2008-07-26 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo | |
Stelvio je prvi model maksi-enduro iz Moto Guzzija. Ambiciozno je stvoren da bi bio dostojnom konkurencijom ponajprije BMW-u te kako bi za Guzzi osvojio nove kupce u svom segmentu
Želja za širenjem i osvajanjem novih područja ljudski rod prati od samih početaka. Dok se još mislilo da je Zemlja ravna ploča, a na dijelove karte gdje nitko nije bio crtali se lavovi, najhrabriji su odlazili u istraživanje. Danas kada nam je Zemlja poznata, želimo osvajati dalje, a neki dan smo poslali novu sondu na Mars.
Ta glad za osvajanjem postoji i u motociklističkom svijetu, a Moto Guzzi je odlučio osvojiti komad njemu nepoznatog područja maksi-endura. Za njega su dosad ondje vladali mitski lavovi, ali i stvarna konkurencija poput provjerenog BMW-a. Klasa maksi-endura ustvari je ostatak drevnih osvajača koji su se između ostalog i motociklima upućivali u Nedođiju. Danas pak motocikli tog tipa služe za duga putovanja nepoznatim cestama i terenom, što je za civiliziranog čovjeka naviknutog na blagodati tehnoloških pomagala rijetka preostala avantura.
Istraživati nepoznato, pa makar i uz ne baš poštenu pomoć GPS-a, još uvijek je mnogima zanimljivo. Ti mnogi tvore segment kupaca u kojem je Moto Guzzi odlučio osvojiti barem komadić tržišnog teritorija. Štoviše, odlazak u maksi-enduro-nepoznato zapravo je Moto Guzzijev logičan potez da ulaganjem u modernu tehnologiju i nove modele podigne rejting pomalo posrnulog imena slavnog naslijeđa.
Stoga je stelvio pripreman i stvoren pomno, uz podosta istraživanja „u prazno“, i to zbog nedostatka iskustva inženjera s tim tipom vozila. Osim toga, otegotna okolnost Moto Guzzija pri stvaranju svakog novog modela je nažalost ono što ga čini posebnim i što se ne može izostaviti, a to je okomito cilindrima na smjer vožnje postavljen V-2 motor. Bez motora nema guzzija, pa je stelvio morao biti stvoren na njegovoj osnovi. Srećom, V-2 donekle se uklapa i u viziju maksi-endura.
Video 1 (automotovision.hr)
Kada se motocikl dobro promotri, ne može se reći da se Talijani nisu
zaista potrudili, a osjeća se i njihova želja da taj model bude češći
na cestama nego što je to Moto Guzzijev prosjek u drugim klasama. Zato
se nije štedjelo, a popis iznimno kvalitetnih elemenata je podugačak.
Spojka pokretana hidraulički, čeličnim nitima opletena kočna crijeva,
radijalni prihvat kočnih čeljusti, polugice spojke i prednje kočnice
podesive po dubini, jednostruka stražnja vilica, aluminijski upravljač,
serijski nosači kofera, podesivi vjetrobran i drugo samo su dio onoga
što okružuje vozača kada sjedne na motocikl. Na jednom mjestu teško se
može vidjeti toliko kvalitetnih dijelova opreme koji povećavaju komfor
u vožnji.
Također, ukupna pojava izaziva strahopoštovanje, posebice pogled
na dva prednja golema svjetla te veliki aluminijski ispušni top čemu
svakako treba pridodati i robusnu osnovu koju Moto Guzzi oduvijek ima i
koju je dobro prilagodio stelviovoj osobnosti. Riječ je o kardanskom
prijenosu, krutom okviru, središnjem osloncu koji dolazi u seriji te
naravno motoru.
Potonji je u stelvio stigao iz modela griso 8V i jedan je od
modernijih u ponudi. Uz to, u glavama tog uljem i zrakom hlađenog
znanca sada su četiri ventila i u odnosu na griso izmijenjen položaj
krivulje snage i okretnog momenta. Tom izmjenom željelo se od 110 KS
snažnog twina dobiti potentnije niske i srednje okretaje primjerene
klasi maksi enduro. Što se prvog dojma tiče, mora se reći da je stelvio
svakako dorastao konkurenciji, a Talijani nipošto ne skrivaju da je to
ponajprije BMW i njihov poznati model GS 1200.
Video 2 (automotovision.hr)
Dakle, rezimiramo li doživljeno treba ipak naglasiti - svaka čast Moto Guzziju. Prije svega na trudu uloženom u razvoj cjelokupnog modela, a posebno na ugrađenoj opremi. Nema dvojbi, Talijani visoko ciljaju i svojim prvijencem u klasi maksi endura žele postaviti određena mjerila. S druge strane, stelvio je ipak novi model koji - iako uopće nije loš - ima još dosta prostora za dotjerivanje, i to posebice ima li se na umu tko mu je konkurencija. U Hrvatskoj je njegova cijena 102.250 kuna, što nije ni neznatno ni puno. Za taj iznos zasigurno je dosta ponuđeno, a hoće li to biti dovoljno za osvajanje novih prostora u klasi maksi endura pokazat će budućnost.
Obujam: 1151 cm3
Snaga: 105 k (77 KW) 7.500 rpm
Okretni moment: 108 Nm @ 6.400rpm
Prednja kočnica: 320 mm , , 4 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti
Stražnja kočnica: 282 mm , , 2 koďż˝nih klipova prihvat koďż˝ne ďż˝eljusti
Prednja guma: 120/70 R19
Stražnja guma: 180/55 R17
Obujam spremnika: 18 l
Dužina: 214 kg
Maksimalna brzina: 222 km/h
Piaggio MP3 310: Brži, agilniji, moderniji |
Benelli TRK 702: Fokusiran na cestu |
CF Moto 700 CL-X Sport: Kratki espresso |