2011-03-01 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo

Poslije testa njegove jače inačice obujma 250 ccm, TGB je predstavio i slabiji, ponajprije gradskoj vožnji namijenjen model X-motion 125. Budući da je vanjski oblik tih dvaju skutera gotovo identičan, možda u opisu tog tajvanskog 125-kubikaša nije zgorega krenuti od ergonomije koju smo već dosad upoznali.
Vozačka je pozicija, baš kao što i priliči GT ustroju skutera, izuzetno prostrana te bi se njime nesumnjivo moglo – kada bi motor to dopustio – potegnuti i na udaljenija odredišta. Upravljač je pravi motociklistički, širok i dobro postavljen, sa zanimljivo riješenim dvostrukim srednjim dijelom. Uz to, podnica je poprilično uska, dvodijelna, s istaknutim središnjim grebenom koji skriva spremnik goriva obujma 13 litara.
Uzme li se u obzir „pristojna“ potrošnja od 2,5 litara naviše, doseg je više nego dovoljan, a posjeti benzinskoj rijetki. Iako za noge preostaju dvije uske podloge, one se mogu komforno osloniti. No, komforno nažalost nije sjedalo. Naime, premda je iznimno prostrano i dobro oblikovano, ujedno je i podosta tvrdo, pa gradske neravnine često dopiru do vozačevih leđa. Također, s obzirom na performanse motora i najvišu brzinu nešto višu od 100 km/h (prema instrumentima) - iako se vjetrobran naoko čini nedovoljnim i uskim - zaštita od vjetra zadovoljava. Ipak, od hladnog će vjetra najprije stradati koljena, i to ne zbog uske prednjice već karakterističnog V-izreza njenih bočnih stranica.



Osim toga, u gradu se suvozač vozi komforno na širokom sjedalu i nogu oslonjenih na široke te glomazne preklopive oslonce nogu. Osim što i njemu tvrdo sjedalo zna katkad zagorčati život, vozač sa suvozačem straga mora – budući da je silueta skutera s otvorenim osloncima suvozačevih nogu poprilično široka - dobro paziti kuda se provlači.
Kada je o dinamičkim osobinama pak riječ, X-motion 125 ponaša se predvidljivo i u skladu sa svojom mehanikom. Drugim riječima, kao i većina skutera svoje kategorije namijenjen je ponajprije putovanju od točke A do B u gradu, a tek onda „obaranju“ rekorda. Isto tako, performanse tekućinom hlađenog motora u skladu su s osnovnom primjenom pa je i bez nekih adrenalinskih šokova vožnja posve staložena.
Što se motora tiče, on od praznog hoda linearno vuče sve do svoje najviše brzine, a slično se ponaša i u vožnji udvoje kada nije primjetan pretjeran pad performansi. Kako je opremljen rasplinjačom, tako motor pri oštrijem dodavanju gasa reagira glasnijim batom iz dvostrukog ispuha te bi u cjelini mogao možda biti uglađeniji. No, zato je potrošnja korektna, a vjerojatno i trajnost s obzirom na TGB-ovo iskustvo sa sličnim strojevima, a posebice variomatima. Uz to, start na toplo i hladno jednako je lak, a jedino gdje bismo poželjeli više snage poneko je pretjecanje na bržim gradskim dionicama, kada je potrebnu razliku brzine uistinu teško postići.
Također, valja spomenuti i tvrd i ne pretjerano rafiniran ovjes, no zato skuter do najviše brzine lako drži i krutim i mirnim. Kako se isti elementi koriste i na jačem modelu, tako vozač cijelo vrijeme ima osjećaj da je za taj motor ovjes predimenzioniran pa se komotno moglo poraditi na njegovom „razblaženju“ za gradsku upotrebu i niže brzine. Naime, tada bi vožnja bila osjetno udobnija, a dinamičke osobine istodobno ne bi bile lošije.
No, što reći za kočnice? Ukratko - kako s ovjesom tako i s kočnicama. Tvrde na dodir i bez pretjerano točno definirane točke najjačeg hvatanja ipak više nego suvereno zaustavljaju skuter u svim situacijama. Također, prisutna je tvrdoća na polugicama koju zbog čeličnim nitima opletenih crijeva možemo dijelom oprostiti, no zato nipošto ne možemo trešnju prednjeg diska na testnom skuteru zbog neprecizne izrade. Jedno je sigurno, tvrtka poput TGB-a koja izrađuje stotine tisuća vozila od tih boljki ne bi smjela bolovati.



Budući da je namijenjen gradu, a time i muškim i ženskim vozačima, treba nešto reći i o vanjskom dojmu. Naime, instrumenti su digitalno-analogno izrađeni, i iako imaju podosta nepotrebnih informacija poput kružnog LCD-prikaza brzine pomoću „pravokutnika“, u cjelini su solidni. Uz to, retrovizori s ugrađenim pokazivačima smjera podosta su povučeni unazad, no još uvijek se mogu dobro podesiti. Treba li negdje popravljati, prema našem mišljenju prvi su na redu završna obrada i kombinacija boja.
Isto tako, prava je šteta da inače privlačne linije skutera koje podsjećaju na Yamahin bestseler X-max nisu - kako bi njihova fluidnost bolje došla do izražaja - obojene u više kombinacija boja. Tada bi svakako X-motion na prvi pogled privukao više pogleda negoli sada.
Kao šećer na kraju ostavili smo najbolje – prtljažni prostor. Dakle, tražite li gradski skuter s kamionskom nosivošću i prostorom, tada je X-motion nedvojbeno za vas. Osim nešto luksuza poput 12-voltne utičnice, prtljažnici osvajaju najvažnijim – prostorom. Naime, pod sjedalo stanu dvije integralne kacige ili prava gomila „špeceraja“, a i prednji pretinac „za rukavice“ uistinu podosta toga guta. Da bi dojam bio potpun i na razini talijanskih proizvođača, prije svega Piaggia koji još uvijek diktira trendove u tom segmentu, bilo bi dobro da se prtljažnici otvaraju pomoću elektrobravica, a ne staromodno preko bravice na bočnoj oplati.
No, kada bi to bilo tako, tada bi i cijena bila viša – talijanska, a ne osobito privlačna TGB-ovska od 22.990 kuna. Sve u svemu, tko skuter primarno ne koristi za pokazivanje na trendseterskim mjestima, već traži prostrano i pouzdano vozilo za grad, svakako treba promisliti i o X-motionu.