2011-03-01 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Vanda Kljajo

Vrlo agresivnog izgleda i impozantnih dimenzija taj sportski četverocikl stvoren na mehanici radnog modela blade ljubitelje tih vozila zasigurno ne ostavlja nimalo ravnodušnima. Naime, osim dobro pogođene narančaste boje te oštrog pogleda prednjih leća target je prepun što luksuznih, što praktičnih dodataka.
Tako su instrumenti sa središnjim displejom i bočno postavljenim kontrolnim lampicama izdašni, dijelovi oplata i kućište instrumenata obučeni su u imitaciju kevlara, vozačeve ruke zaštićene su plastičnim štitnicima, a ispuh na sredini stražnjeg kraja izveden je iznimno sportski. Uz to, izuzev tih stilskih elemenata na prvi se pogled može uočiti i nešto „dublja“ konstrukcija, a time i karakter tog sportaša.



Sprijeda su na dvostruka A-ramena montirana po dva amortizera sa svake strane, a po sredini podnice iz bloka motora prema objema osovinama izlaze dva kardana. Dakle, osim što dobro izgleda, taj bi četverocikl morao dobro i ići. Pitanje je samo koji je teren za njega optimalan? Iako bi kao sportski model prirodno pripadao enduro ili kros stazi, korijeni koje dijeli s radnim četverociklima iste kuće i poneka priprema za radne dodatke na šasiji vozila mogli bi i drukčije pokazati.
Naime, kada vozač sjedne na svoje mjesto, isti tren primjećuje pristojan komfor, ali i da je četverocikl zapravo veći nego što se čini. Posebno je široko izrađen srednji greben sa spremnikom goriva i sjedalom što vozača tjera da podosta široko raširi noge i osloni se na inače dobro postavljene i ne pretjerano prostrane oslonce nogu. Kada ruke stavi na široki upravljač, vozač osim osjećaja kontrole za prednji kraj i nogama i rukama ima dojam preširokog hvata. Da je sve nešto uže, zasigurno bi osnovni položaj bio bolji.



Zašto je to bitno? Osim što target može svašta sa sva četiri kotača na zemlji, on može ponešto i tijekom skokova u zraku. Tada je primjetno da upravljač koji se na središnjem osloncu može podešavati po odmaku - stoji li u svojoj uobičajenoj poziciji - vozača tjera da torzom, a time i masom bude pomaknut prema naprijed. Osim toga, to za upravljanja na terenu poboljšava kontrolu prednjeg kraja, no pri skokovima je za raspored mase te bilo kakav ravnomjeran doskok fatalno. Zahvaljujući svojoj masi i težoj konstrukciji prednjeg kraja četverocikl se prednjim krajem teško odvaja od zemlje pa vozač – kako bi pri prosječnim brzinama prolaska uspona vozilo pravilno odvojio od tla – mora mnogo raditi.


 

  

Međutim, kada se upravljač „popusti“ prema nazad i kada vozač sjedi nešto uspravnije, stvar se poprilično popravlja. Naravno, nije sve u skokovima, no od tog „komada“ i to očekujemo. Tako smo dotaknuli i voznost. Dakle, podijelimo li na vožnju cestom, odnosno tvrdom podlogom i terenom možemo reći da je target na terenu uobičajeno, a na cesti neuobičajeno dobar. Uobičajeno znači da ga se unatoč gabaritima i masi može donekle lako kontrolirati na zahtjevnoj ravnoj podlozi, ali i pri većim nagibima. Neuobičajeno dobar na cesti znači da – iako ovjes mora smiriti 280 kg mase do najviše brzine od 105 km/h – isti rijetko posustaje.
Drugim riječima, na ravnim dionicama četverocikl ubrzava i koči iznimno kontrolirano i pravocrtno. Čak i kada ga dovedete do blokiranja stražnjih kotača pri oštrom kočenju nema zabacivanja ni pretjeranog lelujanja. Ovjes se dodatno dokazao u brzim prolascima zavoja na cesti kada inače na većini sportskih četverocikala podešenih za teren zbog premekih opruga dolazi do pretjeranog propadanja ili prednjeg ili češće stražnjeg kraja. No, ovdje to nije slučaj, a kontroli po zavojima svakako pridonose i kvalitetne Maxxisove gume. Pritom valja samo napomenuti da smo četverocikl vozili s tvrdoćom stražnjih opruga podešenom na pola raspona podešavanja, a prednje opruge na „najmekšem“ položaju. Naime, tomu je razlog prije spomenuta masa prednjeg kraja te veliki pritisak na vozačeve ruke pri doskoku, a otvrdnjivanje amortizera sprijeda stvari bi samo pogoršalo.
Isto tako, ovo je prilika da se dotaknemo i kočnica. Za zaustavljanje targeta brinu tri diska, dva na prednjim kotačima i jedan središnje montiran na stražnji kardan. Kočnice djeluju povezano u slučaju djelovanja na poluge stražnje kočnice i njihov učinak zadovoljava, a čak se može reći i da je doziranje korektno. Ipak, naodmet ne bilo bolje zasebno djelovanje prednje kočnice čiji je učinak zaustavljanja blag i najčešće nam je služio samo za korekciju putanje. Glavna parkirna kočnice sajlom djeluje na stražnju čeljust, a osim toga u pritisnutom položaju može se zakočiti polugica prednje i tako blokirati prednje kotače.
S druge strane, motor ćemo ukratko opisati. Uzmemo li u obzir snagu od 30 KS te masu vozila od gotovo 300 kg zajedno s vozačem, motor performansama potpuno zadovoljava. Ipak, ovdje se ne može govoriti o nekom eksplozivnom startu, ali motor od srednjih okretaja nadalje uporno „gura“ od srednjih okretaja nadalje potaknut variomatom koji mu izuzetno brzo dozvoli „skok“ do viših okretaja u kojima razvija svoju najvišu snagu. Uz pomoć čoka na zub pali i topao i hladan pomoć čoka, a samo katkad se u primanju gasa pokoleba, najčešće kada je radna temperatura negdje između situacije da vam čok treba ili ne.
Većinu vremena proveli smo u brzohodnom modu mjenjača i s pogonom samo na stražnje kotače. Naime, za enduro stazu i cestu to se pokazalo najboljim izborom. Premda potrošnju goriva nismo mjerili u prijeđenim kilometrima nego u vremenu na stazi, valja reći da smo u sat vremena mrcvarenja na stazi potrošili oko šest litara goriva što je s obzirom na spremnik obujma 15 litara teoretski gotovo tri sata vožnje, a to smatramo korektnim. No, budući da unatoč dobrim instrumentima pokazivač razine goriva „šara“ u pokazivanju i od pola spremnika naniže mu ne treba vjerovati, u etapama kroz prirodu s gorivom treba biti oprezniji.
Isto tako, svladavanje teških terena kao i radna sposobnost višestruko se povećavaju prelaskom u sporohodni mod mjenjača i pogon na sva četiri kotača. Iako brzina vožnje drastično opada, prijeći se mogu gotovo sve prepreke. Ovdje target pokazuje vezu sa svojim radnim pandanom bladeom pa radnicima može biti iznimno koristan. Također, treba spomenuti i dobro postavljene retrovizore, vanjski izvor napajanja, pripremu za kuku te lošiju završnu obradu ponekog dijela oplate.



Target iliti odmilja teškaš košta 48.990 kuna, što – budući da se za isti iznos može kupiti mali automobil ili motocikl srednje klase – nije baš malo. Naravno, onima koji se u njega zagledaju ostala vozila nisu zanimljiva pa izdvoje li za njega taj iznos, trebaju imati na umu da – iako je luksuzan te namijenjen sportu i zabavi – target može biti i koristan u radu.