnice laka za korištenje, a treba pohvaliti utičnicu 12V odmah do instrumenata jer se na nju lako može priključiti dodatni reflektor koji se najčešće montira na upravljač.

Ispod oplata čista je klasika što se pogona tiče, no ne i što tiče ovjesa. MXU pokreće jednocilindraš obujma 366 ccm koji preko variomata te kardana i diferencijala pokreće stražnje kotače, a pomoću električnog prekidača na upravljaču moguće je uključiti pogon na prednjim kotačima. Rad motora je uzoran, a pokretanje na hladno i toplo lako. Pomoću reduktora moguće je biranje brzohodnog i sporohodnog prijenosa te hoda unatrag, a primjetno je da je i u jednom i u drugom modu naglasak dan na snagu, a ne na brzinu vožnje. Zato bi brzohodni prijenosni omjer mogao biti i „brži“, jer ovako je potrebno motor dovesti u relativno visoke okretaje kako bi se krenulo i kasnije vozilo brzinom od 60-80 km/h. Također, u određenim režimima vožnje poželjeli smo nešto više snage od deklariranih 26 KS. Ovakva konfiguracija reduktora uzrokuje velike vibracije i buku, a oni koji moraju prevaljivati veće relacije generirati će i višu potrošnju.



Zato u sporohodnom modu jeste spori, no nezaustavljivi s pogonom samo na stražnje kotače. Kada prebacite u mod pogona na sva četiri kotača zaustaviti vas može samo nasjedanje srednjim dijelom četverocikla na veliko izbočenje ili srušeno deblo, kada kotači ostaju bez trakcije i potrebno je podosta rada tijelom da se stvar pokrene. Zato vas zaustaviti može gašenje motora i električni kvar koji bi iz upotrebe izbacio elektopokretač, jer motor nema mogućnost ručnog pokretanja. Ovo nije ništa specifično za MXU i više će mučiti one koji odluče ovaj model koristiti za izlete, rekreaciju i zabavu nego one koji će ga koristiti za rad.

Ovi drugi biti će oduševljeni ovjesom. Iako je dosta mekano podešen i pri većim brzinama dovodi šasiju u velike nagibe, a pri kočenju znatno tone sprijeda. U poslu će ova amortizacija činiti čuda. Posebno ako straga priključite prikolicu ili nekakav radni dodatak za koji je prihvat izrađen u obliku čvrstog pravokutnog profila. U tu svrhu originalno je riješen centralno postavljen ispuh te zadnja A ramena od prešanih čeličnih profila.



Šteta je što stražnje kućište diferencijala ne nudi „živi“ spoj s kardanskim prijenosom od motora jer bi se tada na MXU moglo dodati pravih alata poput kosilice, freze ili dodatka za usitnjavanje biljnog otpada i drugo. Time bi ovakvo vozilo postalo prava osnova na koju bi razni radnici mogli dodati sebi bitne nastavke. Kako kymco trenutno nema u ponudi dodatnu opremu ovog tipa, sirova snaga MXU-a najbolja je za vuču tereta i teže poslove prijevoza po terenu.

Kočnice funkcioniraju solidno i zaustavljaju masu vozila bez puno problema, češće dolazi do proklizavanja kotača na klizavijem terenu nego do nemogućnosti da kočnicama zaustavite četverocikl. Zbog dosta izraženog poniranja prednjeg kraja pri kočenju, ukoliko na prtljažnicima vozite veći teret tada je bolje opteretiti stražnji prtljažnik nego prednji.

Na kraju treba reći da zapravo nema velikih nedostataka koji bi odgovorili potencijalne kupce od ovog modela, može ih pokolebati samo povelika cijena od 50.540 kuna. Za one koji žele da im rad bude zabava, MXU je prava stvar.